Poslovni broj: Usž-2503/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Hrvoja Miladina, članova vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice GIĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Vedrana Belin, odvjetnica u Dubrovniku , protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Dubrovačko-neretvanske, Službe upravnih poslova, državljanstva i stranaca, OIB: 36162371878, radi ukidanja i oduzimanja vozačke dozvole, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 6 Us I-1236/2025-10 od 18. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 6 Us I-1236/2025-10 od 18. veljače 2026.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: broj: UP/I 211-03-25-04/549, ur.broj: 513-03-06-25-6 od 7. svibnja 2025. te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora. (I. i II. Izreke). Točkom III. izreke odbijen je prijedlog tužiteljice za odgodnim učinkom tužbe, kao i zahtjev za izdavanje privremene mjere.
2. Navedenim osporenim rješenjem tuženika od 7. svibnja 2025. ukinuta je i oduzeta vozačka dozvola serijskog broja [broj vozačke dozvole], izdana na ime tužiteljice, te je ista obvezna vozačku dozvolu predati tuženiku u roku od osam dana od dana primitka tog rješenja.
3. Tužiteljica podnosi žalbu protiv pobijane presude zbog bitne povrede pravila postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je pobijana presuda nezakonita, te da je izreka nerazumljiva, neodređena i netočna. Ističe da joj nije omogućeno da se očituje o svim odlučnim činjenicama, jer se presuda temelji na prekršajnim nalozima koje nije zaprimila, te da nije bilo mjesta donošenju rješenja na temelju članka 49. stavka 1. točke 1. ZUP-a. Smatra da je sud trebao ispitati pravomoćnost prekršajnih odluka. Prigovara da joj nije omogućeno sudjelovanje u upravnom postupku, te se poziva na presude Europskog suda za ljudska prava Gankin i dr. protiv Rusije, te Černius i Reinkevičius protiv Litve. Navodi da joj je oduzimanjem vozačke dozvole nastala teško popravljiva šteta. Predlaže Sudu da uvaži žalbu, poništi pobijanu presudu i usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu troška. Traži trošak žalbenog postupka.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu ostaje kod navoda danih tijekom postupka . Ističe da su tužiteljici svi prekršajni nalozi uredno dostavljeni, što proizlazi iz dostavnica priloženih spisu iz kojeg razloga je iskazana klauzula pravomoćnosti. Smatra da se na temelju podataka u evidenciji o prekršajima kojima raspolaže moglo utvrditi pravo stanje stvari, te riješiti neposredno upravna stvar i bez provođenja ispitnog postupka sukladno članku 49. stavku 1. točki 1. ZUP-a. Predlaže Sudu da žalbu odbije.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24 i 39/26, Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, odnosno žalbeni razlozi ne utječu na donošenje drukčije odluke.
7. Člankom 286. stavkom 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj 67/08., do 145/24,dalje: ZSPC) propisano je da je pravna posljedica pravomoćne osude vozača motornog vozila za određene prekršaje iz tog Zakona upis negativnih prekršajnih bodova u evidenciju. Stavkom 4. istog članka 286. ZSPC - a propisano je da vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova rješenjem će se ukinuti i oduzeti vozačka dozvola.
8. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da je osporavano rješenje zakonito jer su ispunjeni uvjeti iz članka 286. stavka 4. ZSPC-a, za ukidanje i oduzimanje vozačke dozvole tužiteljice jer je tužiteljica u razdoblju kraćem od dvije godine (od 25.. svibnja 2023. do 30. studenoga 2024.) prikupila 12 negativnih prekršajnih bodova, koji su kao pravna posljedica upisani u evidenciju na temelju članka 286. stavka 1. ZSPC-a. .
9. Prema podacima spisa utvrđeno je da se radi o obveznim prekršajnim nalozima Postaje prometne policije Dubrovnik, klasa: 211-07/24-4/79396, ur.broj:
511-03-14-24-2 od 13. rujna 2024., (pravomoćan 30. studenog 2024.); klasa: 211- 07/24-4/63873, ur.broj: 511-03-14-24-2 od 25. srpnja 2024., (pravomoćan 17. kolovoza 2024.); klasa: 211- 07/24-4/18174, ur.broj: 511-03-14-23-2 od 28. veljače 2024., (pravomoćan 21. ožujka 2024.); klasa: 211- 07/24-4/13735, ur.broj: 511-03- 14-23-2 od 14. veljače 2024. (pravomoćan 14. ožujka 2024.) te prekršajnom nalogu Policijske postaje Ston, klasa: 211-07/23-3/5077, ur.broj: 511-03-08-23-2 od 5. svibnja 2023.,(pravomoćan 25. svibnja 2023.), kojima je tužiteljica proglašena krivom za počinjenje prekršaja iz članka 53. stavka 1., 4. i 5. ZSPC-a, te članka 54. stavka 1. točke 3. i stavka 2. ZSPC-a, za koji su joj kao pravna posljedica osude na temelju članka 53. stavka 11. i 12. ZSPC-a i članka 54. stavka 6, evidentirana ukupno 12 negativna prekršajna boda.
10. Upravni sud u upravnom sporu, povodom tvrdnji tužiteljice da joj prekršajni nalozi nisu bili uredno dostavljeni, nije ovlašten ispitivati jesu li bile ispunjene pretpostavke za izdavanje potvrde o pravomoćnosti, već utvrđuje nalaze li se u spisu predmeta upravnog postupka odluke o prekršajima, odnosno prekršajni nalozi i imaju li iskazanu klauzulu pravomoćnosti. Budući da sve odluke o prekršajima, odnosno prekršajni nalozi na kojima se temelji evidencija o tužiteljevim negativnim bodovima, imaju pečat s klauzulom pravomoćnosti, to proizlazi da se radi o pravomoćnim osudama. Ako je nadležno tijelo već donijelo odluku i ako je na toj odluci nadležno tijelo iskazalo pravomoćnost, tada upravni sud u upravnom sporu ne može preispitivati njezinu pravomoćnost.
11. Slijedom iznijetog, tužiteljica navodima iznesenim u tužbi nije s uspjehom osporila utvrđenja tuženika, a s obzirom da je osporeno rješenje doneseno na temelju službenih podataka kojima raspolaže javnopravno tijelo, (podataka iz službene evidencije o prekršajima), to i ovaj Sud smatra da je u konkretnom predmetu bilo osnove za neposredno rješavanje predmeta bez provođenja ispitnog postupka na temelju članka 49. stavka 1. točke 1. ZUP-a.
12. Stoga je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da je osporeno rješenje tuženika doneseno na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i sukladno mjerodavnim propisima i u presudi je dao valjane razloge za odbijanje tužbenog zahtjeva.
13. S obzirom da je tužbeni zahtjev odbijen, nema osnove za donošenje drukčije odluke u odnosu na rješenje prvostupanjskog suda kojim je odbijen njezin prijedlog za odgodnim učinkom tužbe i izdavanjem privremene mjere.
14. Odluka o trošku utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako Zakonom nije drukčije propisano. S obzirom na ishod žalbenog postupka nije osnovan zahtjev žalitelja za naknadu troška sastava žalbe.
15. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. i i 147. stavkom 1.
ZUS-a odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 23. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska