Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3241/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji tog suda Sandri Artuković Kunšt univ.spec.iur., u pravnoj stvari tužiteljice KV OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćniku Mari ju Kovačeviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene MV OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Jeleni Košutić, odvjetnici u Sesvetama, zbog smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužene protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Psp-143/2022-25 od 6. ožujka 2026., dana 23. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Psp-143/2022-25 od 6. ožujka 2026.

II Odbija se zahtjev tužene za naknadu troška sastava žalbe.

III Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1.1. Rješenjem suda prvog stupnja posl. br. Psp-143/2022-25 utvrđeno je da je tužena smetala tužiteljicu u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu dijela nekretnine zk.č.br. [katastarska čestica] iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na dijelu površine od oko 150 m2 koji se na katastarskom planu nalazi s lijeve strane nekretnine zk.č.br. [katastarska čestica] iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te graniči s tom nekretninom u vlasništvu tužiteljice, na način da je samovlasno uklonila parkirnu rampu (brklju odnosno branik) koju je postavila tužiteljica te joj je tako onemogućila parkiranje na predmetnoj površini, kao u stavku I izreke prvostupanjskog rješenja.

1.2. Tuženoj je naloženo uspostaviti prijašnje posjedovno stanje na način da u roku od 8 dana vrati parkirališnu rampu (brklju odnosno branik) kako je ista bila postavljena prije čina smetanja te se zabranjuje tuženici ubuduće činiti svako daljnje isto ili slično smetanje pod prijetnjom novčane kazne, kao u stavku II izreke rješenja suda prvog stupnja.

1.3. U stavku III izreke prvostupanjskog rješenja tuženoj je naloženo naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 949,48 eura u roku od 15 dana.

2.1. Protiv navedenog rješenja žali se tužena zbog svih žalbenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud osporeno rješenje preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti uz naknadu parničnog troška i troška sastava žalbe.

2.2. U odgovoru na žalbu tužiteljica smatra da je žalba tužene neosnovana i kao takvu ju predlaže odbiti, uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

3. Žalba je neosnovana.

4.1. U navedenom rješenju i u postupku koji mu je prethodio ne uočavaju se bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. u vezi čl. 438. ZPP.

4.2. Za razliku od žalbenih navoda, u odluci suda prvog stupnja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2, toč. 11 u vezi čl. 438. ZPP jer rješenje suda prvog stupnja ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom i ne postoje drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati.

5. Sud prvog stupnja ispitao je upravo one okolnosti odlučne za pravilnu primjenu mjerodavnog materijalnog prava sadržanog u odredbama članka 21. -25. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00. 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje ZV) te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Ograničavajući raspravljanje po predmetnoj tužbi zbog smetanja posjeda na dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja (članak 441. ZPP) sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da je tužena smetala tužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu dijela nekretnine zk.č.[katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] time što je dana 24. studenog 2022. iščupala odnosno uklonila parkirnu rampu koju je postavila tužiteljica te je povodom tužbe od 23. prosinca 2022. a temeljem čl. 22. st. 1. i 2. u vezi čl. 20. st. 1. i 2. te čl. 21. st. 1. i 3. ZV tužiteljici pružena sudska posjedovna zaštita.

7.1. Ispitujući prvostupanjsko rješenje primjenom čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. ZPP u granicama razloga navedenih u žalbi uočava se da su žalbeni navodi svedeni na neosnovanu tvrdnju o navodnom suposjedu stranaka te posljedično o pogrešnoj primjeni odredbe čl. 24. ZV, kojom je propisano da je posjednik ovlašten štiti svoj posjed od tuženika kao suposjednika jedino ako ga je tuženik potpuno isključio od dotadašnjeg suposjeda ili mu bitno ograničio dosadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

7.2. Međutim i za razliku od žalbenih tvrdnji tužene, iz rezultata dokaznog postupka jasno proizlazi kako pretpostavke za primjenu čl. 24. ZV nisu ostvarene jer stranke u ovom postupku nisu bile u suposjedu predmetnog dijela zk.č.br . [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] a što potvrđuju i navodi same tužene iz njezinog iskaza s ročišta od 4. lipnja 2024. za glavnu raspravu pred prvostupanjskim sudom , u kojima tužena navodi da je ona uklonila parkirnu rampu postavljenu prije godinu – dvije jer se zbog nje nije bilo moguće parkirati. Stoga se tužena, za koju je protekom roka od 30 dana od dana kada je tužiteljica prije godinu – dvije postavila predmetnu parkirališnu rampu nastupila prekluzija prava na zaštitu eventualnog suposjeda (čl. 21. st. 3. ZV), neosnovano poziva na pogrešnu primjenu čl. 24. ZV.

8.1. Čin smetanja posjeda je čin kojim se dotadašnjem posjedniku oduzima posjed ili ga se uznemirava u posjedovanju tako da se tim činom uspostavlja novo, izmijenjeno posjedovno stanje u smislu da faktična vlast dotadašnjeg posjednika nestaje ili se ograničava a uspostavlja se nova faktična vlast onoga koji je poduzeo čin smetanja. Prvostupanjski je sud dao jasne razloge zbog kojih po tuženoj uklonjena parkirališna rampa tužiteljice predstavlja smetanje posjeda u smislu čl. 21. st. 1. ZV kao u toč. 13. obrazloženja prvostupanjske odluke, koje kao logične prihvaća i ovaj sud. Time se otklanja neutemeljeno žalbeno relativiziranje tuženičinog samovlasnog čina smetanja posjeda uklanjanjem parkirališne rampe koja je bila postavljena upravo sa svrhom omogućavanja parkiranja, i posljedica toga čina u tužiteljičinoj nemogućnosti parkiranja.

8.2. Stoga je pravilan zaključak suda prvog stupnja da čin tužene predstavlja takvu promjenu posjeda kojom se tužiteljici, jer nije u mogućnosti ostvariti posjed na dotadašnji način, oduzima posljednji mirni posjed. Time je ostvarena prva pretpostavka za pružanje sudske posjedovne zaštite iz čl. 22. st. 2. ZV. Ostvarena je i druga pretpostavka - nastalo smetanje, obzirom da tijekom postupka nije bilo sporno da je tužena poduzela navedene radnje.

8.3. Sud prvog stupnja je u skladu s mjerodavnom odredbom čl. 441. ZPP u vezi čl. 22. st. 2. ZV isključio raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, o poštenju odnosno o savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda te je raspravljanje pravilno sveo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja u predmetnom slučaju. U tom smislu žalbeni navodi tužene koji izlaze iz navedenog pravilno utvrđenog činjeničnog okvira predmetnog slučaja i pravnog okvira zakonskih pretpostavki sudske posjedovne zaštite ne utječu na pravilnost prvostupanjske odluke.

9. Tužena ne može s uspjehom opravdati neosnovano isticanje svojih žalbenih razloga pozivanjem na izdvojene dijelove odluka Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gž - 902/2017-2 od 5. svibnja 2017. i Županijskog suda u Puli-Pola posl. br. Gž-1144/2020- 2 od 16. studenog 2020. u činjenično pravno neusporedivim slučajevima. S druge strane, osporena odluka suda prvog stupnja u skladu je s arhivskim sentencama iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-2732/1988 od 6. lipnja 1989. i br. Rev-76/1981 od 26. svibnja 1982. na koje se tužena poziva u žalbi.

10. Suprotno žalbenim navodima, odluka o naknadi parničnih troškova iz stavka III izreke rješenja prvostupanjskog suda temelji se na pravilnoj primjeni čl. 154. st. 1. i čl. 155. u vezi čl. 438. ZPP

11. Slijedom iznesenog, u odluci suda prvog stupnja nisu ostvareni ni žalbeni razlozi pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP niti pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP tako da je žalba tužene odbijena i prvostupanjsko rješenje potvrđeno, kao u stavu I izreke ove odluke, primjenom odredbe čl. 380. toč. 3 ZPP.

12. U stavku II izreke odlučeno je o zahtjevu tužene za naknadu troška sastava žalbe, primjenom čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. i čl. 438. ZPP.

13. O zahtjevu tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu kao radnje koja nije nužna za postupak odlučeno je primjenom čl. 166. st. 1. u vezi čl.155. st. 1. i čl. 438. ZPP, kao u stavku III izreke.

U Zagrebu 23. srpnja 2026.

S u d a c:

Sandra Artuković Kunšt univ.spec.iur.