Poslovni broj: Usž-2088/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja ARHITEKTIKA PROJEKT d.o.o., Samobor, Ulica Ante Starčevića 23, OIB: 66823043795, protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, Zagreb, Prisavlje 14, OIB: 87892589782, radi kategorizacije objekta kao kuće za odmor, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-102/2026-8 od 23. travnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba te potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-102/2026-8 od 23. travnja 2026.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-335-06/25-01/150, URBROJ: 529-06-03-02/4-25-2 od 19. prosinca 2025. (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).

1.1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-335-06/25-01/150, URBROJ: 529-06-03- 02/4-25-2 od 19. prosinca 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za turizam, poduzetništvo i ruralni razvoj – Krk, KLASA: UP/I-335-02/25-01/30, URBROJ: 2170-08-02/17-25-6 od 28. listopada 2025.

1.2. Prvostupanjskim rješenjem od 28. listopada 2025. odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja o ispunjavanju minimalnih uvjeta i uvjeta za kategorizaciju ugostiteljskog objekta iz skupine ostali ugostiteljski objekti za smještaj vrste - kuća za odmor, koji se nalazi na adresi [adresa].

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je izjavio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnom, smatra da je prvostupanjski sud Pravilnik o razvrstavanju i kategorizaciji objekata u kojima se pružaju ugostiteljske usluge u domaćinstvu („Narodne novine“, broj: 9/16., 54/16., 61/16., 69/17. i 120/19., dalje: Pravilnik o kategorizaciji) primijenio pretjerano formalistički. Prvostupanjsku presudu smatra manjkavom i arbitrarnom. Navodi da prvostupanjski sud nije, na odgovarajući način, cijenio uporabnu dozvolu kojom je objekt definiran kao kuća s tri etaže (prizemlje, kat i potkrovlje), kao ni dostavljeni nalaz i mišljenje vještaka prema kojem se radi o prostoru s tri etaže. Tvrdi da se predmetni objekt nalazi unutar povijesne jezgre starog grada, gdje tipologija i način gradnje nisu uobičajeni te da se kod takve vrste objekta očekuje široko tumačenje propisa. Ukazuje da se prema praksi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske propisi imaju tumačiti sukladno svrsi. Zaključno, smatra da mu se pobijanom presudom vrijeđa načelo razmjernosti. Predlaže Sudu usvojiti žalbu, staviti izvan snage prvostupanjsku presudu te vratiti predmet na ponovni postupak, odnosno podredno usvojiti tužbeni zahtjev.

3. Tuženik, u odgovoru na žalbu, iznosi razloge radi kojih žalbene navode tužitelja ne smatra osnovanim. Predlaže odbiti žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS), Sud nalazi da ne postoje žalbene osnove zbog kojih bi pobijana presuda bila nezakonita ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

5.1. U odnosu na prigovor tužitelja da prvostupanjski sud nije, na odgovarajući način, cijenio uporabnu dozvolu kojom je objekt definiran kao kuća s tri etaže, kao ni dostavljeni nalaz i mišljenje vještaka, valja navesti da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi, ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. ZUS-a), međutim, dužan je u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora, što je prvostupanjski sud i učinio.

5.2. Prvostupanjski je sud pobijanu presudu donio imajući u vidu dokaznu dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i spisu predmeta upravnog spora što mu je pružilo valjanu osnovu za donošenje zakonite presude . Uostalom, u konkretnom je slučaju sporna samo primjena prava Pravilnika o kategorizaciji.

5.3. Nalazu i mišljenju vještaka koje nije izrađeno po nalogu suda, već po nalogu tužitelja ne može se odreći značaj valjanog dokaznog sredstva kao privatne isprave, međutim sud ga ne mora prihvatiti ali ga treba vrednovati i ocijeniti u sklopu svih ostalih povedenih dokaza (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj Rev- 2392/2013 od 28. studenog 2018.). U okolnostima konkretnog slučaja činjenica da objekt prema uporabnoj dozvoli ima tri etaže ne znači istodobno da on ispunjava uvjete propisane za smještajni objekt vrste kuća za odmor, budući da je za odlučivanje u ovoj zasebnoj upravnoj stvari mjerodavna primjena odredaba posebnog podzakonskog akta - Pravilnika o kategorizaciji, pa navedeno pozivanje nije od utjecaja na drukčije rješenje predmetne upravne stvari.

6. Presuda prvostupanjskog suda sadrži sve propisano odredbom članka 119. ZUS-a pa tako i u pogledu stavka 5. iste odredbe koji propisuje što sve mora sadržavati obrazloženje presude, a koje je potpuno i jasno te u korelaciji s izrekom. S obzirom na prirodu upravne stvari i okolnosti konkretnog slučaja, u obrazloženju su navedeni jasni i argumentirani razlozi na kojima je prvostupanjska presuda utemeljena.

7. Predmet spora je ocjena zakonitosti rješenja tuženika, KLASA: UP/II-335-06/25- 01/150, URBROJ: 529-06-03-02/4-25-2 od 19. prosinca 2025., kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 28. listopada 2025., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja o ispunjavanju minimalnih uvjeta i uvjeta za kategorizaciju ugostiteljskog objekta iz skupine ostali ugostiteljski objekti za smještaj vrste - kuća za odmor, na adresi [adresa].

8. Odredbom točka 2.2. podtočka 3. Priloga II. Pravilnika o kategorizaciji u dijelu koji se odnosi na sastav kuće za odmor propisano je: „Soba; prostorija za boravak, blagovanje, kuhanje; kupaonica; zaseban zahod; prozori“.

9. Nije sporno da je tužitelj kao investitor 12. rujna 2025. podnio prvostupanjskom tijelu Primorsko-goranskoj županiji, Upravnom odjelu za turizam, poduzetništvo i ruralni razvoj – Krk zahtjev za izdavanje rješenja o ispunjavanju minimalnih uvjeta i uvjeta za kategorizaciju ugostiteljskog objekta iz skupine ostali ugostiteljski objekti za smještaj vrste – kuća za odmor te da se kategorizira kategorijom tri zvjezdice.

9.1. U tijeku upravnog postupka proveden je očevid na kojem je utvrđeno da se predmetni objekt proteže na prizemlje, kat i potkrovlje. U zapisniku o očevidu, kojem prileži fotodokumentacija, utvrđeno je da objekt nema pretprostor; nema sobe, a prostor za boravak, blagovanje i kuhanje te spavanje je u istom prostoru. Stoga je tužitelju u tijeku upravnog postupka ponuđena mogućnost kategorizacije objekta kao studio apartmana, što je tužitelj odbio.

10. Pokazala se spornom primjena Pravilnika o kategorizaciji na postupak odlučivanja o zahtjevu tužitelja za izdavanje rješenja o ispunjavanju minimalnih uvjeta i uvjeta za kategorizaciju ugostiteljskog objekta iz skupine ostali ugostiteljski objekti za smještaj vrste - kuća za odmor.

10.1. Tužitelj smatra da Pravilnik o kategorizaciji ne definira pojam „sobe“ kroz etažnosti ili dodatne zidne pregrade, već kroz namjenu i funkcionalnost , tvrdeći da je to u konkretnom slučaju ispunjeno.

11. Međutim, prvostupanjski je sud osnovano ocijenio zakonitim osporeno rješenje tuženika od 19. prosinca 2025.

11.1. Ovo iz razloga što i prema ocjeni Suda pojam „sobe“ podrazumijeva zasebnu, prostorno i funkcionalno definiranu cjelinu, odvojenu od ostalih dijelova smještajnog objekta, što uključuje i fizičku odvojenost od dnevnih, kuhinjskih i blagovaonskih prostora. Suprotno tumačenje omogućilo bi da se proizvoljno svaki otvoreni prostor proglasi „sobom“.

11.2. Imajući u vidu da iz fotodokumentacije u spisu jasno proizlazi da u konkretnom slučaju „soba“ nije odvojena kao zasebna prostorija, već je otvoreno povezana s ostalim dijelovima objekta putem stubišta, bez posebnih vrata ili elemenata koji bi je činili samostalnom prostornom cjelinom, prvostupanjski je sud osnovano postupio kada je odbio tužbeni zahtjev. Ovo iz razloga što je tuženik pravilno zaključio da predmetni objekt ne ispunjava minimalne uvjete za smještajni objekt vrste kuća za odmor sukladno članku 24. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, „Narodne novine“, broj: 85/15., 121/16., 99/18., 25/19., 98/19., 32/20., 42/20., 126/21. i 152/24.

12. Žalbene navode dane u smjeru pretjeranog formalizma pravilno je otklonio prvostupanjski sud pojasnivši da Pravilnik o kategorizaciji propisuje „minimalne uvjete“, koji se stoga imaju tumačiti restriktivno i jednoznačno upravo radi pravne sigurnosti i jednakog postupanja prema svim strankama čiji su objekti u postupku utvrđivanja navedenih uvjeta.

13. Pozivanje tužitelja na načelo razmjernosti nije osnovano, jer u ovoj upravnoj stvari tužitelju nije naređena nikakva obveza.

14. Kako se, prema ocjeni ovog Suda, presuda prvostupanjskog suda temelji na pravilnom i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno pravo, a nisu učinjene ni povrede odredaba upravnog spora, to je valjalo na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 23. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Marina Kosović Marković