Poslovni broj: Usž-2319/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i Snježane Horvat – Paliska, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice LĆ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Blaženka Musulin, odvjetnica iz Zagreba, Palmotićeva, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tuženika protiv točke II. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1136/2026-5 od 7. travnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje točka II. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1136/2026-5 od 7. travnja 2026.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda u točki I. izreke obustavljen je upravni spor, točkom II. izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura u roku od petnaest dana dok je pod točkom III. izreke odbijen tužiteljičin zahtjev za naknadom troška u preostalom dijelu.
2. Tuženik žalbom pobija točku II. izreke rješenja smatrajući da je trošak za sastav tužbe radi šutnje uprave neopravdan jer da se radi o jednostavnom sporu koji stranka može pokrenuti i dobiti bez pomoći odvjetnika, a da se u konkretnom slučaju pokretanje istog, u kratkom roku nakon isteka roka od 60 dana, ukazuje na namjeru iskorištavanja istog kao sredstvo za neopravdano stjecanje financijske koristi te predstavlja zlouporabu prava. S obzirom da uspjeh u sporu predstavlja činjenica da nadležno tijelo nije riješilo žalbu u roku, tuženik smatra da tužiteljici ne pripada pravno na naknadu troška upravnog spora. Stoga predlaže poništiti točku II. izreke rješenja i odlučiti o troškovima spora u smislu žalbenih navoda.
3. Tužiteljica nije odgovorila na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući točku II. izreke rješenja Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 134. stavku 1. a u vezi s člankom 128. stavkom 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine" 36/24. i 39/26.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima .
6. Člankom 144. stavkom 1. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora, a stavkom 2. da troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koji imaju pravo na zakonom propisanu naknadu.
7. Člankom 147. stavkom 1. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako je spor obustavljen nakon što je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu, tužitelj ima pravo na naknadu troškova spora (stavak 6. istog članka 147.).
8. Iz obrazloženja pobijanog rješenja i stanja sudskog spisa proizlazi da je tužiteljica 3. ožujka 2026. podnijela tužbu radi šutnje uprave, da u tužbi navodi da nije odlučeno o njezinoj žalbi izjavljenoj 23. prosinca 2025. protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu od 4. prosinca 2025., pa kako drugostupanjsko upravno tijelo nije u zakonskom roku odlučilo o žalbi tužiteljice, razvidno je da su u cijelosti ispunjeni uvjeti za podnošenje tužbe zbog nedonošenja rješenja u zakonskom roku od 60 dana.
9. Prvostupanjski sud je pozivom na članak 106. stavak 1. točku 2. ZUS -a obustavio upravni spor jer su nastupili razlozi propisani člankom 103. stavkom 1. ZUS- a, dakle da je tuženik u tijeku spora u cijelosti postupio prema tužbenom zahtjevu i odlučio o izjavljenoj žalbi tužitelja, te ujedno naložio tuženiku podmiriti tužiteljici trošak postupka u dosuđenom iznosu.
10. S obzirom na to da je spor obustavljen nakon što je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu, tužiteljica ima pravo na naknadu troškova spora, na temelju članka 144. stavka 1. te članka 147. stavka 1. i stavka 6. ZUS-a. Prvostupanjski sud je obrazložio što smatra opravdanim troškovima u konkretnom upravnom sporu te utvrdio obvezu tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove upravnog spora i to zatraženi trošak sastava tužbe u iznosu od 1.250,00 eura, u skladu s Tbr. 27. točka 1. u vezi s Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/2023, 107/2025, dalje u tekstu: Tarifa ).
11. Imajući na umu da je tužiteljica tužbu podnijela zbog propuštanja tuženika da u zakonom propisanom roku odluči o njezinoj žalbi protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 4. prosinca 2025. te da je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu, pravilno je tuženiku naloženo da tužiteljici nadoknadi zatraženi trošak ovog upravnog spora.
12. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika kako tužiteljici ne pripada trošak upravnog spora jer se radi o jednostavnom sporu koji se može pokrenuti i dobiti bez pomoći odvjetnika te kako je isti u konačnici riješen bez meritornog odlučivanja i bez intervencije suda. Na ocjenu opravdanosti troškova upravnog spora za sastav tužbe (članak 144. stavak 1. ZUS-a) nije od utjecaja složenost predmeta u odnosu na koji je spor pokrenut, već je li tužba podnesena u odnosu na zakonom propisani predmet upravnog spora, je li podnesena putem odvjetnika, je li u konačnici stranka uspjela u sporu i je li poduzeta radnja bila opravdana. Imajući na umu da je u konkretnom slučaju tužbom zatraženo donošenje pojedinačne odluke koja nije donesena u roku propisanom odredbom članka 121. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/2009 i 110/2021; dalje: ZUP), odnosno ocjena zakonitosti propuštanja tuženika da u zakonom propisanom roku odluči o redovitom pravnom lijeku tužitelja (članak 3. stavak 1. točka 3. ZUS-a), da je tužiteljica iskoristila procesnu mogućnost da ga u sporu zastupa odvjetnik te da je tužiteljica uspjela u sporu, to je tuženik u obvezi nadoknaditi joj opravdani trošak nastao u ovom upravnom sporu.
13. Razlozi navedeni u žalbi nisu od utjecaja na drugačiju odluku ovog Suda u odnosu na troškove upravnog spora te tuženik nije doveo u sumnju zakonitost točke II. izreke pobijanog rješenja koje je doneseno na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava.
14. Slijedom navedenog, trebalo je, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 144. stavka 1. u vezi s člankom 128. ZUS-a, odlučiti kao u izreci rješenja.
U Zagrebu 23. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić
