Republika Hrvatska
Poslovni broj Gž-199/2026-3
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LK OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Dušanu Trifunoviću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženice RK OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Adnanu Rizviću, odvjetniku u Rijeci, radi utvrđenja ništetnosti, poništenja i raskida, rješavajući žalbu tuženice, podnesenu protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj P-250/2020 od 23. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 24. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba tuženice te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj P-250/2020 od 23. prosinca 2025.
II Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke utvrđen je ništavim Kupoprodajni ugovor kojeg su 27. siječnja 1989. sklopili tužitelj i tuženica, čiji je predmet nekretnina k. č. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u točki II izreke tužitelj je ovlašten na temelju presude nakon njezine pravomoćnosti kod zemljišnoknjižnog odjela prvostupanjskog suda zatražiti uspostavu zemljišnoknjižnog stanja na nekretnini iz točke I izreke presude kakvo je bilo prije zaključenja Kupoprodajnog ugovora te je u točki III izreke naloženo tuženici da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 4.517,13 EUR u roku od 15 dana.
2. Protiv presude žalbu podnosi tuženica pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, tužbeni zahtjev odbije a tuženici dosude troškovi postupka uključujući i žalbeni trošak, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava osnovanost žalbenih navoda s prijedlogom da se žalba tuženice odbije kao neosnovana te potražuje troškove sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba tuženice nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi ništavim a podredno da se poništi odnosno raskine kupoprodajni ugovor sklopljen između stranaka.
6. U provedenom postupku je utvrđeno:
- da su tužitelj kao prodavatelj i tuženica kao kupac, odnosno njezina majka ŠK kao punomoćnica, dana 27. siječnja 1989. sklopili Kupoprodajni ugovor, predmetom kojeg je bila kupoprodaja nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je ugovoru upisana kupoprodajna cijena u iznosu od 5.589.000,00 dinara (dalje Kupoprodajni ugovor),
- da nema dvojbe oko oznake kupljene nekretnine jer je omaška u pisanju katastarske oznake nekretnine iz Kupoprodajnog ugovora gdje je upisano k. č. [katastarska čestica], kasnije za potrebe uknjižbe ispravljena u točnu oznaku k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],
- da se tuženica temeljem Kupoprodajnog ugovora upisala kao vlasnica kupljene nekretnine,
- da unatoč tome što je u Kupoprodajnom ugovoru cijena navedena u dinarima, kupoprodajna cijena je dogovorena i isplaćivana isključivo u njemačkim markama (dalje DEM), odnosno u stranoj valuti, kako je to dogovoreno između tužitelja kao prodavatelja i ŠK majke i punomoćnice tuženice - kupca,
- analizom i ocjenom iskaza svjedokinje ŠK i tužitelja koji su ugovarali uvjete prodaje i kupoprodajnu cijenu te spisu priležećih potvrda o isplatama, utvrđeno je da je svjedokinja ŠK, kao punomoćnica tuženice - kupca, odmah po zaključenju Kupoprodajnog ugovora predala tužitelju iznos od 5.000,00 DEM te mu je u daljnjim ratama isplatila dodatnih 6.200,00 DEM,
- između stranka postoji spor o visini ugovorene cijene i njezine isplate jer tužitelj tvrdi da je ugovorena isplata 16.500,00 DEM koju da tuženica nije u cijelosti podmirila dok tuženica tvrdi da je ugovorena isplata 11.500,00 DEM koju da je u cijelosti isplatila tužitelju,
- da nije osnovan po tuženici istaknut prigovor presuđene stvari, jer je presudom istog prvostupanjskog suda poslovni broj P-217/1992 od 17. studenog 1993., na koju se tuženica pozivala, odbijen tužbeni zahtjev radi utvrđenja djelomične ništavosti istog Kupoprodajnog ugovora, ali temeljem drugačije činjenične osnove u odnosu na činjeničnu osnovu u ovome predmetu, pa bez obzira na subjektivni identitet sporova, zbog izostanka objektivnog identiteta spora, nije riječ o presuđenoj stvari, o čemu se ovaj sud već izjasnio u ranijoj odluci poslovni broj Gž-5647/2013 od 17. prosinca 2013.
7. Na temelju prednjeg činjeničnog utvrđenja, uvažavajući vrijeme sklapanja Kupoprodajnog ugovora 1989. godine, sud prvog stupnja primjenjuje članak 103. Zakona o obveznim odnosima („Službeni list“ SFRJ broj: 29/78., 39/85., 46/85., 57/89. dalje: ZOO/78) u vezi s člankom 1163. Zakona o obveznim odnosima iz 2005. („Narodne novine“ broj: 35/05) te utvrđuje da je Kupoprodajni ugovor ništavan jer je bio protivan tada važećem propisu koji je zabranjivao poslovanje u devizama.
8. Sud se poziva na odredbe Zakona o deviznom poslovanju („Službeni list“ SFRJ broj: 66/85., 13/86., 71/86., 2/87., 3/88., 59/88. - dalje: ZDP) koji je u članku 1. propisivao da se naplata i plaćanje u devizama i dinarima u poslovanju s inozemstvom i drugome deviznom poslovanju ostvaruju po odredbama tog zakona. Odredbe članka 15. i članka 16. ZDP-a propisivale su zabranu plaćanja i naplate u devizama ili u zlatu između domaćih osoba i između domaćih osoba i stranih osoba u Jugoslaviji, ako saveznim zakonom nije drugačije određeno, a svaka ugovorna obveza protivna toj zabrani je ništava. Prema članku 71. ZDP-a devize koje građani prime iz inozemstva, mogle su se prodati ovlaštenoj banci i ovlaštenom mjenjaču, a devize koje drže na deviznom računu ili kao devizni štedni ulog građani i građanske pravne osobe mogle su se upotrijebiti za plaćanje uvoza robe i druga plaćanja u inozemstvu za vlastite potrebe i za potrebe članova svoje obitelji.
9. Stoga, kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je kupoprodajna cijena dogovorena i isplaćivana isključivo u njemačkim markama, odnosno stranoj valuti, sud zaključuje da je to bilo protivno citiranom prisilnom propisu. Pritom utvrđuje da predmetni Kupoprodajni ugovor nema inozemni karakter jer se nekretnina nalazila na području Jugoslavije te da plaćanje kupoprodajne cijene u stranoj valuti nije predviđeno kao iznimka u kojoj je domaćim i stranim osobama dopušteno plaćanje devizama.
10. Uvažavajući da su odredbe članka 15. i članka 16. ZDP-a kogentne (prinudne) naravi te da postupanje protivno istima prema članku 103. ZOO/78 za posljedicu ima ništavost ugovora, a da pritom i same odredbe članka 15. i članka 16. ZDP-a propisuju posljedicu ništavosti, na koju inače sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba sukladno članku 109. ZOO/78 te da se pravo na isticanje ništavosti ne gasi prema članku 110. ZOO/78, sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev na utvrđenje ništavosti Kupoprodajnog ugovora. Prema odredbi članka 104. stavak 1. ZOO/78, prihvaća i restitucijski dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije zaključenja ništavog Kupoprodajnog ugovora, odnosno prije njegove provedbe u zemljišnoj knjizi, dok o troškovima postupka odlučuje primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi članka 155. ZPP-a, pa kako je prihvatio glavni tužbeni zahtjev, o nastavnim eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevima nije odlučivao (na poništenje i raskid Kupoprodajnog ugovora).
11. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pa tako niti apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano upire sadržajem žalbe tuženice.
12. Neosnovano tuženica u žalbi sadržajno ukazuje da bi bila učinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 190. ZPP-a, navodeći da je sud prvog stupnja dopustio preinaku tužbe o čemu da nije donio rješenje. Prema stanju spisa, tužitelj nije učinio preinaku tužbe nego je ispravio očitu omaške u pisanju katastarske oznake nekretnine koja je predmetom Kupoprodajnog ugovora iz pogrešne oznake k. č. [katastarska čestica] u točnu oznaku k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
13. Osporavajući pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, tuženica u žalbi vlastitom analizom iskaza stranaka i svjedokinje iznosi svoju subjektivnu ocjenu dokaza vezano za ugovaranje i plaćanje kupoprodajne cijene. Sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da nisu od značaja navodi svjedokinje ŠK da je novce u banci podizala u dinarima te da je odlučno isključivo u kojoj je valuti ugovorena i isplaćena kupoprodajna cijena, a nesporno je utvrđeno da se radilo o njemačkim markama (DEM), uvažavajući da su ova svjedokinja i tuženica svoje navode o podizanju novca u dinarima istaknule tek u dopunskom saslušanju, nakon što je drugostupanjski sud u ukidnom rješenju poslovni broj Gž-51/2018 od 5. veljače 2020. ukazao na zabranu plaćanja u stranoj valuti, dok su u iskazima od 16. ožujka 2017. iskazivale isključivo o njemačkim markama.
14. Najveći dio žalbenih navoda tuženice odnose na kritike i poslovni odnos tuženice sa sadašnjim punomoćnikom tužitelja odvjetnikom Dušanom Trifunovićem (kojem zamjera poštenje u postupanju). Ovi navodi nisu relevantni za odluku u ovoj pravnoj stvari dok eventualnu povredu svojih prava tuženica može ostvarivati u za to odgovarajućem postupku. Jednako tako, nisu relevantne niti žalbene tvrdnje o tome da bi tuženica kroz razdoblje više od 30 godina po sklapanju Kupoprodajnog ugovora, bila u posjedu predmetne nekretnine pa da je vlasništvo stekla dosjelošću, budući na izostanak bilo kakvog zahtjeva (protutužbe) u tom pravcu.
15. Odluka o troškovima postupka temelji se na pravilnoj primjeni članka 154. stavak 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23. i 107/25.), u pogledu koje odluke se žalbom tuženice posebno ne dovodi u pitanje primjena materijalnog prava (članak 365. stavak 2. ZPP-a).
16. Tuženica nije uspjela sa žalbom pa joj ne pripadaju troškovi sastava žalbe dok tužitelju nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu jer je ocijenjeno da se ne radi o troškovima predviđenim člankom 155. stavak 1. ZPP-a (članak 166. stavak 1. ZPP-a).
17. Radi svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.
U Rijeci 24. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća
Lidija Oštarić Pogarčić
