Poslovni broj: Usž-2130/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Snježane Horvat – Paliska, predsjednice vijeća, Hrvoja Miladina i Gordane Marušić – Babić, članova vijeća te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice MH iz [adresa], privremeno [adresa], protiv tuženika Ministarstva obrane, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1, radi priznavanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-791/2025-12 od 23. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-791/2025-12 od 23. ožujka 2026.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništavanje rješenja tuženika KLASA: UP/II 560-01/25-01/91, URBROJ: 512M-02-03-25-2 od 30. lipnja 2025.

1.1 Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Vukovar, KLASA: UP/I 560-01/25-01/89, URBROJ: 512M2-01-04-08-25-2 od 21. svibnja 2025., kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata pokojnom AH, na temelju pripadnosti 204. brigadi HV-a Vukovar, za razdoblje od 1. rujna 1991. do 29. rujna 1991. godine.

2. Tužiteljica je izjavila žalbu protiv pobijane presude iz svih žalbenih razloga. Smatra da ispunjava propisane zakonske uvjete za priznanje traženog prava. Navodi da je njen pok. otac AH bio pripadnik 204. brigade vukovarskih veterana te je osim toga bio zarobljenik u logoru u Sremskoj Mitrovici. Napominje da je njena pokojna majka OH primala pomoć oko nabave zimnice i jednokratnu pomoć te joj je priznata obiteljska invalidnina, kao članu obitelji, na ime pripadnosti Ivana Džankića 204. brigadi. U odnosu na boravak pok. oca u logoru navodi kako ima svjedoke, koje je predložila, a čije saslušanje prvostupanjski sud nije odredio. Predlaže poništiti osporavanu presudu i priznati traženo pravo.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu ostaje kod navoda osporavanog rješenja. Smatra da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno. Predlaže odbiti žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24 i 39/26, Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Prvostupanjski sud je postupak prije donošenja prvostupanjske presude proveo sukladno odredbama ZUS-a te je presudu obrazložio u cijelosti sukladno odredbi članka 119. stavka 5. ZUS-a i odgovorio na sve prigovore tužiteljice.

7. Po ocjeni ovoga Suda pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da nisu ispunjeni propisani uvjete iz članka 3. stavka 1. i 2. u vezi s člankom 179. Zakon o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/17, 98/19, 84/21 i 156/23, dalje: ZHBDR), za priznanje statusa branitelja pok. AH, u traženom razdoblju.

8. Naime, uvidom u službene evidencije, utvrđeno je kako pok. AH nema utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, s bilo koje osnove i za bilo koje razdoblje Domovinskog rata. Prema podacima službenih evidencija, pok. AH poginuo je 29. rujna 1991., kao pripadnik Civilne zaštite Vukovar, u koju je bio mobiliziran u razdoblju od 1. rujna 1991. do 23. rujna 1991.

9. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno ukazao kako prema relevantnoj materijalnoj dokumentaciji pokojni AH nije bio pripadnik 204 brigade HV -a, te je pravilno otklonio prigovore tužiteljice, koje ponavlja u žalbi, o tome da bi priznanje prava majci tužiteljice bilo od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj stvari.

10. U odnosu na žalbene prigovore da nisu saslušani svjedoci IH i UH, ovaj Sud nalazi da su u pobijanoj presudi dani razlozi zbog kojih je sud našao da saslušanje istih svjedoka nije potrebno. Pored toga, uvidom u pisanu izjavu UH i IH od 28. listopada 1992. (koja prileži spisu tuženika), ovaj Sud nalazi da su isti svjedoci potvrdili kako je pokojni AH ubijen u [adresa] 29.9.1991. za vrijeme napada na selo, što je u skladu sa potvrdama iz evidencija, citiranim u pobijanoj presudi, ujedno suprotno žalbenim navodima tužiteljice da je njen pok. otac bio zarobljen u logoru Sremska Mitrovica.

11. U odnosu na ostale žalbene navode, valja ukazati kako je utvrđeno da je tužiteljica već nekoliko puta podnosila istovjetan zahtjev koji je pravomoćno odbijen, (npr. ovosudna presuda poslovni broj: Usž-4506/21). Prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi u ovom sporu, dao razloge zbog kojih je, po provedenoj raspravi, odbijen tužbeni zahtjev te je pravilno utvrđeno kako s obzirom na sve izvedene dokaze iz provedenog upravnog postupka i upravnog spora, zahtjev tužiteljice za priznanje traženog prava, nije osnovan.

12. Polazeći od navedenog, žalbeni navodi nisu doveli u sumnju pravilnost pobijane presude niti utječu na drugačiju odluku u ovoj stvari, slijedom čega ovaj Sud nalazi kako je osnovano prvostupanjskom presudom odbijen tužbeni zahtjev.

13. Stoga je na temelju odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 23. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska