Poslovni broj: Usž-1818/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Hrvoja MIladina, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja GĐ iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Karlo Božić, odvjetnik u Zagrebu, Andrije Hebranga 27 i DĐ iz [adresa], uz sudjelovanje zainteresirane osobe PĐ iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5142/2025-8 od 5. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Žalba tužitelja se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5142/2025-8 od 5. ožujka 2026.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je tužba , te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Protiv navedenog rješenja tužitelji su podnijeli žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Navode da izreka rješenja ne sadrži razlog zbog kojeg je tužba odbačena, te da pobijano rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati . Ističu da je prvostupanjski sud protivno pravilima upravnog spora, nakon zaključenja rasprave, preotvorio raspravu i rješenjem odbacio tužbu. Smatraju da im je postupanjem prvostupanjskog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravnu sigurnost. Navode da sud pogrešno zaključuje da predmetna radnja (dostava obrasca izjave) nije upravna stvar niti postupanje koje može biti predmet upravnog spora. Ističu da je tuženik u skladu s člankom 27. Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupni predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 12027/10 i dr.) i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-3242/2018 i dr. („Narodne novine“ 36/24., dalje: Zakon) bio u obvezi uz pisanu obavijest, zaštićenom najmoprimcu dostaviti i obrazac izjave. Navode da predmetnom tužbom osporavaju zakonitost postupanja tuženika u već pokrenutom upravnom postupku, u kojem je tuženik dostavio pisanu obavijest o odabiru programske mjere, ali istodobno je propustio zaštićenom najmoprimcu dostaviti obrazac izjave, koja je sastavni i nužni dio provedbe te iste mjere. Smatraju pogrešnim zaključak suda da se ne radi o postupanju iz područja upravnog prava. Ističu da se u konkretnom slučaju radi o postupanju javnopravnog tijela, odnosno nepostupanju kojim se neposredno utječe na njihova prava, obveze i pravne interese, kao i prava zaštićenog najmoprimca iz članka 3. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima, jer tuženik, iako je bio izričito obvezan, nije u zakonom propisanom roku dostavio zaštićenom najmoprimcu obrazac izjave. Osporavaju zaključak prvostupanjskog suda prema kojem se obrazac izjave ne dostavlja jer nisu ispunjene pretpostavke za provedbu treće programske mjere, navodeći da je isti proturječan činjeničnom stanju, jer je tuženik izdavanjem i dostavom obavijesti o odabiru treće programske mjere utvrdio ispunjenje pretpostavki za donošenje te mjere, a u kojoj obavijesti je tuženik naveo da će obrazac biti dostavljen „bez odgode“. Ističu da obrazac izjave nije samostalna upravna odluka, već provedbena radnja i prilog kojim se omogućuje realizacija već donesene odluke, jer bez dostave izjave nije moguće prisilno provesti iseljenje zaštićenog najmoprimca, čime ih se onemogućuje u ostvarivanju njihovih prava kao vlasnika nekretnine. Predlažu usvojiti žalbu, poništiti osporeno rješenje i predmet vrat iti na ponovni postupak, podredno donijeti odluku kojom se usvaja tužbeni zahtjev uz naknadu troškova upravnog spora, zajedno s troškom sastava žalbe.
3. Tuženik i zainteresirana osoba nisu dostavili odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana iz razloga ovog rješenja.
5. Ispitujući pobijano rješenje u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24 . i 39/26-Odluka Ustavnog suda republike Hrvatske, dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da rješenjem prvostupanjskog suda nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
6. Prvostupanjski sud je odbacio tužbu pozivom na odredbu članka 46. stavka 1. točke 7. ZUS-a, kojom je propisano da će sud rješenjem odbaciti tužbu jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora ako utvrdi da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora. Pri tome prvostupanjski sud obrazlaže da postupanje koje tužitelji predmetnom tužbom traže nema karakter upravnog akta donesenog u postupku koji bi mogao biti predmet ocjene u upravnom sporu, stoga nema niti propuštanja tuženika odnosno „šutnje uprave“.
7. Prema sadržaju spisa predmeta proizlazi da je tužitelj podnio tužbu radi ocjene zakonitosti propuštanja tuženika da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi i pravnom interesu tužitelja, odnosno da postupi po odredbi članka 27. Zakona i dostavi propisani obrazac izjave.
8. U postupku je nesporno utvrđeno da je tuženik na zahtjev tužitelja u predmetu koji se vodi pred tim tijelom, nakon dostave izjava stranaka o suglasnosti izbora treće programske mjere, sukladno članku 27. i članku 46. stavku 2. Zakona izdao obavijest o odabiru treće programske mjere klasa: UP/I-371-01/24-13/1721, urbroj: 531-14-3- 25-14 od 29. listopada 2025., kojom je određeno da je PĐ, ovdje zainteresirana osoba, dužna u roku od devet mjeseci od zaprimanja obavijesti osloboditi stan od osoba i stvari, te je određeno da će službena osoba u trenutku ispunjenja pretpostavki za primjenu treće programske mjere, bez odgode, dostaviti zaštićenom najmoprimcu obrazac izjave u kojoj je dužan upisati dan iseljenja i predaje stana u posjed vlasniku, kao i obveze Republike Hrvatske u slučaju nemogućnosti ispunjenja obveze koja se sastoji u davanju nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske u najam zaštićenom najmoprimcu i posljedice ukoliko zaštićeni najmoprimac ne postupi u skladu s utvrđenim obvezama. Na traženje informacije o dostavi izjave zaštićenom najmoprimcu (zainteresiranoj osobi) (elektronička komunikacija tužitelja od 31. listopada 2025., 17. i 24. studenog 2025.) tuženik nije odgovorio.
9. Prema odredbi članka 46. Zakona ako je u svojoj izjavi o odabiru programske mjere zaštićeni najmoprimac odabrao drugu ili treću programsku mjeru, odnosno ako su u svojim izjavama obje stranke odabrale istu programsku mjeru, službena osoba sastavlja službenu zabilješku u kojoj utvrđuje koja se mjera smatra odabranom programskom mjerom u tom predmetu (stavak 1.) Službena osoba dužna je pisano obavijestiti stranke u svim predmetima iz stavka 1. ovoga članka o odabranoj programskoj mjeri u njihovu predmetu najkasnije do 30. svibnja 2025. (stavak 2.).
10. Odredbom članka 27. stavka 1. točke 1. Zakona propisan je rok za iseljenje zaštićenog najmoprimca iz stana u okviru treće programske mjere u roku od devet mjeseci od dana kada je zaštićeni najmoprimac zaprimio pisanu obavijest iz članka 46. stavka 2. istog Zakona u kojoj je utvrđeno da se sam opredijelio za treću programsku mjeru. Kada se u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka ispune pretpostavke za primjenu treće programske mjere, službena osoba bez odgode dostavlja zaštićenom najmoprimcu obrazac izjave u koju je zaštićeni najmoprimac dužan upisati dan iseljenja i predaje stana u posjed vlasniku ili podredno Republici Hrvatskoj. Zaštićeni najmoprimac dužan je odrediti dan iseljenja unutar roka iz stavka 1. točke 1. odnosno točke 2. ovoga članka, ovisno o tome koji je rok mjerodavan u njegovu predmetu (stavak 2.). Zaštićeni najmoprimac dužan je u roku od 60 dana od dana kad mu je dostavljen obrazac izjave iz stavka 2. ovoga članka popuniti i potpisati obrazac, potvrditi odnosno solemnizirati tu ispravu kod javnog bilježnika i ovlastiti ga da je dostavi nadležnom ministarstvu. Solemnizirana izjava smatra se ovršnom ispravom na temelju koje vlasnik ili Republika Hrvatska imaju pravo izravno predložiti ovrhu sukladno posebnom zakonu (stavak 3.).
11. Imajući u vidu naprijed navedeno i citirane zakonske odredbe, tužitelji osnovano ukazuju da se radi o postupanju javnopravnog tijela iz područja upravnog prava u kojem se, u fazi provedbe određene programske mjere, ne donosi rješenje. Međutim, zaštita stranke od postupanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava, o kojem se ne donosi rješenje, propisana je odredbom članka 156. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21; dalje: ZUP), prema kojoj osoba koja smatra da joj je drugim postupanjem javnopravnog tijela iz područja upravnog prava, o kojem se ne donosi rješenje, povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes, može izjaviti prigovor sve dok takvo postupanje traje ili traju njegove posljedice. Prema odredbi članka 122. stavka 1. ZUP-a prigovor se izjavljuje čelniku tijela, ako tim Zakonom nije propisano drugačije.
12. S obzirom na to da iz sadržaja spisa predmeta ne proizlazi da su tužitelji prije podnošenja predmetne tužbe, u smislu citirane odredbe članka 122. ZUP-a čelniku tijela izjavili prigovor, to je tužbu trebalo odbaciti primjenom odredbe članka 46. stavka 1. točke 3. ZUS-a, jer prije podnošenja tužbe nije iskorišten redovan pravni lijek.
13. Kako tužitelji u žalbi ne iznose navode koji bi utjecali na donošenje drugačije odluke, primjenom odredbe članka 135. stavka 1. u svezi s odredbom članka 128. stavka 4. ZUS-a odlučeno je kao u točki I. izreke. O zahtjevu tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka, primjenom odredbe članka 147. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a odlučeno je kao u točki II. izreke.
U Zagrebu, 23. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća
Gordana Marušić-Babić
