Poslovni broj: Usž-2075/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Hrvoja Miladina i Gordane Marušić-Babić, članova vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja TRIOS TRADE d.o.o. iz Zagreba, Zavrtnica 17, kojeg zastupa opunomoćenik Marko Mučnjak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kuželički & Mučnjak d.o.o. u Zagrebu, Nova Ves 3, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava zagrebačka, Sektor za migraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja protiv odluke o trošku iz presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1568/2025-8 od 25. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje točka II. izreke presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1568/2025-8 od 25. ožujka 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom naređeno je tuženiku da u roku od 30 dana od primitka ove presude odluči o zahtjevu tužitelja za izdavanje dozvole za privremeni boravak i rad (točka I. izreke) te je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 EUR-a, u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti odluke o trošku, dok se u više zatraženom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan (točka II. izreke).

2. Tužitelj je protiv dijela odluke o trošku, sadržanog u citiranoj točki II. izreke presude podnio žalbu iz svih žalbenih razloga. Smatra da je neosnovano odbijen za zahtjevom za naknadu troška za sastav podneska od 4.11.2025. jer se istim očitovao na odgovor na tužbu tuženika, pritom detaljno obrazložio norme Zakona o trgovačkim društvima i Zakona o strancima, na koje je tuženik upirao u odgovoru na tužbu. Smatra kako je logično odbiti trošak podneska kojim jedna strana ponavlja navode ili na drugi način „reciklira“ već navedene tvrdnje, no smatra kako to ovdje nije slučaj, imajući u vidu sadržaj istog podneska. Stoga smatra da je isti trošak trebalo priznati te da u obrazloženju nije navedeno zašto se isti trošak ne priznaje. Predlaže poništiti točku II. izreke presude u dijelu kojim je njegov zahtjev odbijen i usvojiti zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav podneska, sve uz naknadu troška za sastav žalbe.

3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu točku II. izreke presude sukladno članku 134. stavku 1., u svezi članka 128. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24 i 39/26, Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je pravilno odlučeno o trošku upravnog spora.

6. Naime, točkom I. izreke pobijane presude prvostupanjski sud je, povodom tužbe podnesene radi šutnje uprave, naredio tuženiku da odluči o zahtjevu tužitelja, primjenom članka 117. stavak 3. ZUS-a, te je pravilno utvrdio kako je time tužitelj uspio u sporu, slijedom čega je točkom II. izreke naložio tuženiku nadoknaditi trošak za sastav tužbe, primjenom članka 147. stavak 1. ZUS-a.

7. U odnosu na točku II. izreke presude, koju tužitelj pobija u dijelu u kojem je prvostupanjski sud odbio njegov zahtjev za naknadu troška spora i to za sastav podneska tužitelja po opunomoćeniku odvjetniku od 3. studenog 2025., prvostupanjski sud je pravilno ukazao da se prema odredbi članka 144. ZUS-a isti trošak spora ne smatra opravdanim i nužnim troškom za rješenje ove upravne stvari.

8. Naime, u predmetnom sporu, prvostupanjski sud je već prema navodima tužbe i odgovora na tužbu, imao dovoljno osnova za odluku u ovom upravnom sporu, pokrenutom radi šutnje uprave, slijedom čega je po ocjeni ovog suda osnovano odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška na ime sastava naknadno dostavljenog podneska, jer se odluka u konkretnoj stvari mogla donijeti i bez podnošenja istog. Opravdano je tužitelju priznat trošak za sastav tužbe u iznosu od 1.250,00 EUR-a, sukladno Tbr. 27. točka 1. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23), jer je u istom podnesku tužitelj iznio sve činjenice i dokaze potrebne za odluku u ovoj stvari, sukladno članku 39. stavak 1. točka 8. ZUS-a.

9. Stoga po ocjeni ovog suda, tužitelj u žalbi ne iznosi navode kojima bi doveo u sumnju pravilnost odluke o trošku, zbog čega je primjenom odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao pod točkom I. izreke.

10. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom u ovom sporu, ovaj Sud nije našao osnovanim njegov zahtjev za naknadu troška za sastav žalbe, slijedom čega je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a navedeni zahtjev valjalo odbiti (točka II. izreke).

U Zagrebu, 23. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska