Poslovni broj: Usž-2211/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice HF, [adresa], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tuženika protiv točke II. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-261/2025-6 od 20. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Poništava se točka II. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-261/2025-6 od 20. siječnja 2026.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora.
III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova za sastav odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda obustavljen je upravni spor (točka I. izreke). Pobijanom točkom II. izreke rješenja naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 1.250,00 EUR-a uvećano za zakonske zatezne kamate, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova odbijen.
2. Tuženik je protiv odluke o trošku podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba upravnog spora. Osporava pravilnost odluke o trošku navodeći da je predmetni upravni spor neopravdano pokrenut, jer je u cijelosti postupljeno po traženju tužiteljice, te njezinom opunomoćeniku dostavljeno rješenje s iskazanom klauzulom izvršnosti prije pokretanja predmetnog upravnog spora. Navodi da se u konkretnom slučaju radi o zloupotrebi procesnih ovlaštenja opunomoćenika tužiteljice radi ostvarivanja prava na trošak kod šutnje uprave, koji prelaze svrhu ostvarivanja prava, a koje je tužiteljica ostvarila prije podnošenja tužbe. Smatra da je primjenom odredbe članka 147. stavka 8. Zakona o upravnim sporovima trebalo odbiti zahtjev za naknadu troškova upravnog spora. Poziva se na stajalište ovog Suda zauzeto u rješenju poslovni broj Usž-33/2025-2 od 2. travnja 2025. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti točku II. izreke rješenja i odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
3. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu, kojim u cijelosti osporava navode tuženika. Smatra da je odluka o trošku zakonita. Navodi da spor ne bi niti bio pokrenut da nije bilo šutnje uprave, o kojoj je pod točkom I. izreke prvostupanjskog rješenja pravomoćno odlučeno. Smatra da bi u konkretnoj slučaju nepriznavanjem prava na trošak za sastav tužbe, bila uskraćena u pravu na pokretanje upravnog spora, koji je ocijenjen dopuštenim i zakonitim, te bi joj u znatnoj mjeri bio otežan pristup sudu. Poziva se na praksu Europskog suda za ljudska prava. Predlaže odbiti žalbu. Potražuje trošak za sastav odgovora na žalbu.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitujući pobijanu točku II. izreke rješenja prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24. i 39/26- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi osnovanim žalbene razloge tuženika.
6. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica 22. siječnja 2025. podnijela tužbu radi nepostupanja tuženika po zahtjevu za izdavanje klauzule pravomoćnosti i izvršnosti i izjavljenom prigovoru, odnosno radi šutnje uprave. Prvostupanjskim rješenjem upravni spor je obustavljen nakon što je tužiteljica podneskom od 16. siječnja 2026. povukla tužbu, jer je tuženik postupio po njezinom zahtjevu (točka I. izreke), te je pobijanom točkom II. izreke naloženo tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 EUR-a, pozivom na odredbu članka 147. stavka 6., dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška odbijen. Iz sadržaja odgovora na tužbu i priloženih dostavnica proizlazi da je tuženik 23. prosinca 2024. zaprimio zahtjev tužiteljice, te preporučenom pošiljkom 30. prosinca 2024. uputio opunomoćeniku tužiteljice primjerak rješenja s iskazanom klauzulom izvršnosti (opunomoćenik nakon obavijesti od 5. siječnja 2025., pismeno zaprimio 13. siječnja 2025.). Tuženik je dana 7. siječnja 2025. zaprimio prigovor tužiteljice , te istog dana donio rješenje kojim je taj prigovor odbačen, a koje rješenje je opunomoćenik tužiteljice zaprimio 24. siječnja 2025., nakon prve neuspjele dostave pokušane 16. siječnja 2025.
7. Prema odredbi članka 144. ZUS-a troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili povodom spora (stavak 1.), a koji troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu (stavak 2.). Odredbom članka 147. stavka 5. ZUS-a propisano je da stranka koja je povukla tužbu, žalbu ili drugi prijedlog koji je prouzročio troškove drugim strankama snosi troškove i tim strankama.
8. Imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, s obzirom na to da je tužiteljica podneskom od 16. siječnja 2026. povukla tužbu, neovisno o tome što je tuženik postupio prije toga po tužbenom zahtjevu, nema pravo na naknadu troškova upravnog spora. Štoviše iz sadržaja spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica, zastupana po kvalificiranom i profesionalnom opunomoćeniku, izjavila nedopušteni i nepotreban prigovor s ciljem pokretanja upravnog spora zbog šutnje uprave, po kojem zahtjevu i prigovoru je tuženik ažurno postupio, za razliku od opunomoćenika tužiteljice koji neažurno postupa u svezi preuzimanja pismena (rješenje kojim je odbačen prigovor nakon obavijesti od 16. siječnja 2025. preuzeto 24. siječnja 2025., a u međuvremenu 22. siječnja 2025. podnesena predmetna tužba rad šutnje uprave). Pri tome je potrebno ukazati na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-2561/2018 od 19. lipnja 2019., koja je primjenjiva i u predmetnom postupku s aspekta prava na pristup sudu zbog toga što je tužiteljici uskraćeno pravo na naknadu troškova upravnog spora. Prema izraženom pravnom shvaćanju u navedenoj odluci svrha pravila po kojima se strankama koje pokreću upravne sporove troškovi spora mogu ne nadoknaditi, sastoji se u izbjegavanju neopravdanog pokretanja upravnih sporova i nerazumno visokih troškova sporova odvraćanjem potencijalnih tužitelja od pokretanja neutemeljenih sporova ili podnošenja previsokih tužbenih zahtjeva bez snošenja posljedica.
9. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 135. stavka 2. u svezi s odredbom članka 128. stavka 4. ZUS-a, odlučeno je kao u točki I. izreke., dok je o zatraženim troškovima primjenom odredbe članka 147. stavka 5., članka 144. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučeno kao pod točkama II. i III. izreke.
U Zagrebu, 23. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća
Gordana Marušić-Babić