Poslovni broj: Usž-2591/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja Darda j.d.o.o., Kaštel Stari, Ulica Ivana Danila 58, OIB: 24381007043, kojeg zastupa opunomoćenik Marko Višić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Ministarstva gospodarstva Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 19370100881, radi ispunjavanja minimalnih tehničkih uvjeta, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l- 1003/2025-21 od 2. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba te potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-1003/2025-21 od 2. ožujka 2026.

Obrazloženje

1. Točkom I. izreke presude prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva gospodarstva Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-330-01/24-01/12, URBROJ: 526-07-02-01-01-25-2 od 25. ožujka 2025. Točkom II. izreke presude prvostupanjskog suda odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora, dok je točkom III. izreke pobijane presude odbijen prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe i zahtjev za izdavanje privremene mjere.

1.1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-330-01/24-01/12, URBROJ: 526-07-02-01- 01-25-2 od 25. ožujka 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za gospodarstvo, EU fondove i poljoprivredu, KLASA: UP/I 330-02/22-0001/0093, URBROJ: 2181/1-05-01/07-24- 0037 od 26. kolovoza 2024.

1.2. Rješenjem od 26. kolovoza 2024., u točki I. izreke, ukinuto je rješenje istog tijela, KLASA: UP/I-330-04/20-01/47, URBROJ: 2181/1-05/512-20-4 od 24. lipnja 2020. kojim je utvrđeno da prodajni objekt u [adresa], na adresi [adresa], u kojem tužitelj obavlja djelatnost trgovine, kao i oprema i sredstva za rad udovoljavanju minimalnim tehničkim, općim sanitarnim, zdravstvenim i drugim posebnim uvjetima. U točki II. izreke određeno je da je tužitelj dužan po izvršnosti rješenja uplatiti iznos od 400,00 eur za troškove vještačenja.

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je izjavio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Smatra da je rješenje tuženika nejasno, a da je prvostupanjski sud bez kritičke analize prihvatio razloge navedene u tom rješenju, zbog čega pobijana presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati. Drži da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio zakonitost pokretanja upravnog postupka jer nije ispitao postoje li konkretne okolnosti koje opravdavaju njegovo pokretanje, čime je povrijeđeno načelo zakonitosti. Navodi da se osporenim rješenjem zadire u njegova stečena prava jer je kontinuirano obavljao registriranu djelatnost i ulagao značajna sredstva u adaptaciju prostora. Tvrdi da je prvostupanjski sud pobijanu presudu utemeljio na nalazu građevinskog vještaka iz upravnog postupka, unatoč tome što je predlagao provođenje dokaza novim vještačenjem. Ukazuje da prvostupanjski sud nije u odgovarajućoj mjeri cijenio pravni značaj građevinske i uporabne dozvole. Smatra da je u konkretnom slučaju sukladno načelu razmjernosti trebalo izreći blažu mjeru. Zaključno, osporava zakonitost pobijane presude i u dijelu kojim je odbijen prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe i za izdavanje privremene mjere, smatrajući da je dokazao postojanje teško popravljive štete zbog zatvaranja poslovanja i gubitka prihoda. Predlaže Sudu usvojiti žalbu, poništiti prvostupanjsku presudu i osporeno rješenje tuženika te presudom riješiti upravnu stvar, a podredno poništiti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS), Sud nalazi da ne postoje žalbene osnove zbog kojih bi pobijana presuda bila nezakonita ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Presuda prvostupanjskog suda sadrži sve propisano odredbom članka 119. ZUS-a pa tako i u pogledu stavka 5. iste odredbe koji propisuje što sve mora sadržavati obrazloženje presude, a koje je potpuno i jasno te u korelaciji s izrekom. S obzirom na prirodu upravne stvari i okolnosti konkretnog slučaja, u obrazloženju su navedeni jasni i argumentirani razlozi na kojima je prvostupanjska presuda utemeljena.

6.1. U odnosu na prigovor tužitelja da prvostupanjski sud nije proveo po njemu predloženi dokaz vještačenjem, valja navesti da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi, ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. ZUS-a), međutim, dužan je u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora, što je prvostupanjski sud i učinio. Prvostupanjski je sud pobijanu presudu donio imajući u vidu dokaznu dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i spisu predmeta upravnog spora što mu je pružilo valjanu osnovu za donošenje zakonite presude.

6.2. Budući da opunomoćenik tužitelja nije imao primjedbi ni na zapisnik o očevidu od 23. siječnja 2024. (na kojem je bio prisutan), ni na zapisnik o usmenoj raspravi od 26. travnja 2024., na kojoj su izneseni nalaz i mišljenje vještaka (pri čemu i u tužbi navodi da na nalaz i mišljenje nije imao primjedbi), a na istoj su raspravljeni i rezultati očevida od 23. siječnja 2024., ovaj Sud ocjenjuje da izvođenje dokaza novim vještačenjem ne bi dovelo do drukčijeg rješenja ove upravne stvari te bi bilo protivno načelu učinkovitosti iz odredbe članka 8. ZUS-a.

6.3. Pritom se napominje da ni ustavne ni konvencijske odredbe ne jamče stranci u postupku pravo da se izvede određeni dokaz, već jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava pretpostavlja razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice, podupru ih svojim dokazima na način da ni jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, čemu je ovdje udovoljeno.

7. Odredbom članka 13. stavka 7. Zakona o trgovini („Narodne novine“, broj: 87/08., 96/08., 116/08., 76/09., 114/11., 68/13., 30/14., 32/19., 98/19., 32/20. i 33/23.) propisano je da ako se utvrdi da je prodajni objekt prestao ispunjavati neki od uvjeta navedenih u stavku 1. ovoga članka, nadležno upravno tijelo županije, odnosno Grada Zagreba, u čijem je djelokrugu obavljanje povjerenih poslova državne uprave koji se odnose na gospodarstvo donijet će rješenje o prestanku važenja rješenja iz stavka 3. ovoga članka.

7.1. Odredbom članka 12. stavka 1. Zakona o trgovini propisano je da za obavljanje trgovine moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti: - minimalni tehnički uvjeti kojima moraju udovoljavati prodajni objekti, oprema i sredstva pomoću kojih se obavlja trgovina te drugi uvjeti propisani posebnim propisom s obzirom na oblik i način obavljanja trgovine,

– opći sanitarni i zdravstveni uvjeti i uvjeti sukladni propisima o hrani kojima moraju udovoljavati prodajni objekti, oprema, sredstva i osobe koje neposredno posluju s robom, koja može utjecati na zdravlje ljudi, sukladno posebnim propisima.

8. Iz podataka spisa proizlazi da je u tijeku upravnog postupka na temelju provedenih dokaza vještačenjem te očevidom dana 23. siječnja 2024. (kojem je bio nazočan opunomoćenik tužitelja i koji na zapisnik nije imao primjedbi), utvrđeno da predmetni poslovni prostor ne ispunjava minimalne tehničke uvjete propisane Pravilnikom o minimalnim tehničkim i drugim uvjetima koji se odnose na prodajne objekte, opremu i sredstva u prodajnim objektima i uvjetima za prodaju robe izvan prodavaonica („Narodne novine“, broj: 66/09., 108/09., 8/10. i 108/14.).

8.1. Stoga je tužitelju naloženo otkloniti utvrđene nedostatke, i to osigurati toplu vodu na praoniku za ruke u prodajnom dijelu, osigurati ventilaciju u sanitarnom čvoru te dostaviti atest električne instalacije, atest sanitarne ispravnosti vode, atest zaštite od požara i atest ugrađene ventilacije, uz ostavljeni rok od petnaest dana.

8.2. Budući da tužitelj ni do ponovljenog očevida dana 16. travnja 2024. nije otklonio utvrđene nedostatke, to je upravno tijelo prvog stupnja (između ostalog) prvostupanjskim rješenjem (koje je tuženik potvrdio) ukinulo ranije rješenje istog tijela, KLASA: UP/I-330-04/20-01/47, URBROJ: 2181/1-05/512-20-4 od 24. lipnja 2020. kojim je utvrđeno da prodajni objekt u [adresa], na adresi [adresa], kao i oprema i sredstva za rad udovoljavaju minimalnim tehničkim, općim sanitarnim, zdravstvenim i drugim posebnim uvjetima.

9. I prema ocjeni ovog Suda, osnovano je prvostupanjski sud ocijenio zakonitim rješenje tuženika pravilno zaključivši da, u konkretnom slučaju, više ne postoje uvjeti za važenje rješenja o udovoljavaju minimalnim tehničkim, općim sanitarnim, zdravstvenim i drugim posebnim uvjetima. Ovo iz razloga što iz svega naprijed izloženog proizlazi da tužitelj u poslovnom prostoru nije osigurao toplu vodu na praoniku za ruke u prodajnom dijelu, ventilaciju u sanitarnom čvoru odnosno nije dostavio atest električne instalacije, atest sanitarne ispravnosti vode, atest zaštite od požara i atest ugrađene ventilacije (što tužitelj u žalbi ni ne osporava). Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je postojala zakonska osnova (članak 13. stavak 7. Zakona o trgovini) za donošenje osporenog rješenja.

10. Kraj takvog stanja stvari, nije osnovan žalbeni prigovor tužitelja da mu je u konkretnom slučaju povrijeđeno načelo zaštite stečenih prava i razmjernosti. Ovo iz razloga što je citiranom odredbom članak 13. stavak 7. Zakona o trgovini propisana jasna pravna posljedica prestanka ispunjavanja nekog od propisanih uvjeta (obligatorno ukidanje rješenja).

11. Nije osnovan žalbeni prigovor tužitelja da nisu bile ispunjene pretpostavke za pokretanje postupka po službenoj dužnosti, budući da odredba članka 13. stavka 7. Zakona o trgovini nesumnjivo propisuje i ovlast za pokretanje postupka po službenoj dužnosti. Osim toga, u konkretnom je slučaju riječ i o zaštiti javnog interesa, s obzirom na to da se utvrđeni nedostaci odnose na ispunjavanje minimalnih tehničkih uvjeta (primjerice zaštita od požara), zbog čega je nadležno tijelo bilo dužno uzeti u obzir predstavku (članak 42. Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP) koja je upućivala na potrebu provjere ispunjavanja tih uvjeta.

12. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, osporeno se rješenje tuženika može ispitati jer je valjano obrazloženo u skladu s odredbom članka 98. stavka 5. ZUP-a, budući da su u obrazloženju, s obzirom na narav upravne stvari, dani jasni i dostatni razlozi koji su doveli do donošenja takvog rješenja.

13. S obzirom na to da je u postupku utvrđeno kako tužitelj obavlja djelatnost prodaje pekarskih proizvoda u prostoru koji ne ispunjava propisane minimalne tehničke, opće sanitarne i zdravstvene uvjete, to bi određivanje odgodnog učinka tužbe i izdavanje privremene mjere bilo protivno javnom interesu (jedan od uvjeta iz članka 42. stavka 2. i 3. ZUS-a). Slijedom navedenog, osnovano je prvostupanjski sud odbio prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe te njegov zahtjev za izdavanje privremene mjere.

14. Budući da tužitelj ne iznosi pravno relevantne žalbene prigovore kojima bi doveo u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude, to je valjalo na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 23. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Marina Kosović Marković