Poslovni broj Usž-1996/2025-5

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja UJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 32, OIB: 55154913324, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB: 95093210687, radi nedonošenja odluke u propisanom roku, odlučujući o žalbi tužitelja protiv dijela presude Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-2624/2024-5 od 24. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje točka II. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-2624/2024-5 od 24. ožujka 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-2624/2024-5 od 24. ožujka 2025. naloženo je tuženiku Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske da u roku 30 dana od dana dostave odluke dostavi tužitelju rješenje KLASA: UP/II-350-05/24-08/42, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 17. svibnja 2024. (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova upravnog spora (točka II. izreke).

2. Tužitelj je podnio žalbu protiv točke II. izreke presude zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava kao i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Smatra da je sud trebao održati raspravu jer nisu bile ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 98. ZUS-a. te da je sud pogrešno ocijenio da tužitelju ne pripada pravo na naknadu troškova spora iako je točkom I. izreke naložio tuženiku da dostavi tužitelju rješenje tuženika od 17. svibnja 2024. čime se ima smatrati da je tužbeni zahtjev osnovan. Predlaže poništi točku II izreke pobijane presude i predmet vratiti na ponovno odlučivanje. Potražuje troškove sastava žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. U okolnostima konkretnog slučaja, iako je tužitelj u tužbi zatražio održavanje glavne rasprave, imajući u vidu sadržaj tužbenih navoda kojim se suštinski osporava pravna kvalifikacija utvrđenih činjenica, to ovaj sud smatra, a imajući u vidu da tuženik nije tražio održavanje glavne rasprave, da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba spora iz odredbe članka 126. stavak 3. točka 4. ZUS-a 6. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj je 31. svibnja 2024., podnio tužbu radi šutnje uprave zbog propuštanja tuženika da u propisanom roku donese odluku o žalbi izjavljenoj 19. ožujka 2024., protiv prvostupanjskog rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove, Sektora za prostorno uređenje i graditeljstvo, Odjela za prostorno uređenje, Prvog područnog odsjeka za prostorno uređenje, KLASA: UP/I-350-05/24-05/000017, URBROJ: 251-10-21-2/019-24-0004 od 6. ožujka 2024.

6.1. Isto tako proizlazi da je tuženik, a povodom žalbe ovdje tužitelja, donio rješenje KLASA: UP/II-350-05/24-08/42, URBROJ: 531- 03-4-24-2 od 17. svibnja 2024., a koje rješenje je dostavljeno EJ, iz [adresa] kao njegovom opunomoćeniku za podnošenje zahtjeva za izdavanje rješenja o utvrđenju građevne čestice k. č. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina] iako je žalbu protiv prvostupanjskog rješenja podnio tužitelj putem odvjetnika Karla Novosela (bez dostavljene punomoći).

7. Prvostupanjskom presudom Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: UsI- 2624/2024-5 od 24. ožujka 2025. naloženo je tuženiku Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske da u roku 30 dana od dana dostave odluke dostavi tužitelju rješenje KLASA: UP/II-350-05/24-08/42, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 17. svibnja 2024. (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova upravnog spora (točka II. izreke).

7.1. Prvostupanjski sud je odbio zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova upravnog spora uz zaključak da "(…) u ovom predmetu u kojem je tuženik donio rješenje o žalbi tužitelja i time postupio po tužbenom zahtjevu tužitelja i prije podnošenja tužbe, ali rješenje nije pravilno dostavio, nije niti trebalo doći do pokretanja upravnog spora, jer je tužitelj mogao zatražiti dostavu drugostupanjske odluke od tuženika (...)".

8. U okolnostima konkretnog slučaja ovakvo stajalište prvostupanjskog suda o tome da tužitelju ne pripada pravo na naknadu troškova spora je pravilno.

9. Naime, ne postoji jednoobrazan, mehanički način odlučivanja o troškovima upravnog spora. Na umu je potrebno imati da je ustaljena interpretacija odredbi članka 79. Zakona o upravnim sporovima- "Narode novine" 20/10, 143/2012, 152/2014., 94/2016., 29/17 i 110/2021 - (uključujući stajališta u odlukama Ustavnog suda U-III- 2291/2018 i U-III-2561/2018) po kojoj dosuđivanje troškova spora tužitelju nije vezano isključivo uz njegov uspjeh u sporu, već i uz osnovanost pokretanja spora.

9.1. U skladu s odlukama Ustavnog suda, prilikom procjene ima li mjesta za naknadu troška upravnog spora ili ne, odnosno je li riječ o konkretnom slučaju o ometanju u pravu na pristup sudu iz odredbe članka 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014 – u daljnjem tekstu Ustav RH), ključne su okolnosti svakoga pojedinog slučaja kojima se ne smije pristupiti mehanički.

10. Svrha pravila po kojima se strankama koje pokreću upravne sporove troškovi spora mogu djelomično naknaditi odnosno uopće ne naknaditi (kao u ovome slučaju) sastoji u izbjegavanju neopravdanog pokretanja upravnih sporova i nerazumno visokih troškova sporova odvraćanjem potencijalnih tužitelja od pokretanja neutemeljenih sporova ili podnošenja previsokih tužbenih zahtjeva bez snošenja posljedica. Ovim pravilom želi se zaštititi tuženike od tužitelja koji ističu previsoke zahtjeve (inače pravno utemeljene) i time nerazumno povećavaju troškove tuženiku. Isto tako, tim se pravilom može zaštititi tuženika i od sporova koji nisu pravno utemeljeni ili postoji velika vjerojatnost takve neutemeljenosti

11. U okolnostima konkretnog slučaja, tuženik je odlučujući o žalbi tužitelja donio rješenje KLASA: UP/II-350-05/24-08/42, URBROJ: 531- 03-4-24-2 od 17. svibnja 2024. prije podnošenja tužbe (31. svibnja 2024.) čime je riješena upravna stvar a rješenje je dostavljeno (bivšem) opunomoćenik tužitelja a ne odvjetniku Karlu Novoselu koji je izjavio žalbu (bez dostavljene punomoći).

12. Treba reći da između odvjetnika i stranke koju zastupa mora postojati trajni odnos povjerenja i razmjene informacija, sve dok zastupanje traje. Stoga nije uobičajeno da odvjetnika koji zastupa stranku sukladno pravilima odvjetničke profesije i odvjetničkoj etici, stranka nije obavijestila o donošenju rješenja po žalbi ( tako i Ustavni sud u Odluci U-III-2561/2018 od 19. lipnja 2019.).

13. U okolnostima konkretnog slučaja ocjenjujući zakonitost dijela pobijane presude u granicama razloga navedenih u žalbi (članak 134. stavak 1. ZUS -a) ovaj sud je odluku ocijenio zakonitom te je, na temelju odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a, odlučeno kao izreci.

U Zagrebu 23. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Marina Kosović Marković