Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž-1845/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Larise Gačanin, predsjednika vijeća, Ksenije Dimec, suca izvjestitelja i člana vijeća i Kristine Vukelić Aničić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Irena Mesiček, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, koga zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik u OD Metelko, Knežević & partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tužiteljice izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, posl.br. P-1985/2023-18 od 15. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 24. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-1985/2023-18 od 15. listopada 2024., u točki III. izreke.
Obrazloženje
1. Citiranom presudom u točki I. izreke utvrđene su ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj 7103307593, koji je sklopljen između tužiteljice i tuženika dana 18.9.2006. i to u dijelu kojim je ugovoreno da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti 615,23 CHF prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja (čl. 7. st. 1. Ugovora); u dijelu kojim je ugovoreno da je korisnik kredita dužen kreditoru platiti u anuitetima iznos kredita od 98.000,00 CHF i redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva u skladu sa promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. (čl. 2. st. 1. Ugovora ) i u dijelu kojim je ugovoreno da za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora, Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka (615,23 CHF), te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete (čl. 7. st. 2 Ugovora); naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 19.735,99 eur sa zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke) i naknaditi joj parnični trošak u iznosu od 2.765,45 eur (točka IV. izreke), dok je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 4.095,50 eur (točka III. izreke); utvrđeno je da ne postoji tuženikovo potraživanje prema tužitelju u iznosu od 355,07 eur sa zakonskom zateznom kamatom (točka V. izreke), dok je rješenjem utvrđeno da je tužiteljica povukla tužbu za iznos od 291,14 eur.
2. Protiv točke III. izreke citirane presude žalbu je podnijela tužiteljica iz svih zakonskih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u nastavku teksta: ZPP), predlažući da se presuda preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrde ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj 7103307593 od 18.9.2006. i to u dijelu članka 2. koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i članka 7. stavka 1. i 2., kao i restitucijski zahtjev u iznosu od 19.735,99 eur zbog nepoštene ugovorne odredbe koja se odnosi na valutnu klauzulu i u iznosu od 4.095,50 eur s osnove nepoštene ugovorne odredbe koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu.
6.1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti i restitucijski zahtjev za isplatom iznosa od 19.735,99 eur i u tom je dijelu presuda pravomoćna jer n ije pobijana žalbom.
6.2.1. Prvostupanjski sud utvrđuje da ukupna razlika između iznosa koj i je tužiteljica platila tuženiku na ime ugovorene promjenjive kamatne stope i iznosa koji bi tužiteljica platila tuženiku da je kamatna stopa ostala u visini koja je bila u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu, iznosi 4.095,50 eur. S obzirom na istaknuti prigovor zastare, prvostupanjski sud se poziva na pravno shvaćanje zauzeto na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Ujedno se prvostupanjski sud poziva na objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredaba u CHF od 1. ožujka 2022. prema kojem će zastarni rok početi teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno o naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredaba kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača.
6.2.2. Prema tome, s obzirom da je tužba podnesena 13. lipnja 2023., a pravomoćna sudska odluka kojom je utvrđena ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi je donesena 16. lipnja 2014., prvostupanjski sud utvrđuje da je zastario restitucijski zahtjev s osnove nepoštene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi jer je protekao petogodišnji zastarni rok. Stoga je odbio tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 4.095,50 eur.
7. Odlučne činjenice pravilno su utvrđene i na iste je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 4.095,50 eur, te nije počinjena niti jedna bitna povreda iz članka 354. stavka 2. u vezi s člankom 365. stavkom 2. ZPP-a. Stoga su neosnovani svi žalbeni navodi tužiteljice.
8.1. Tužiteljica neosnovano smatra da njezin zahtjev za isplatom iznosa od 4.095,50 eur nije u zastari.
8.2. Naime, Vrhovni sud RH je na sjednici Građanskog odjela 31. siječnja 2022. razmatrao nekoliko pitanja vezao uz zastaru; „Predstavlja li tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena sukladno čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača (NN, br. 79/2007, kako je izmijenjen - ZZP/07) tužbu definiranu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (NN, br. 35/05, kako je izmijenjen - ZOO) odnosno radnju vjerovnika kojoj ZOO daje učinak prekida zastarnog roka?“ Odgovor na ovo pitanje glasi: „Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe“.
8.3. Tužiteljica neosnovano smatra da se na nju ne mogu primijeniti učinci iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača jer da se ona nije pozvala na iste. Neovisno o tome je li se tužiteljica pozvala na učinke spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, na nju se primjenjuju pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF). Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom konkretnom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.
8.4. Naime, postoje dvije različite situacije sa dva različita zastarna roka restitucijskog zahtjeva; u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovora općenito i u slučaju kada je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača. Kako je u konkretnom slučaju ništetnost ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača.
8.5. Stoga je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da je tražbina tužiteljice u iznosu od 4.095,50 eur u zastari s obzirom da je od pravomoćnosti presude donesene povodom kolektivne tužbe 13. lipnja 2014. u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu pa do podnošenja tužbe u ovom predmetu 23. kolovoza 2023. protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a za zastaru novčane tražbine tužiteljice.
9. Stoga je odlučeno kao u izreci, sukladno odredbi čl. 368. stavka 1. ZPP -a.
10. Prvostupanjska presuda u točkama I., II., IV. i V. izreke, kao i prvostupanjsko rješenje, kao nepobijani, ostaju neizmijenjeni.
U Rijeci, 24. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća
Larisa Gačanin
