Poslovni broj: Usž-39/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i Snježane Horvat-Paliska, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja ZO, državljanina Islamske Republike Pakistan, kojeg zastupa opunomoćenik Stjepan Babić, odvjetnik iz Zagreba, Vodovodna 13/1, OIB: 90830228226, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ravnateljstva policije, Uprave za granicu, Prihvatnog centra za strance, Dugo Selo, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, OIB: 36162371878, radi produljenja ograničenja kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 3830/2025-4 od 10. studenoga 2025., na sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba i potvrđuju presuda i rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3830/2025-4 od 10. studenoga 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-034-02/25-01/15, URBROJ: 511-01-65-25-1 od 14. kolovoza 2025. i zahtjev za naknadu troška upravnog spora (točka I. izreke). Točkom II. izreke presude odbijen je zahtjev tužitelja za odobrenje besplatne pravne pomoći (točka II. izreke presude). Rješenjem prvostupanjskog suda donesenim istog dana pod istim poslovnim brojem odbijen je zahtjev tužitelja za odgodnim učinkom tužbe.
2. Rješenjem tuženika tužitelju je produljen smještaj u Prihvatnom centru za strance Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske radi prisilnog udaljenja najduže do tri mjeseca računajući od dana isteka prethodnog rješenja o smještaju, radi aktivnosti u smislu odobrenja vlasti Islamske Republike Pakistan za vraćanje tužitelja kao i pribavljanja viza za policijske službenike.
3. Tužitelj je protiv prvostupanjske odluke podnio žalbu zbog svih zakonom predviđenih razloga. Ističe da nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti za produljenje ograničenja slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar jer više ne postoji razuman izgled izvršenja prisilnog udaljenja u razumnom roku. Smatra da okolnost da tuženik još uvijek pribavlja odobrenje države podrijetla i vize za policijske službenike ne predstavlja opravdan razlog za produljenje mjere, već ukazuje na neučinkovitost postupanja nadležnih tijela. Nadalje, ističe da je prvostupanjski sud nezakonito odbio zahtjev za besplatnu pravnu pomoć pozivajući se na činjenicu da opunomoćenik nije na listi Ministarstva unutarnjih poslova pružatelja besplatne pravne pomoći državljanima trećih zemalja u postupku povrata, čime su, prema njegovu mišljenju, povrijeđena prava zajamčena Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Također, osporava odbijanje prijedloga za određivanje odgodnog učinka tužbe smatrajući da bi izvršenje udaljenja prije pravomoćnog okončanja spora onemogućilo pravo na sudsku zaštitu čime bi bila povrijeđena odredba članka 5. stavka 4. navedene Konvencije.
3.1. Tužitelj predlaže Sudu da uvaži njegovu žalbu i u cijelosti ukine pobijanu presudu i rješenje, odobri tužitelju besplatnu pravnu pomoć, odredi da tužba ima odgodni učinak i obveže tuženika da naknadi tužitelju trošak upravnog spora .
4. Tuženik nije odgovorio na žalbu tužitelja.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. u vezi s člankom 128. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24. i 39/26. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija i rješenje, kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio da je rješenje tuženika doneseno u pravilno provedenom postupku, na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, uz pravilnu primjenu materijalnog prava. U obrazloženju presude sud je izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz izvedenih dokaza u upravnom i sudskom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezulatat arbitrarnog postupanja. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 119. stavka 5. ZUS-a.
8. Na pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe Zakona o strancima („Narodne novine“, 133/20., 114/22., 151/22. i 40/25.; dalje: Zakon) koje je citirao u obrazloženju presude, odbivši tužbeni zahtjev kao neosnovan. U prosuđivanju dokaza provedenih u upravnom i sudskom postupku, ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju pravnu i činjeničnu osnovu od one koja je utvrđena u upravnom postupku.
9. Zakon u članku 212. propisuje da se u svrhu ograničenja slobode kretanja radi osiguranja prisilnog udaljenja i povratka državljanina treće zemlje može smjestiti u centar ako se prisilno udaljenje i povratak ne mogu osigurati blažim mjerama (stavak 1.); smještaj u centru može trajati samo najkraće vrijeme koje je potrebno za prisilno udaljenje i dok su u tijeku aktivnosti radi prisilnog udaljenja koje se izvršavaju s dužnom pažnjom (stavak 2.). Prema članku 214. stavku 1. Zakona državljanina treće zemlje može se smjestiti u centar do šest mjeseci ako postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja Europskog gospodarskog prostora odnosno Republike Hrvatske.
10. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je tužitelj rješenjem MUP-a RH, PU zagrebačke, VIII. Policijske postaje Zagreb, KLASA: UP/I-216-04/25-01/2596, URBROJ: 511-19-34-25-1 od 17. srpnja 2025. protjeran iz Europskog gospodarskog prostora, odnosno Republike Hrvatske i da je započeo postupak prisilnog udaljenja u zemlju porijekla Pakistan. Tužitelju je, radi osiguranja prisilnog udaljenja, određena mjera smještaja u Prihvatni centar za strance, prvotno na mjesec dana, ali zbog duljine trajanja postupka ishođenja potrebne dokumentacije za tužitelja i policajce koji će mu biti u pratnji, mjera je produžena do najdulje tri mjeseca.
11. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su u vrijeme donošenja osporenog rješenja tuženika postojali razumni izgledi za izvršenje prisilnog udaljenja te da su nadležna tijela kontinuirano poduzimala radnje radi pribavljanja potrebne dokumentacije i organizacije izvršenja povratka. Sama okolnost da postupak pribavljanja odobrenja države podrijetla tužitelja i potrebnih viza za djelatnike tuženika još nije dovršen ne znači da je prestala svrha ograničenja slobode niti da su izgledi za udaljenje postali nerealni. Stoga, nisu ostvareni žalbeni razlozi zbog kojih bi daljnje zadržavanje bilo protivno članku 5. stavku 1. točki (f) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", 18/97., 6/99. pročišćeni tekst; 8/99. – ispravak; 14/02., 1/06. i 2/10.; dalje Konvencija).
12. U konkretnom slučaju bile su ispunjene pretpostavke za produljenje mjere ograničenja slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, sukladno odredbama Zakona. Primjena blažih mjera nije dolazila u obzir jer tužitelj nema putne isprave, adresu boravka ni financijska sredstva, a prethodno je bio kazneno i prekršajno procesuiran zbog zlouporabe droga, a kako je pravilno obrazložio prvostupanjski sud. Mjera je određena na najdulje najduže do tri mjeseca, što je u okviru zakonskog ograničenja, a prvostupanjski sud je pravilno prihvatio obrazloženje da je navedeno razdoblje potrebno radi pribavljanja putne isprave i organizacije prisilnog udaljenja.
13. Pravilna je odluka suda o besplatnoj pravnoj pomoći. Navedeno stoga jer iz spisa proizlazi da tužitelj nije podnio zahtjev za odobrenje besplatne pravne pomoći u postupku povratka, niti je njegov opunomoćenik bio na popisu pružatelja besplatne pravne pomoći za tu vrstu postupaka. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe ZUS-a pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu troškova zastupanja, dok tužitelj u žalbi nije naveo pravnu osnovu iz koje bi proizlazilo pravo na naknadu troškova pravne pomoći iz državnih sredstava u konkretnom upravnom sporu.
14. Nisu osnovani ni navodi žalbe kojima se osporava odbijanje prijedloga za određivanje odgodnog učinka tužbe. Tužitelj nije učinio vjerojatnim postojanje zakonskih pretpostavki predviđenih člankom 42. stavkom 2. ZUS-a za određivanje takve mjere, a samo pozivanje na odredbe Konvencije nije dostatno za drukčiju odluku.
15. Žalbeni navodi tužitelja ponovljeni su navodi tužbe čiju je osnovanost pravilnim i potpunim obrazloženjem, ocijenio prvostupanjski sud koje ovaj Sud u potpunosti prihvaća.
16. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 128. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđeni su prvostupanjska presuda i rješenje.
U Zagrebu 23. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić
