Poslovni broj: Usž-428/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i Snježane Horvat-Paliska, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja KĆHŽ, državljanina Arapske Republike Egipat, kojeg zastupa opunomoćenik Stjepan Babić, odvjetnik iz Zagreba, Vodovodna 13/I, OIB: 90830228226, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Kutini, OIB 36162371878, radi ograničenja slobode kretanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv točke I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4943/2025-8 od 5. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje točka I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4943/2025-8 od 5. siječnja 2026. u pobijanom dijelu.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-216- 03/25-06/10842, URBROJ: 511-01-213-25-2 od 26. studenog 2025. (točka I. izreke). Točkom II. izreke tužitelju je odobrena besplatna pravna pomoć i naloženo je Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, da isplati odvjetniku Stjepanu Babiću, pružatelju pravne pomoći, 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
2. Rješenjem tuženika tužitelju je, kao tražitelju međunarodne zaštite, određeno ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance na razdoblje od tri mjeseca.
3. Tužitelj smatra da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio njegov tužbeni zahtjev protiv rješenja kojim mu je određeno ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance na tri mjeseca. Poziva se na praksu Europskog suda za ljudska prava, presudu u predmetu Saadi protiv Ujedinjenog Kraljevstva, navodeći da lišenje slobode mora biti razmjerno legitimnom cilju. Ističe da sama činjenica što je podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu nakon što je zatečen u nezakonitom boravku ne opravdava automatski određivanje mjere ograničenja slobode. Nadalje navodi da sud nije razmatrao primjenu blažih mjera, a tuženik nije dokazao da se svrha postupka ne bi mogla ostvariti primjenom blažih mjera propisanih zakonom. Smatra da nije provedena individualna procjena njegovih okolnosti te da nije obrazloženo zbog čega mjere poput zabrane napuštanja određene adrese ili obveze javljanja policiji ne bi bile dostatne. Također ističe da činjenica da je naknadno podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu ne može sama po sebi predstavljati zlouporabu prava niti opravdavati određivanje najstrože mjere.
3.1. Tužitelj predlaže Sudu da uvaži njegovu žalbu i ukine točku I. pobijane presude, podredno da vrati predmet na ponovni postupak prvostupanjskom sudu.
4. Tuženik se u odgovoru na žalbu protivi osnovanosti iste iz razloga navedenih u obrazloženju pobijane presude.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu u osporenom dijelu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24. i 39/26. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio da je rješenje tuženika doneseno u pravilno provedenom postupku, na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, uz pravilnu primjenu materijalnog prava. U obrazloženju presude sud je izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz izvedenih dokaza u upravnom i sudskom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezulatat arbitrarnog postupanja. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 119. stavka 5. ZUS-a.
8. Na pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, 70/15., 127/17., 33/23., 17/25.; dalje Zakon) koje je citirao u obrazloženju presude, odbivši tužbeni zahtjev kao neosnovan. U prosuđivanju dokaza provedenih u upravnom i sudskom postupku, ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju pravnu i činjeničnu osnovu od one koja je utvrđena u upravnom postupku.
9. Zakon u članku 54. propisuje da se tražitelju međunarodne zaštite može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno: radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske (stavak 2. točka 3.); da se tražitelju može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno: zbog provedbe postupka prisilnog udaljenja, ako se na temelju objektivnih okolnosti, uzimajući u obzir da je tražitelj već imao mogućnost započeti postupak odobrenja međunarodne zaštite, opravdano pretpostavlja da traženjem međunarodne zaštite želi odgoditi ili otežati izvršenje odluke o protjerivanju i/ili vraćanju donesene sukladno odredbama Zakona o strancima (stavak 2. točka 7.).
10. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je rješenje tuženika doneseno u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti. Utvrđeno je da je tužitelj izražavanjem namjere za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj želio odgoditi ili otežati postupak protjerivanja. Osim toga, tužitelj predstavlja opasnost za javni poredak RH. Isti je za vrijeme dok mu je u Republici Hrvatskoj bio odobren privremeni boravak, pravomoćno prekršajno kažnjen zbog počinjenja prekršaja protiv javnog reda i mira .
11. Slijedom navedenog ovaj Sud zaključuje da iz spisa proizlazi da su u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za određivanje mjere ograničenja slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, sukladno odredbama Zakona. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je sud ocijenio zakonitost pojedinačnih razloga na kojima se temelji osporeno rješenje te dao dostatne i uvjerljive razloge zbog kojih smatra da su u konkretnom slučaju bile ispunjene zakonske pretpostavke za određivanje mjere ograničenja slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance.
12. Neosnovani su žalbeni navodi da nije razmotrena mogućnost primjene blažih mjera. Iz spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud obrazložilo zbog čega se njima, s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja i procijenjenu opasnost od izbjegavanja postupka prisilnog udaljenja, ne bi mogla ostvariti svrha mjere. U tom je smislu navedeno da je tužitelj izjavio da neće dobrovoljno napustiti Europski gospodarski prostor, da nema adresu smještaja, financijska sredstva.
13. Okolnost da je tužitelj naknadno podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu ne dovodi u pitanje zakonitost pobijanog rješenja niti isključuje mogućnost određivanja mjere ograničenja slobode kada su za to ispunjene zakonske pretpostavke. Pozivanje tužitelja na praksu Europskog suda za ljudska prava ne dovodi do drukčijeg zaključka jer je mjera određena na temelju Zakona, radi ostvarenja legitimnog cilja te uz ocjenu njezine nužnosti i razmjernosti u konkretnom slučaju.
14. Žalbeni navodi tužitelja ponovljeni su navodi tužbe čiju je osnovanost pravilnim i potpunim obrazloženjem, ocijenio prvostupanjski sud koje ovaj Sud u potpunosti prihvaća.
15. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS -a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu.
U Zagrebu 23. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić
