Poslovni broj: Usž-2425/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i Snježane Horvat - Paliska, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice RF, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, OIB 63643241208, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i stambene politike, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB 53969486500, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv točke III. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-559/2026-7 od 22. travnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje točka III. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-559/2026-7 od 22. travnja 2026.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda u točki I. izreke obustavljen je upravni spor, u točki II. izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima dok je u točki III. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora u preostalom dijelu.
2. Tužiteljica zbog svih žalbenih razloga osporava točku III. izreke rješenja u dijelu u kojem je odbijena s preostalim zahtjevom za naknadu troška. Riječ je o naknadi troška podneska od 20. travnja 2026. u iznosu 1.250,00 eura kojim se očitovala na odgovor na tužbu. Protivi se obrazloženju pobijane odluke u kojem se navodi da se ne radi o obrazloženom podnesku u smislu Tbr. 27. t. 1. Tarife, a koji je potreban za vođenje spora u smislu odredbe članka 144. st. 1. ZUS-a. Tužiteljica navodi da je upravo spornim podneskom postupila po rješenju Suda od 30. ožujka 2026. godine i očitovala se da neće proširiti tužbeni zahtjev čime sporni podnesak ne predstavlja samoinicijativno postupanje tužiteljice već postupanje po pozivu Suda. Posljedično tome, jasno je da je njezin podnesak bio opravdan radi čega je osnovano zatražila i trošak sastava istog. Nadalje, tužiteljica u žalbi navodi da je pobijano rješenje nezakonito jer sam zakonodavac nije propisao da je uvjet za dosuđivanje troška proširivanje tužbe na rješenje jer postoji mogućnost da žaliteljica bude zadovoljna s rješenjem, a o čemu je slučaj i u predmetnom postupku. Nadalje, da su navodi prvostupanjskog suda protivni jurisprudenciji te obvezujućim pravnim shvaćanjima, naročito recentnom shvaćanju iznesenom u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-4598/2022 od 29. listopada 2025. godine po kojem sudovi moraju biti nepristrani te suditi na primjenom propisa. Ukazuje i na presude Europskog suda za ljudska prava, poput one u predmetu Gashi protiv Hrvatske, a koju uzima u obzir i Visoki upravni sud u odluci Usž-4124/21-2, kao i presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Kalauz protiv Hrvatske, prema kojoj je nezakonita odluka o troškovima postupka na štetu oštećenih građana u postupcima protiv država predstavlja narušavanje prava vlasništva. Slijedom navedenog, predlaže usvojiti žalbu u odnosu na pobijani dio prvostupanjskog rješenja o trošku. Potražuje trošak sastava žalbe.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu točku III. izreke rješenja upravnog suda u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 134. stavku 1. a u vezi s člankom 128. stavkom 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine" 36/24. i 39/26.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
6. Člankom 147. stavkom 1. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.
7. S obzirom da je sud točkom I. izreke rješenja obustavio spor, tužiteljica je uspjela u upravnom sporu, čiji je predmet propuštanje javnopravnog tijela iz članka 3. stavka 1. točke 3. ZUS-a (šutnja uprave). Stoga ima pravo na naknadu opravdanih troškova upravnog spora na temelju članka 144. stavaka 1. i 4. ZUS-a. Prvostupanjski sud je obrazložio što smatra opravdanim troškovima u konkretnom upravnom sporu, te utvrdio obvezu tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove upravnog spora i to trošak sastava tužbe, dok je odbijen zahtjev za naknadu troška iznad zatraženog iznosa.
8. Iz obrazloženja pobijanog dijela prvostupanjske odluke proizlazi da je razlog odbijanja zahtjeva za naknadu troška podneska od 20. travnja 2026. godine okolnost da se ne radi o obrazloženom podnesku koji je potreban za daljnje vođenje spora već o podnesku kojim je tužiteljica izjavila da ne proširuje tužbu na naknadno doneseno rješenje prvostupanjskog tijela dok ostala obrazlaganja tužitelja nisu ni potrebna ni relevantna, tim više što su ista usmjerena na opravdavanje zahtjeva za naknadom troškova spora, a što po mišljenju prvostupanjskog suda predstavlja zlouporabu procesnih ovlaštenja.
9. Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti propuštanja tuženika da u zakonom propisanom roku odluči o redovnom pravnom lijeku tužitelj ice. Nakon što je tuženik rješenjem od 25. veljače 2026. godine usvojio žalbu tužiteljice, poništio rješenje prvostupanjskog tijela i predmet vratio na ponovni postupak, prestala je šutnja uprave ali i pravni osnov daljnjeg vođenja predmetnog upravnog spora u kojem je tužiteljica uspjela sa svojim zahtjevom. Kako je spor obustavljen nakon što je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu, tužiteljica ima pravo na naknadu troškova spora koje čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora, a to je svakako trošak sastava tužbe koja predstavlja opravdan izdatak učinjen radi ostvarenja njezina prava na pravnu sigurnost. Međutim, trošak sastava podneska od 20. travnja 2026. u kojem tužiteljica unaprijed obrazlaže zašto bi joj trebalo dosuditi trošak upravnog spora koji se odnosi i na trošak sastava tužbe i na trošak sastava podneska, ne predstavlja obrazloženi podnesak s činjeničnim i pravnim navodima koji su relevantni za vođenje upravnog spora koji bi na isti način bio okončan i da podneska nije bilo. Radi navedenog isti nije ni nužan ni opravdani izdatak učinjen tijekom spora.
10. Vezano za žalbene navode tužiteljice ovaj Sud ističe da pobijanom odlukom nije došlo do povrede njenih ustavnih ni konvencijskih prava te da sudska praksa na koju se u žalbi poziva nije relevantna za rješavanje ove upravne stvari.
11. Slijedom navedenog, razlozima žalbe nije dovedena u sumnju zakonitost žalbom osporavane točke III. izreke rješenja prvostupanjskog suda.
12. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. te članka 144. stavka 1., u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci rješenja.
13. Budući da je žalba odbijena, tužiteljica nema pravo na naknadu troškova za sastav žalbe u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a (točka II. izreke).
U Zagrebu 23. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić
