Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-286/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijec, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milene Vukelić Margan predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara članice vijeća i izvjestiteljice, Ingrid Bučković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Srđanu Simiću, odvjetniku iz Pule, protiv tuženika Opće bolnice Pula, Pula, Zagrebačka 30, OIB: 16089706543, zastupane po punomoćniku Ediu Slivaru, odvjetniku iz Pule, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj poslovni broj Pr-74/2020-29 od 17. lipnja 2024. ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj Pr-74/2020-35 od 16. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2026. ,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj poslovni broj Pr-74/2020-29 od 17. lipnja 2024. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pr-74/2020-35 od 16. rujna 2024. u točki I izreke za iznos od 520,16 eura (petstodvadeseteuraišesnaestcenti) sa zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 5,34 eura od 16. travanj 2015. do isplate,

- na iznos od 21,36 eura od 16. svibanj 2015. do isplate,

- na iznos od 0,25 eura od 16. lipanj 2015. do isplate,

- na iznos od 12,22 eura od 16. srpanj 2015. do isplate,

- na iznos od 10,21 eura od 16. kolovoz 2015. do isplate,

- na iznos od 78,05 eura od 16. rujan 2015. do isplate,

- na iznos od 22,98 eura od 16. listopad 2015. do isplate,

- na iznos od 76,61 eura od 16. studeni 2015. do isplate,

- na iznos od 7,00 eura od 16. prosinac 2015. do isplate,

- na iznos od 34,97 eura od 16. veljača 2016. do isplate,

- na iznos od 21,43 eura od 16. ožujak 2016. do isplate,

- na iznos od 6,95 eura od 16. lipanj 2016. do isplate,

- na iznos od 1,36 eura od 16. kolovoz 2016. do isplate,

- na iznos od 13,35 eura od 16. studeni 2016. do isplate,

- na iznos od 5,36 eura od 16. siječanj 2017. do isplate,

- na iznos od 2,18 eura od 16. ožujak 2017. do isplate,

- na iznos od 21,03 eura od 16. travanj 2017. do isplate,

- na iznos od 20,85 eura od 16. svibanj 2017. do isplate,

- na iznos od 29,94 eura od 16. srpanj 2017. do isplate,

- na iznos od 18,17 eura od 16. kolovoz 2017. do isplate,

- na iznos od 13,41 eura od 16. rujan 2017. do isplate,

- na iznos od 7,84 eura od 16. listopad 2017. do isplate,

- na iznos od 1,89 eura od 16. studeni 2017. do isplate,

- na iznos od 0,38 eura od 16. prosinac 2017. do isplate,

- na iznos od 0,43 eura od 16. siječanj 2018. do isplate,

- na iznos od 5,47 eura od 16. veljača 2018. do isplate,

- na iznos od 5,74 eura od 16. travanj 2018. do isplate,

- na iznos od 6,02 eura od 16. svibanj 2018. do isplate,

- na iznos od 1,37 eura od 16. kolovoz 2018. do isplate,

- na iznos od 0,17 eura od 16. rujan 2018. do isplate,

- na iznos od 18,94 eura od 16. studeni 2018. do isplate,

- na iznos od 19,81 eura od 16. prosinac 2018. do isplate,

- na iznos od 7,52 eura od 16. siječanj 2019. do isplate,

- na iznos od 1,41 eura od 16. veljača 2019. do isplate,

- na iznos od 5,27 eura od 16. ožujak 2019. do isplate,

- na iznos od 12,45 eura od 16. travanj 2019. do isplate,

- na iznos od 2,43 eura od 16. travanj 2020. do isplate

II Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-74/2020-29 od 17. lipnja 2024 ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pr-74/2020-35 od 16. rujna 2024. u točki III izreke za iznos od 949,37 eura i točki IV izreke u dijelu u kojem je tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška..

III Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-74/2020-29 od 17. lipnja 2024. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pr-74/2020-35 od 16. rujna 2024. u točki I izreke za iznos od 1.026,78 eura sa zateznom kamatom i točki III izreke za iznos od 1.160,83 eura i sudi:

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.026,78 eura ( tisućudvadesetšesteuraisedamdesetosam centi ) sa zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 63,06 eura od 16. siječanj 2016. do isplate,

- na iznos od 15,01 eura od 16. ožujak 2016. do isplate,

- na iznos od 63,34 eura od 16. travanj 2016. do isplate,

- na iznos od 2,88 eura od 16. lipanj 2016. do isplate,

- na iznos od 16,09 eura od 16. kolovoz 2016. do isplate,

- na iznos od 126,69 eura od 16. rujan 2016. do isplate,

- na iznos od 24,13 eura od 16. studeni 2016. do isplate,

- na iznos od 66,22 eura od 16. prosinac 2016. do isplate,

- na iznos 66,23 eura od 16. siječanj 2017. do isplate,

- na iznos od 67,55 eura od 16. veljača 2017. do isplate,

- na iznos od 15,46 eura od 16. ožujak 2017. do isplate,

- na iznos od 53,78 eura od 16. svibanj 2017. do isplate,

- na iznos od 64,90 eura od 16. lipanj 2017. do isplate,

- na iznos od 48,90 eura od 16. srpanj 2017. do isplate,

- na iznos od 18,83 eura od 16. kolovoz 2017. do isplate,

- na iznos od 6,98 eura od 16. listopad 2017. do isplate,

- na iznos od 74,27 eura od 16. svibanj 2018. do isplate,

- na iznos od 74,28 eura od 16. srpanj 2018. do isplate,

- na iznos od 33,76 eura od 16. kolovoz 2018. do isplate,

- na iznos od 4,31 eura od 16. rujan 2018. do isplate,

- na iznos od 59,65 eura od 16. studeni 2018. do isplate,

- na iznos od 51,09 eura od 16. prosinac 2018. do isplate,

- na iznos od 9,37 eura od 16. ožujak 2019. do isplate,

kao neosnovan.

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.160,63 eura sa zateznom kamatom kao neosnovan.

IV Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak žalbenog dijela postupka u iznosu od 260,50 eura u roku od 15 dana, dok se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka u preostalom dijelu odbija..

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati bruto iznos od 1.546,94 eura sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom na svaki pojedini iznos kako je pobliže navedeno u izreci te presude.

2. U točki II izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u bruto iznosima navedenim u točki I izreke kao neosnovan.

3. U točki III izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.110,00 eura u roku od 15 dana.

4. U točki IV izreke odbijen je preostali zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko iznosa iz stavka III izreke, te zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u cijelosti, kao neosnovani.

5. Protiv te presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

6. Bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) nalazi u tome što presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito što je izreka presude nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presude, presuda uopće nema razloge, odnosno razlozi koji su navedeni o odlučnim činjenicama su nejasni ili proturječni, odnosno o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju samih tih isprava i zapisnika.

7. Tuženik smatra da sud prvog stupnja na pogrešan način tumači odredbe Granskog ugovora, budući da je istim jasno određeno da se dodaci ne plaćaju na sate prekovremenog rada sve do travnja 2020., već se osnovna plaća uvećava za 50%. Navodi da je Vrhovni sud RH donio rješenje broj Rev-281/2021 od 27. travnja 2021. o primjeni odredaba kolektivnog ugovora i njegovih tumačenja, a koji sud nije primijenio. Navodi da sud krivo tumači kolektivni ugovor budući je za sate odrađene u prekovremenom radu izričito utvrđeno u čl. 51. st. 1. Kolektivnog ugovora za zdravstvo (2013) da se uvećanje za prekovremeni rad obračunava na osnovnu plaću. Također odredba KU izričito navodi da naknada za prekovremeni rad predstavlja dio osnovne plaće te se uvećava osnovna plaća, što sud pogrešno tumači na način da se na naknadu za prekovremeni rad trebaju isplatiti svi dodaci koji se plaćaju na plaću za rad u redovnom vremenu ili u redovnom mjesečnom fondu sati. Također navodi da izračun bruto satnice nije ispravan budući da se bruto satnica obračunava na ukupnu bruto plaću uvećanu i za dodatke za odgovornost i uvjete rada, što je suprotno odredbi čl. 51. GKU i sukladno odredbama Dodatka III KU, imajući u vidu da se opisani dodaci nisu trebali obračunavati i isplaćivati sukladno KU sve do travnja 2020. Tuženik osobito ističe kako vještakinja niti u jednom dijelu dopune nalaza i mišljenja ne navodi po kojoj osnovi tj. na koji članak KU ili zaključak Komisije se oslanja pri obračunu dodatka na prekovremeni rad, a koji je na snazi u utuženom periodu. Sve navedeno da je utvrđeno u Zaključku broj 59. i Zaključku broj 95., no vještakinja niti sud nisu opisane zaključke primijenili iako je bila njihova obveza. Uz navedeno tuženik je imao niz primjedbi koje vještakinja nije otklonila niti je sud uzeo u obzir primjedbe tuženika, ni utvrđenja KU i tumačenja Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU, a niti odluke Vrhovnog suda RH. Tuženik smatra da se plaća radnicima, ispravno obračunava, a osobito imajući u vidu da je na nivou RH sačinjen sustav obračun plaća – Centralni obračun plaća koji je obvezan u primjeni u svim tijelima koja su korisnici sredstava iz državnog proračuna. S obzirom na obvezujući karakter tumačenja kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje kolektivnih ugovora koje predstavlja sastavni dio kolektivnog ugovora, navodi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je tuženik u cijelom utuženom razdoblju pogrešno računao mjesečni fond radnih sati, propuštajući taj fond umanjiti za dane blagdana u tom mjesecu.

8. Predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

9. Odgovor na žalbu nije podnesen.

10. Žalba je osnovana.

11. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu ni nejasni ni proturječni kako međusobno tako ni stanju iz spisa, tako da je presudu moguće ispitati.

12. Pazeći po službenoj dužnosti na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih povreda.

13. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće, a koja potraživanja tužitelj, na radnom mjestu medicinskog tehničara , temelji na činjeničnoj osnovi iz koje proizlazi da je tuženik pogrešno obračunavao mjesečni fond radnih sati, a posljedično tome prekovremeni rad i na određene sate prekovremenog rada nije plaćao dodatke za otežane uvjete rada i iznimnu odgovornost za život I zdravlje ljudi, posljedično tome naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora.

14. U provedenom postupku je utvrđeno:

-da je tužitelj u utuženom razdoblju od 1. ožujka 2015. do 31. ožujka 2020. bio zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinskog tehničara,

-da je tužitelj radio ovisno o potrebama posla u turnusima, subotom, nedjeljom, državnim blagdanom i prekovremeno o čemu je tuženik vodio evidenciju,

-da se Zajedničko povjerenstvo za tumačenje kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja u Zaključku broj 153. neosnovano poziva na Zakon o blagdanima i neradnim danima iako tim Zakonom nije propisano da se rad blagdanom uračunava u redovnu mjesečnu satnicu,

-da je redovni mjesečni fond radnih sati definiran kao umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati rada dnevno,

-da je prekovremeni rad svaki sat duži od mjesečnog fonda radnih sati,

-da je pravilo da se na dan blagdana ne radi jer su to neradni dani pa se oni kao takvi ne mogu uračunavati u redovnu mjesečnu satnicu niti u redovan fond mjesečnih radnih sati,

- da je vještakinja financijske struke Zorica Unukić u nalazu i mišljenju 10. listopada 2022. godine, utvrdila da je tuženik ukupno obračunao i isplatio 311,5 prekovremenih sati, a manje je obračunao 128 prekovremenih sati koje je tužitelj ostvario u mjesecima u kojima je radio na blagdan u radnom tjednu od ponedjeljka-petka, da manje obračunati prekovremeni rad proizlazi u mjesecima kada je tužitelj radio na neradni dan državni praznik/blagdan i to u radnom tjednu od ponedjeljka do petka kada je zadužen za veći broj radnih sati koje mora odraditi u redovnom radu te tek nakon toga ostvaruje pravo na prekovremeni rad, da je tuženik u utuženom razdoblju od ožujka/2015. do ožujka/2020. obračunao i isplatio dodatak za otežane uvjete rada za sve redovne sate rada, ali ne i na sate prekovremenog rada, da je tuženik u utuženom razdoblju od ožujka/2015. do ožujka/2020. obračunao i isplatio dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve redovne sate rada, ali ne i na sate prekovremenog rada, da je nastavno na prethodno navedeno izvršen obračun naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora, uzimajući u obzir stvarne iznose plaće tužitelja zajedno s razlikama place,

- da je vještakinja mišljenja da tužitelj, da je redovni mjesečni fond radnih sati (sati koje je tužitelj trebao odraditi u tekućem mjesecu) na bazi 40-satnog radnog tjedna prikazan kao mjesečni fond radnih sati (bez subota, nedjelja i blagdana) u tekućem mjesecu pomnožen s 8 sati te s obračunom prekovremenih sati s uvećanjem osnovne bruto satnice za otežane uvjete rada i dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi u razdoblju od ožujka/2015. do ožujka/2020. primio bi veću bruto plaću i to za prekovremeni rad (neobračunati prekovremeni sati) 6.836,30 kn, neisplaćene dodatke na prekovremeni rad 3.060,77 kn te razlike naknade za godišnji odmor 1.758,43 kn, odnosno ukupno 11.655,50 kn,

- da je vještakinja u dopuni nalaza od 13. travnja 2023. ( list 281-284 spisa ) u bitnom navela da bi prema varijanti 2 ( Tabela 3a u eur/3b u kunama ) u kojoj je primijenjen Zaključka broj 148 za razdoblje od ožujka 2015. do 20. prosinca 2015. i Zaključka broj 153 Komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva zdravstvenog osiguranja u utuženom razdoblju od 21. prosinca 2015. do ožujka/2020., na način na koji ih tumači Vrhovni sud te primjenom obračuna prekovremenih sati s uvećanjem bruto satnice za dodatke za otežane uvjete rada i dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi, tužitelj bi primio veću bruto plaću za prekovremeni rad (neobračunati sati) 113,13 EUR/ 852,36 kn, za neisplaćene dodatke na prekovremeni rad 252,67 EUR/1.903,87 kn te razlike naknade za godišnji odmor 66,16 EUR/ 498,36 kn, odnosno ukupno 431,96 eura/3.254,59 kn,

-da je vještakinjina također navela da bi prema varijanti 3. ( Tablica 3c u eurima/3d u kunama ) u kojoj je primijenjen Zaključka broj 148 Komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja u razdoblju od kolovoza/2013. do 20. prosinca 2015. godine te Zaključka broj 153 Komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja u razdoblju od 21. prosinca 2015. do kolovoza/2018., na način na koji ih tumači Vrhovni sud, bez primjene Dodatka III KU, tužitelj bi primio veću bruto plaću za prekovremeni rad (neobračunati sati) 113,13 eura/ 852,36 kn, za neisplaćene dodatke na prekovremeni rad 0,00 eura/ 0,00 kn te razliku naknade za godišnji odmor 22,57 eura/ 170,04 kn, što je ukupno 135,70 eura/1.022,40 kn,

-da je vještakinja u dopuni nalaza I mišljenja od 16. travnja 2023. navela da bi prema varijanti 2. u kojoj je primijenjen Zaključak broj 148 za razdoblje od ožujka 2015. do 20. prosinca 2015. i Zaključak broj 153 za razdoblje od 21. prosinca 2015. do ožujka 2020., na način na koji ih tumači Vrhovni sud te primjenom obračuna prekovremenih sati s uvećanjem bruto satnice za dodatke za otežane uvjete rada i dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi, tužitelj bi primio veću bruto plaću za prekovremeni rad (neobračunati sati) 113,13 eura/ 852,36 kn, za neisplaćene dodatke na prekovremeni rad 252,67 eura/1.903,87 kn, neisplaćene naknade za blagdan u smjenskom radu 97,84 eura/737,17 kn te razlike naknade za godišnji odmor 78,44 eura/ 590,88 kn, što je ukupno 542,08 eura/4.084,28 kn,

- da je vještakinja u dopuni nalaza i mišljenja od 16. travnja 2023. navela da bi prema varijanti 3. u kojoj je primijenjen Zaključka broj 148 u razdoblju od kolovoza 2013. do 20. prosinca 2015. godine te Zaključka broj 153 u razdoblju od 21. prosinca 2015. do kolovoza 2018., na način na koji ih tumači Vrhovni sud, bez primjene Dodatka III KU, tužitelj bi primio veću bruto plaću za prekovremeni rad (neobračunati sati) 113,13 eura/ 852,36 kn, za neisplaćene dodatke na prekovremeni rad 0,00 eura/ 0,00 kn, za neisplaćenu naknadu za blagdan u smjenskom radu 97,84 eura/737,17 kn te razliku naknade za godišnji odmor 34,85 eura/ 262,56 kn, što je ukupno 245,82 eura/1.852,09 kn,

- da je vještakinja u ispravku dopune nalaza i mišljenja od 18. travnja 2023. navela da bi prema varijanti 2. u kojoj je primijenjen Zaključak broj 148 za razdoblje od ožujka 2015. do 20. prosinca 2015. i Zaključak broj 153 za razdoblje od 21. prosinca 2015. do ožujka 2020., na način na koji ih tumači Vrhovni sud te primjenom obračuna prekovremenih sati s uvećanjem bruto satnice za dodatke za otežane uvjete rada i dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi, tužitelj primio veću bruto plaću za prekovremeni rad (neobračunati sati) 113,13 eura/ 852,36 kn, za neisplaćene dodatke na prekovremeni rad 252,67 eura/1.903,87 kn, neisplaćene naknade za blagdan u smjenskom radu 78,55 eura/591,81 kn te razlike naknade za godišnji odmor 75,81 eura/ 571,05 kn, što je ukupno 520,16 eura/3.919,09 kn,

- da je vještakinja u ispravku dopune nalaza i mišljenja od 18. travnja 2023. navela da bi prema varijanti 3. u kojoj je primijenjen Zaključka broj 148 u razdoblju od kolovoza 2013. do 20. prosinca 2015. godine te Zaključka broj 153 u razdoblju od 21. prosinca 2015. do kolovoza 2018., na način na koji ih tumači Vrhovni sud, bez primjene Dodatka III KU, tužitelj bi primio veću bruto plaću za prekovremeni rad (neobračunati sati) 113,13 eura/ 852,36 kn, za neisplaćene dodatke na prekovremeni rad 0,00 eura/ 0,00 kn, za neisplaćenu naknadu za blagdan u smjenskom radu 78,55eura/591,81 kn te razliku naknade za godišnji odmor 32,22 eura/ 242,73 kn, što je ukupno 223,90 eura/1.686,90 kn,

-da je vještakinja u usmenoj dopuni nalaza od 13. rujna 2024. navela da je u svim svojim osnovnim i dopunskim nalazima primjenjivala i zaključak 148. i zaključak 153., a razlika između njih je u tome što u zaključku 148. su uključeni blagdani, a u zaključku 153. nema blagdana, te je uspoređivala rad medicinskog osoblja koje radi samo jutarnju smjenu i ne rade blagdane i radnika koji rade u turnusima i rade na blagdane, utvrđeno da postoji razlika i ona je objašnjena u dopuni nalaza.

15. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja zaključuje da tužitelju pripada pravo na isplatu za cijelo utuženo razdoblje primjenom Zaključka broj 148. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2013. jer redovni mjesečni fond radnih sati kod tuženika nije bio jednak za sve radnike obzirom da je tuženik radnicima koji nisu radili na blagdan priznavao i te neradne i neodrađene dane kao radne i odrađene dane, uračunavajući ih u redovni mjesečni fond radnih sati jednako kao tužitelju koji je za blagdan radio te za iste neradne dane isplaćivao plaću zajedno sa pripadajućim dodacima, a takav način izračuna kod navedenih djelatnika primjenjivao i nakon donošenja Zaključka 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora iz 2013., a što je sve suprotno zaključcima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnih ugovora broj 148. i 153. koji izrijekom određuju da mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti bez obzira radili samo u prvoj smjeni, smjenskom radu ili turnusu ili dežurstvu ili pripravnosti, a sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno.

16. Naime, sud prvog stupnja svoj zaključak o visini novčane tražbine tužitelja temelji na činjenicama da je djelatnicima tuženika koji ne rade u turnusima efektivni mjesečni fond sati, dakle, broj sati koji su bili dužni odraditi u pojedinom mjesecu tuženik računao na način da je ukupan broj dana u mjesecu pomnožio sa osam te umanjio za sate odrađene subotom nedjeljom i blagdanom koji su padali u inače radne dane upravo na način kao stoji u Zaključku broj 148. dakle da mjesečni fond radnih sati kod tuženika nije bio jedak za sve radnike. Pri tome, nadalje, zaključuje da je tuženik prilikom obračuna plaće postupao suprotno Zaključcima komisije broj 148. i 153., pa posljedično tome nije prihvatio dopunu nalaza i mišljenja vještaka financijske struke od 13. travnja 2023.

17. Navedeno pravno shvaćanje suda prvog stupnja dijelom kao pravilno prihvaća i ovaj sud.

18. Naime, Zakonom o radu ( "Narodne novine" br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23- dalje ZR ) propisano je da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu (čl. 90. st. 1. ZR) i da radnik za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad, te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, ima pravo na povećanu plaću (čl. 94. ZR). Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13, 96/15, 29/18 – dalje KU/13 i KU/18) je ugovoreno da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti posla radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (čl. 53. st. 1 i 2. KU/13 odnosno čl. 45. st. 1. i 2. KU/18 ); da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća (čl. 53. st. 3. KU/13, odnosno čl. 45. st. 3. KU/18 ); da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, te se po tom osnovu plaća uvećava 50% (čl. 51. KU/13 odnosno čl. 49. KU/18); da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću (čl. 57. KU/13 odnosno čl. 55. KU/18 ); da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi zdravstveni radnici ostvaruju dodatak na plaću (čl. 59. a KU/13 odnosno čl. 58. KU/18 ).

19. Prema navedenim zakonskim i ugovornim odredbama, a kako je to pravilno zaključio sud prvog stupnja tužitelju za utuženo razdoblje pripada pravo na isplatu dodatka za otežane uvjete rada, dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, te dodatka za prekovremeni rad budući isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu navedenih dodataka jer tužitelj kad radi i u prekovremenom radu, radi u otežanim uvjetima rada, te ima iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi a s tim u vezi i uvećanu naknadu za godišnji odmor.

20. Također, odredbom čl. 58. KU/13 odnosno čl. 56 KU/18 propisano je da se položajni dodaci ne mogu kumulirati s dodacima iz čl. 57. odnosno čl. 55 Kolektivnog ugovora kojim su propisani dodaci, odnosno uvećanja plaća s osnova posebnih uvjeta rada, dok kolektivnim ugovorom nije izričito propisano mogu li se uvećanja plaća za prekovremeni rad kumulirati s uvećanjem plaće s osnove prekovremenog rada kao i s uvećanjem zbog otežanih uvjeta rada i iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi.

21. S obzirom na navedeno, može se zaključiti da se uvećanja iz čl. 51. KU/13, odnosno 49 KU/18 među kojima je i uvećanje za prekovremeni rad, mogu kumulirati s uvećanjem plaće s osnova posebnih uvjeta rada i s dodatkom za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, medicinskim tehničarima jer, da su stranke imale namjeru isključiti kumulaciju, one bi izrijekom ugovorile nemogućnost kumuliranja ove dvije osnove, kao što su to učinile s dodacima iz čl. 58. KU/13, odnosno 56 KU/18.

22. Isto tako, odredba čl. 53 KU/13, odnosno 51. KU/18 ne isključuje isplatu dodatka za otežane uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost. Naime, isključenje kumulacije iz navedenog članka odnosi se na položajni dodatak, što ovdje nije predmet spora.

23. Konačno, prekovremeni rad se obavlja kao i rad u redovnim uvjetima, u uvjetima iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, kao i u otežanim uvjetima, pa po prirodi stvari, ukoliko kumuliranje samim ugovorom nije isključeno, valjalo bi zaključiti da se na odrađene prekovremene sate kumuliraju i dodaci iz čl. 57. i čl. 59.a KU/13, odnosno čl. 55. i 58. KU/18.

24. U odnosu na navedeno na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-56/19-18 koja je održana 9. prosinca 2019. zauzeto je pravno shvaćanje: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15 – dalje KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljude iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu".

25. Navedeno pravno shvaćanje primjenjivo je i na razdoblje važenja Kolektivnog ugovora 29/18 jer Kolektivni ugovor 29/18 je sklopljen 26. ožujka 2018. i primjenjuje se od 1. ožujka 2018., sadrži identične odredbe kao Kolektivni ugovor 143/13, odnosno odredba čl. 55. Kolektivnog ugovora 29/18 sadržajno je ista kao i odredba čl. 57. Kolektivnog ugovora 143/13, dok je odredba čl. 58. Kolektivnog ugovora 29/18, sadržajno ista kao i odredba čl. 59. a Kolektivnog ugovora 143/13.

26. Nije osnovan ni žalbeni navod tuženika kojim ističe da je bolnica javna ustanova te da se stoga obračun i isplata plaće zaposlenicima tuženika vrši putem Centraliziranog obračuna plaća (COP) koji se vodi pri Financijskoj agenciji jer je poslodavac sukladno čl. 7. ZR-a dužan za obavljeni rad radniku isplatiti plaću, pa činjenica da istu obračunava putem COP ne oslobađa tuženika od obveze za isplatu plaće za izvršeni rad.

27. Međutim, pogrešno je pravno stajalište suda prvog stupnja da se u konkretnom slučaju na utuženo razdoblje ne primjenjuje Zaključak Zajedničkog povjerenstva broj 153. glede načina utvrđivanja mjesečnog fonda radnih sati.

28. Glede navedenog pravnog pitanja stav je zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u više svojih odluka, pa tako i u odluci broj Rev-872/2021-2 od 31. kolovoza 2021. u kojoj iznosi slijedeće pravno shvaćanje: "Prema shvaćanju ovog suda, s obzirom na odredbu čl. 19. st. 6. KU/13 prema kojoj tumačenja Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU/13 vezan tumačenjem Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13 (tako i u odlukama poslovni broj Revr- 630/17, Revr-676/2013, Revr-793/13, Revr-1515/2013 i dr.) pri tome nije isključena mogućnost da sud prema općim odredbama obveznog prava otkloni i primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora iz razloga što je tumačenje nemoralno, pretjerano strogo ili slično.

29. Odredbu čl. 51. st. 10. KU/13 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje dva puta je tumačilo. Tako su na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015., s obzirom na veliki broj upita vezanih uz mjesečni broj radnih sati kada blagdan pada u radni dan, članovi Povjerenstva odlučili na sve upite odgovoriti općenitim tumačenjem te su donijeli Zaključak broj 148. prema kojem u bitnom redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati.

30. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na sjednici 21. prosinca 2015. donijelo je Zaključak broj 153. kojim je stavljen izvan snage Zaključak broj 148. te je navedeno da redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati.

31. Ovaj sud ne nalazi da bi obzirom na opće odredbe obveznog prava trebalo otkloniti primjenu navedenog tumačenja kao sastavnog djela KU/13 te se Zaključak broj 153. u bitnom razlikuje od Zaključka broj 148. prema načinu obračuna redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

32. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na 30. Sjednici donijelo je Zaključak broj 169. kojim je navedeno da Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu kolektivnog ugovora, a izmijenjeni Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana donošenja iste.

33. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenja odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 donesene po Povjerenstvu pod brojem 148. prema kojemu mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati primjenjuje od stupanja na snagu.

34. Budući da je tumačenje broj 148. izmijenjeno i stavljeno izvan snage tumačenjem broj 153. dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond radnih sati bi činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i osam sati, od dana izmjene tumačenja dakle od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to novo tumačenje.

35. Dakle, Zaključak broj 153. u bitnom se razlikuje od Zaključka broj 148. u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati, dok je prema ranijem Zaključku broj 148. redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja i blagdana) i osam sati. Kako Zaključak broj 153. o tumačenju odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 koji se primjenjuje od 21. prosinca 2015. nije stavljen izvan snage odnosno Zaključak broj 17. od 21. studenog 2018. istovjetno propisuje način utvrđivanja redovnog mjesečnog fonda radnih sati, o osnovanosti tužbenog zahtjeva kojim se zahtjeva isplata manje isplaćene plaće za razdoblje 21. prosinca 2015. do 30. studenoga 2018. treba odlučiti primjenom Zaključka broj 153., odnosno Zaključka broj 17.

36. S obzirom na obvezujući karakter tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje kolektivnog ugovora koji predstavlja sastavni dio kolektivnog ugovora (čl. 16. st. 6. KU/18) osnovana je tvrdnja tuženika da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je tuženik u razdoblju od 21. prosinca 2015. do 30. studenoga 2018. pogrešno računao mjesečni fond radnih sati i propustio taj fond umanjiti za dane blagdana.

37. Odredbama čl. 51. KU/13, odnosno 49. KU/18, je određeno da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa, evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

38. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenski rad, i na blagdan ili neradni dan i dr., ti sati se uvećavaju u postocima navedenim u čl. 52. KU/13, odnosno 50. KU/18.

39. Ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike), tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbi čl. 51. st. 9. KU/13, odnosno 49. KU/19.

40. Imajući u vidu naprijed navedeno, a obzirom da tužitelj tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.546,94 eura temelji na djelomično neosnovanoj tvrdnji o pogrešno obračunatim mjesečnim fondovima radih sati kroz cijelo utuženo razdoblje, a time i postojanju razlike između tako utvrđenih fondova sati i utvrđenih mjesečnih odrađenih fondova sati, po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je za to cijelo utuženo razdoblje, neovisno o različitim tumačenjem izračuna mjesečnog fonda sati prema navedenim Zaključcima, tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio u cijelosti osnovanim.

41. Iz dopune nalaza i mišljenja vještakinje od 16. travnja 2023. i 18. travnja 2023. proizlazi da je vještakinja sačinila izračun sukladno Zaključku 148, a počevši od prosinca 2015. prema Zaključku 153., na koji način je utvrdila razliku bruto plaće po svim osnovama u iznosu od 520,16 eura/3.919,09 kn, i to za manje isplaćenu plaću za prekovremeni rad (neobračunati sati) 113,13 eura/ 852,36 kn, za neisplaćene dodatke na prekovremeni rad 252,67 eura/1.903,87 kn, za neisplaćene naknade za blagdan u smjenskom radu 78,55 eura/591,81 kn i za manje isplaćenu naknadu za godišnji odmor 75,81 eura/ 571,05 kn, pri čemu su pojedinačni iznosi vidljivi iz Tablice 3a1 u eurima/3b1 u kunama.

42. Obzirom na ishod ovog žalbenog postupka, na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP valjalo je odlučiti i o troškovima cijelog postupka.

43. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i 155. ZPP-a. S obzirom na uspjeh tužitelja u postupku, koji sada iznosi 33,63 % ( traženo 1.546,94 eura, suđeno 520,16 eura ) tužitelju razmjerno tome pripada trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 588,53 eura, budući da je puni iznos tog troška 1.750,00 eura. Tužitelju je priznat u cijelosti trošak vještačenja u iznosu od 360,84 eura, pa ukupan trošak tužitelja u prvostupanjskom postupku iznosi 949,37 eura.

44. Tuženik je djelomično uspio sa svojom žalbom ( pobija 1.546,94 eura, uspjeh 1.026,78 eura pa mu je valjalo djelomično priznati trošak žalbenog dijela postupka (u omjeru od 66,37 %) za sastav žalbe po punomoćniku odvjetniku prema Tbr. 10. t. 1. Odvjetničke tarife u iznosu od 207,41 eura ( puni iznos 312,50 eura ) i pristojbe na žalbu u iznosu od 35,24 eura ( puni iznos 53,09 eura ), dakle ukupno 242,65 eura. U preostalom dijelu je njegov zahtjev odbijen kao neosnovan.

45. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude pozivom na odredbu iz čl. 368. st.1. i 373 .toč. 3. ZPP-a.

U Rijeci 23. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić Margan