Poslovni broj: Usž-4904/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jelene Rajić predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ŽG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Kovačević, Koren i partneri d.o.o., Rijeka, Supilova 6/III, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, odlučujući o žalbi tužiteljice, protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-697/2024-6 od 12. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-697/2024-6 od 12. rujna 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje točke
2., 3. i 4. rješenja tuženika KLASA: UP/II-361-05/23-26/34, URBROJ: 531-03-4-2-24- 3 od 14. ožujka 2024. te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
1.1. Navedenim rješenjem tuženika, točkom 1. poništeno je rješenje Primorsko goranske županije, Upravnog odijela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave u Malom Lošinju, KLASA: UP-I/361-03/18-14/236, URBROJ: 2170- 03-05/2-22-8 od 24. studenoga 2022. Točkom 2. odbijen je zahtjev tužiteljice za priznavanjem statusa podnositelja zahtjeva za ozakonjenje u predmetnoj upravnoj stvari. Točkom 3. odbačen je zahtjev trgovačkog društva GEO-TEO d.o.o. za izmjenom zahtjeva za ozakonjenje, dok je točkom 4. obustavljen postupak izdavanja rješenja o izvedenom stanju.
1.2. Poništenim prvostupanjskim rješenjem od 24. studenoga 2022. odbijen je zahtjev trgovačkog društva Geo-Teo d.o.o. za donošenje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu jednostavnu zgradu stambene namjene izgrađenu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
2. Tužiteljica je protiv pobijane presude prvostupanjskog suda izjavila o žalbu pobijajući istu iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnom pojašnjava da je njezin zahtjev za ozakonjenje podnesen unutar zakonskog roka i to preko tvrtke GEO-TEO d.o.o. Tvrdi da naknadni podnesci iz 2021. godine nisu predstavljali nove zahtjeve, već isključivo preciziranje već postojećeg, pravodobnog zahtjeva u pogledu identifikacije čestice i zgrade, a sukladno pozivu prvostupanjskog tijela. Smatra da je pogrešan stav suda prema kojem se zahtjev smatra nepravodobnim samo zato što identifikacija zgrade nije bila odmah potpuna. Ističe da prvostupanjski sud u obrazloženju ne osporava status tužiteljice kao stranke, ali istovremeno potvrđuje rješen je kojim joj se taj status odbija, što smatra proturječnim. Pojašnjava da geodetske tvrtke (poput GEO- TEO d.o.o.) zahtjeve podnose u ime nalogodavca, a ne u vlastito ime, a da je u spisu dokazano vlasništvo tužiteljice nad predmetnom nekretninom . Poziva se na odredbu članka 47. Zakona o općem upravnom postupku prema kojem je službena osoba dužna pozvati stranku da dopuni ili pojasni neodređen zahtjev, navodeći pri tom da je postupila upravo po takvom pozivu tijela. Tvrdi da su sud i tuženik zanemarili dokaze o postojanju objekta prije 2011. godine kao: službene kartografske prikaze iz 1930-ih godina, očitovanja vještaka i drugu dokumentaciju u spisu, specifične povijesne okolnosti lokacije ([adresa]), koja je bila pod različitim upravama (habsburškom, talijanskom, hrvatskom), od kojih je svaka imala svoje službene prikaze. S obzirom na navedeno, predlaže ovom Sudu poništiti prvostupanjsku presudu i riješiti stvar na način da se usvoji tužbeni zahtjev ili predmet vrati na ponovni postupak. Potražuje trošak sastava žalbe.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima - "Narodne novine", broj: 36/24., 39/26.- odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje: ZUS) Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.
6. Odredbom članka 10. stavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine" broj 86/12, 143/13, 65/17, 14/19, dalje: ZoPNIZ) propisano je da se postupak za donošenje rješenja o izvedenom stanju pokreće na zahtjev stranke koji se predaje nadležnom upravnom tijelu. Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka podnosi se najkasnije 30. lipnja 2018. i nakon isteka toga dana ne može se više podnijeti (stavak 2.). Zahtjev za donošenje rješenja o izvedenom stanju podnesen nakon 30. lipnja 2018. odbacuje se rješenjem (stavak 3.).
7. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je upravni postupak koji je prethodio predmetnom sporu pokrenut 2. srpnja 2018 od strane trgovačkog društvo GEO-TEO d.o.o. zahtjevom za izdavanje rješenja izvedenom stanju za jednostavnu zgradu. Obzirom da uz navedeni zahtjev nije dostavljena dokumentacija propisana odredbom članka 13. ZoPNIZ-a, prvostupanjsko tijelo je zaključkom od 18. prosinca 2020., sukladno odredbi članka 47. stavka 3. Zakon o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09., 110/21., dalje: ZUP) pozvalo podnositelja dostaviti dokumentaciju propisanu navedenom odredbom ZoPNIZ-a.
7.1. Postupajući djelomično po navedenom zaključku, podnositelj GEO-TEO d.o.o. je 17. ožujka 2021. i 18. ožujka 2021. dostavio navedenom tijelu tehničku dokumentaciju iz koje je vidljivo da se traži ozakonjenje jednostavne zgrade stambene namjene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Obzirom da predmetna zgrada nije bila vidljiva na digitalnoj ortofoto karti izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja započetog 21. lipnja 2011. (DOF5/2011), zaključkom od 13. lipnja 2022. podnositelj je od strane prvostupanjskog tijela pozivan dostaviti dokaze o vidljivosti zgrade sukladno odredbi članka 2. stavka 2. ZoPNIZ-a. Budući da po istom nije postupio, pozivom na odredbu članka 47. stavka 4. ZUP-a prvostupanjskim je rješenjem od 24. studenoga 2022. predmetni zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju odbijen.
8. Prvostupanjski sud je potvrdio zakonitost rješenja tuženika koji je odlučujući o žalbama društva GEO-TEO d.o.o. i tužiteljice (koja se 9. lipnja 2021. uknjižila u zemljišne knjige kao vlasnica predmetne nekretnine), poništio navedeno prvostupanjsko rješenje, ali je istovremeno odbio zahtjev tužiteljice za priznavanje statusa podnositeljice zahtjeva (podnesen 21. prosinca 2022.), odbacio zahtjev društva GEO-TEO d.o.o. za izmjenom zahtjeva kao nepravodoban te je obustavio upravni postupak.
9. Razmatrajući prethodno utvrđeno činjenično stanje u kontekstu žalbenih navoda tužiteljice, ovaj Sud prihvaća utvrđenje tuženika da naknadna specifikacija zgrade, izvršena tek u ožujku 2021. godine, zapravo predstavlja novi, nepravodobni zahtjev.
9.1. Naime, zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju od 2. srpnja 2018. godine bio je "prazan" i nije sadržavao niti minimalne podatke za identifikaciju građevine, stoga se konkretizacija tog zahtjeva tri godine kasnije ne može smatrati dopunom podneska u smislu članka 47. stavka 3. ZUP-a, već pokušajem zaobilaženja strogo propisanih zakonskih rokova. Kraj činjenice da se zahtjev nakon proteka navedenog roka ne može proširivati na nekretnine koje u njemu nisu bile navedene, specificiranje zgrade na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nakon tri godine predstavlja novi zahtjev podnesen izvan roka, a ne otklanjanje nedostataka. Za donošenje rješenja o izvedenom stanju ključna je pravodobnost zahtjeva u odnosu na prekluzivni rok iz članka 10. stavka 2. ZoPNIZ-a, a koji je istekao 30. lipnja 2018. (odnosno 2. srpnja 2018. zbog neradnih dana). Suprotno tumačenje imalo bi za posljedicu potpuni gubitak svrhe i smisla odredaba o sadržaju i roku u kojem se mora podnijeti zahtjev za ozakonjenje protupravno izgrađenih građevina. Ovakvo stajalište izraženo je u dosljednoj upravnosudskoj praksi (primjerice, Usž-3737/2024 od 28. studenoga 2024., Usž- 1710/2016 od 18. siječnja 2017.)
10. Neosnovani su i žalbeni navodi koji se tiču dokazivanja postojanja zgrade prije 2011. godine putem povijesnih karata i vještačenja. Odredba članka 2. ZoPNIZ-a taksativno navodi kartografske podloge (DOF5/2011 ili druge službene podloge Državne geodetske uprave do lipnja 2011.) na kojima zgrada mora biti vidljiva. Stoga, izjave svjedoka, nalazi vještaka ili karte iz 1930-ih godina ne mogu zamijeniti zakonski propisan dokaz o vidljivosti zgrade na ortofoto karti iz 2011. godine, niti mogu biti osnova za ozakonjenje ako uvjet vidljivosti na propisanim podlogama nije ispunjen.
11. U odnosu na status tužiteljice kao stranke, pravilno je utvrđenje tuženika i prvostupanjskog suda da se istoj ne može priznati status podnositeljice zahtjeva. Zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju iz 2018. podnijelo je trgovačko društvo GEO-TEO d.o.o. u svoje ime, a tužiteljica je vlasništvo nad nekretninom stekla i uknjižila tek 2021. godine, dakle nakon proteka roka za podnošenje zahtjeva. Položaj tužiteljice kao stranke u ovom postupku, koji proizlazi iz njezinog statusa vlasnice predmetne nekretnine (čestice), sam po sebi ne implicira i status podnositeljice zahtjeva za ozakonjenje nezakonito izgrađene zgrade, s obzirom na to da takav zahtjev nije podnesen u zakonom propisanom roku.
12. Kako je, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužiteljice, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
13. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem članka 135. stavka 1. ZUS-a žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. istog Zakona , jer tužiteljica sa žalbom nije uspjela.
Zagrebu, 23. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća
Jelena Rajić