Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

Kž-265/2022-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Vuke Adžića Katalinića kao predsjednika vijeća, Dijane Jakoliš i Branka Ivića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Anite Belak kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŠĐ, zbog kaznenog djela iz članka 117. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne Novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu u br. 30 K-44/2022-4 od 28. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba optuženog ŠĐ, ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu u br. 30 K-44/2022-4 od 28. rujna 2022., optuženi ŠĐ proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv života i tijela, tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 2. i 1. KZ/11, pa je na temelju članka 117. stavak 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Primjenom odredbe članka 56. KZ/11 optuženom ŠĐ izrečena je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je optuženik osuđen neće izvršiti ako u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne Novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11- odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 - dalje u tekstu: ZKP) optuženom ŠĐ je naloženo plaćanje troška kaznenog postupka i to paušalne svote u iznosu od 500,00 kuna/66,36 eura[1] , te trošak sudskomedicinskog vještačenja u iznosu od 496,00kuna/65,83 eura[1] , u korist Državnog proračuna sve u roku od petnaest dana od dana pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi ŠĐ, po branitelju Nemanji Nožiniću, odvjetniku iz Nove Gradiške i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kaznenim sankcijama s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu u cijelosti ukine i da je vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu, odnosno da pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda.

2.1. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu, s prijedlogom da drugostupanjski sud žalbu optuženika u cijelosti odbije te potvrdi prvostupanjsku presudu.

3. Temeljem članka 474. stavka 1. ZKP spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

4. Žalba je osnovana.

5. U pravu je žalitelj kada u svojoj žalbi navodi da je počinjena bitna povreda odredbi kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP jer u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama iz kojih bi na nedvojben način proizlazilo da je optuženik počinio kazneno djelo tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 1. i 2. KZ/11 koje mu se stavlja na teret, a uslijed čega se prvostupanjska presuda ne može ispitati.

5.1. Naime, prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude, nakon što je pobrojao dokaze koji su izvedeni na raspravi, izložio njihov sadržaj te ukratko iznio ocjenu njihove vjerodostojnosti u točki 15. obrazloženja pobijane presude, bez njihova dovođenja u međusobnu vezu, zaključuje da iz provedenih dokaza proizlazi kako je nedvojbeno dokazano i utvrđeno da je optuženik počinio kazneno djelo za koje se tereti. Tako prvostupanjski sud u cijelosti prihvaća kao istinite iskaze oštećenog SĐ, KĐ, VĐ i EĐ jer su imenovani svjedoci iskazivali vrlo logično i jasno, dok nije prihvatio iskaz svjedokinje UĐ držeći njezin iskaz pristranim i u suprotnosti sa ostalim provedenim dokazima. Međutim, u tom pravcu osnovano u svojoj žalbi ističe žalitelj, da postoje određena nesuglasja u iskazima ispitanih svjedoka, odnosno da su svjedokinja KĐ i MĐ o ključnim činjenicama različito iskazivale. Osim toga iz iskaza svjedoka VĐ i EĐ proizlazi da isti nemaju neposrednih saznanja o odlučnim činjenicama u predmetnom postupku, odnosno da nisu vidjeli da bi optuženik udario oštećenika, pa je nejasan i zaključak prvostupanjskog suda da je obrana optuženika u suprotnosti sa iskazima i tih svjedoka. Povezujući izloženo s činjenicom da se u pobijanoj presudi ne obrazlažu niti drugi dokazi provedeni u predmetnom postupku, a da se pri tom sve provedene dokaze ne stavlja niti u međusobni odnos na temelju kojeg bi se mogao izvesti zaključak da je optuženik ostvario obilježja kaznenog djela tjelesne ozljede, osnovanim se nameće žalbeni navod optuženika kako su u prvostupanjskoj presudi izostali razlozi o odlučnim činjenicama zbog čega se ista ne može ispitati.

5.2. Osim toga, u obrazloženju pobijane presude izostala je i bilo kakva raščlamba, kako objektivnih elemenata kaznenog djela u odnosu na koje je optuženik proglašen krivim, tako i subjektivni odnos optuženika prema počinjenom kaznenom djelu. U tom smislu, valja istaknuti da prvostupanjski sud prihvaća u cijelosti nalaz i mišljenje sudsko medicinskog vještaka dr. Zorana Jukića. Međutim, predmetnim vještačenjem nije utvrđen mehanizam nastanka tjelesnih ozljeda oštećenika, odnosno nije utvrđeno da su tjelesne ozljede oštećenika nastale upravo radnjom optuženika, a što je objektivni element kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 1. i 2. KZ/11. Ujedno, a kako to s pravom navodi žalitelj, prvostupanjski sud nije iznio razloge o krivnji optuženika, kao subjektivnom elementu bića kaznenog djela , odnosno izostalo je bilo kakvo obrazloženje kako o ubrojivosti optuženika i njegovoj svijesti o protupravnosti, kao i o obliku krivnje (namjera ili nehaj) s kojim je postupao. Ovo posebice ako se ima u vidu da se kazneno djelo tjelesne ozljede iz članka 117. KZ/11 može počiniti isključivo s namjerom. Povrh toga, krivnja optuženika je temelj za izricanje kazne, te je ujedno stupanj krivnje polazište pri izboru vrste i mjere kazne. Stoga, u pobijanoj presudi prvostupanjski sud je propustio obrazložiti objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela koje se optuženiku stavlja na teret, zbog čega se i u tom dijelu presuda ne može ispitati.

5.3. Prema tome, imajući u vidu prethodno izloženo, sud prvog stupnja je počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP, jer su u potpunosti izostali razlozi o odlučnim činjenicama, zbog čega se pobijana presuda ne može ispitati.

6. Uslijed utvrđenja postojanja bitne povrede odredbi kaznenog postupka, posljedično se i činjenično stanje, za sada, ukazuje pogrešno i nepotpuno utvrđenim, na što osnovano upire i optuženik u svojoj žalbi.

6.1. Naime, prvostupanjski sud obrazlažući svoju odluku prihvaća iskaze svjedoka SĐ, KĐ, VĐ i EĐ, te navodi da su njihovi iskazi potvrđeni nalazom i mišljenjem sudsko medicinskog vještaka dr. Zorana Jukića. Nadalje, kako to proizlazi iz naloga Općinskog državnog odvjetništva u Slavonskom Brodu, broj KP-DO-310/2021-4 od 1. lipnja 2021., sudsko-medicinsko vještačenje je određeno radi utvrđenja mehanizma nastanka i kvalifikacije tjelesnih ozljeda koje je zadobio oštećeni SĐ. Međutim, iz samog nalaza vještaka dr. Zorana Jukića proizlazi da je uvidom u medicinsku dokumentaciju utvrđeno da je oštećenik zadobio lake tjelesne ozljede, ali je propušteno dati odgovor na to kako su predmetne ozljede mogle nastati, odnosno da li su nastale upravo radnjom optuženika na način kako se on tereti predmetnom optužnicom , a što je činjenica ključna za ostvarenje bića kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. KZ/11. ili je optuženik, kako on tvrdi, samo odgurnu oštećenika braneći svoju suprugu. Pri tome, kada se ima u vidu i odredba članka 324. stavak 2. ZKP prema kojoj će vještak nakon što točno opiše ozljede, dati mišljenje, osobito o vrsti i težini svake pojedine ozljede i njihovu ukupnom djelovanju s obzirom na njihovu narav ili posebne okolnosti slučaja, kakvo djelovanje te ozljede obično proizvode, a kakvo su u određenom slučaju proizvele, čime su ozljede nanesene i na koji način, jasno je da provedenim vještačenjem nisu utvrđene činjenice radi kojih je ono i određeno.

6.2. Osim toga, a kako to s pravom u svojoj žalbi ističe i žalitelj, iz iskaza svjedokinje VĐ proizlazi da je vidjela da je došlo do naguravanja između optuženika i oštećenika pri čemu je oštećenik pao preko taburea, ali da joj nije poznato da je optuženik udario oštećenika i to više puta, dok je svjedok EĐ naveo da je vidio da je nastala strka ali da iz kuće nije izlazio van, pa da nije vidio što se točno događa. Stoga ostaje nejasno što je prvostupanjski sud iz kazivanja tih svjedoka utvrdio u pravcu utvrđivanja kaznene odgovornosti optuženika. Prema tome, imajući u vidu navedeno, u pravu je žalitelj kada tvrdi da je činjenično stanje po prvostupanjskom sudu za sada pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

7. Slijedom svega izloženog valjalo je prihvatiti žalbu optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP, kao i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te sukladno ovlaštenju iz čl. 483. st. 1. ZKP ukinuti pobijanu presudu i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

8. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti navedenu bitnu povredu odredbi kaznenog postupka , te će na okolnost mehanizma nastanka tjelesnih ozljeda oštećenika naložiti dopunu sudsko medicinskog vještačenja nakon čega će ispitati vještaka na raspravi, a ujedno će ispitati u svojstvu svjedoka BĐ ispitivanje koje je predlagao optuženik a za koju je razvidno da ima neposrednih saznanja o predmetnom događaju. Ujedno će prvostupanjski sud izvršiti i uvid u presudu Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba Nova Gradiška, br. Pp- 924/2021, time da će voditi računa o tome da je prilikom presuđenja u prekršajnom postupku optuženik proglašen krivim za prekršaj opisan u članku 10. stavak 1. točka 3. Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine" br. 137/09., 14/10., 60/10., 70/17.), dok je u predmetnom kaznenom postupku optuženiku stavljeno na teret učin kaznenog djela nanošenja tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 1. i 2. KZ/11, počinjenog s namjerom nanošenja tjelesne ozljede. Nakon toga, prvostupanjski će sud, sukladno provedenim dokazima, ponovno cijeniti obranu optuženika, te je dovesti u vezu s drugim u postupku izvedenim dokazima, posebice iskazima ispitanih svjedoka i rezultatima sudsko-medicinskog vještačenja, a što je u pobijanoj presudi propušteno učiniti. Nakon tako provedenog postupka prvostupanjski sud će donijeti novu, na zakonu utemeljenu odluku, koju će obrazložiti sukladno odredbi iz čl. 459. ZKP.

9. Iz navedenih razloga valjalo je prihvatiti žalbu optuženog ŠĐ kao osnovanu, te temeljem članka 483. stavak 1. ZKP odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

U Šibeniku, 23. srpnja 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Vuko Adžić Katalinić