Poslovni broj: Usž-2122/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Silvija Čovića i Ljiljane Karlovčan -Đurović, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice Kulturno-zabavne udruge Opatija (OIB: 60558278276), Opatija, Nova cesta 64, koju zastupa odgovorna osoba OC, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak (OIB: 18683136487), Zagreb, Katančićeva 5, radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l- 2028/2025-11 od 13. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-2028/2025-11 od 13. ožujka 2026.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom, u točki I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/II-471-02/24-01/182, URBROJ: 513-04-25-2 od 25. kolovoza 2025. i Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka KLASA: UP/I -471-02/24- 01/60, URBROJ: 513-07-08/24-02 od 9. svibnja 2024., a, u točki II. izreke, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Tužiteljica je pravovremeno podnijela žalbu protiv navedene presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tvrdi da joj je utvrđena obveza poreza na dodanu vrijednost (ili skraćeno: PDV) po stopi od 25% na troškove udruge i neopravdano za djelatnost udruge u kulturi koja djeluje u javnom interesu. Traži nastavak djelovanja klapa prema nultoj stopi PDV -a. Tvrdi da ona, prema statutu, osniva i podržava klape i klapsko pjevanje, organizira nastupe klapa, provodi programe turističkih zajednica i hotelskih kuća, surađuje sa srodnim udrugama u kulturi pri organizaciji smotri i festivala klapa te u javnom interesu promiče hrvatsku tradicijsku glazbenu kulturu i umjetnost. Smatra da sud nije dovoljno vrednovao njezinu djelatnost, ulogu i značaj u društvenoj zajednici s ciljem ograničavanja proizvoljne primjene članka 6. ZoPDV-a. Tvrdi i da je porezno tijelo, pri nadzoru iz ožujka 2015., utvrdilo da se ona samofinancira nastupima i da nema ikakvu sporednu djelatnost i da sredstva koja se namiču nisu ograničena u smislu članka 30. i 31. Zakona o udrugama te da je isto javnopravno tijelo u nadzoru iz ožujka 2024. utvrdilo izrazilo suprotno ocijenilo da bi ona predstavljala gospodarski subjekt koji obavlja gospodarsku djelatnost, unatoč tomu što se propisi u tom dijelu nisu u bitnom izmijenili između dva obavljena nadzora. Smatra da nije porezni obveznik u smislu članka 6. stavka 1. ZoPDV-a, jer ne obavlja ikakvu drugu gospodarsku djelatnost. Istaknula je da u statutu nije predviđeno obavljanje ikakve gospodarske djelatnosti; da sud i porezna tijela nisu razmotrila članak 44. OPZ-a i članak 31. i 32. Zakona o udrugama; da oni nisu uzeli u obzira da je ušla u sustav paušalnog oporezivanja ; da odbija njezino svrstavanje kao udruge u kulturi u ikakvu gospodarsku djelatnost, jer zakonska osnova za to nije jasno definirana i provediva, da je pravilnik o provedbi članka 6. ZoPDV-a nesuglasan s Direktivom EU, kojom je naloženo oslobađanje od oporezivanja usluga u kulturi koje pružaju neprofitne organizacije; da je kao udruga bio obveznik jednostavnog i dvojnog knjigovodstva do 2024., kada je na zahtjev ministarstva financija postao obveznik dvojnog knjigovodstva za 2025.; da prelaskom na sustav paušalnog oporezivanja prestaje obveznikom vođenja knjigovodstva prema članku 9. stavku 1. i 2. Zakona o financijskom poslovanju i računovodstvu neprofitnih organizacija; da je vodila posebne knjige prema potrebama u smislu članka 53. stavka 1. Pravilnika o neprofitnom računovodstvu i neprofitnom planu te da porezno tijelo i sud nisu uzeli u obzir popis statutarnih djelatnosti i tradicijski sadržaj nastupa izvođača vezano za utvrđenje da nije upisan u registar umjetničkih organizacija te da ispostavlja i naplaćuje račune za nastupe radnih klapa i sastava koji nisu članovi udruge. Predložila je i da Sud pokrene postupak i uputi prethodno pitanje Sudu Europske unije ako postoji dvojba vezano za primjenu i tumačenje članka 132. stavka 1. točke (n) i Direktive 2006/112/EZ koji se odnosi na izuzeće plaćanja PDV-a za određene kulturne usluge. Stoga je predložila poništiti osporenu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev.

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu, iako mu je ona uredno dostavljena.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući ju u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na razloge ništavosti u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26., u daljnjem tekstu: ZUS), Sud ocjenjuje da je osporena presuda zakonita i pravilna te valjano i dostatno obrazložena.

6. Predmet spora je ocjena zakonitosti odluka poreznih tijela, kojim je tužiteljici u postupku poreznog nadzora utvrđena obveza plaćanja manje obračunatog PDV-a u ukupnom iznosu od 10.899,36 eura za razdoblje od 1. rujna 2022. do 31. prosinca 2022. i od 1. siječnja 2023. do 30. rujna 2023. sa zateznim kamatama. O nadzoru je sačinjen zapisnik KLASA: UP/I-471-02/23-01/752, URBROJ: 513-07-08-24-11 od 18. ožujka 2024., protiv kojeg je porezni obveznik izjavio prigovor te dopunski zapisnik od 9. svibnja 2024. (u daljnjem tekstu: Zapisnik).

7. Analizirajući navode žaliteljice može se zaključiti da ona, u biti, nije osporila ijedno ključno utvrđenje poreznog tijela koja proizlaze iz Zapisnika i podrobnu ocjenu svakoga pojedinog dokaza koje je ono detaljno analiziralo u kontekstu i dovodeći ih međusobno u vezu. Sud mora primijetiti da se ti navodi svode, u biti, na iznošenje ne potkrijepljenih tvrdnji koje nemaju uporište u činjenicama utvrđenim tijekom poreznog nadzora, na tvrdnje koje ona nije dokazala predloživši sudu izvođenje prikladnih dokaza te iznošenje pravnih stajališta koje nemaju logično i racionalno utemeljenje u mjerodavnom propisu. Valja primijetiti i da tužiteljica nije uopće zašla u sadržaj izvedenih dokaza, a niti je konkretno osporila detaljno analiziran sadržaj pisanih dokaza i ocjenu tih dokaza i zaključke vezano za rezultate dokaznog postupka.

8. Iz sadržaja Zapisnika proizlazi da su se na račun tužiteljice uplaćivali iznosi za nastupe pojedinih glazbenih sastava, da je taj novac podizao predsjednik udruge OC, tako da je u 2022. na račun udruge uplaćen iznos od 490.880,00 kuna, a da je predsjednik udruge na bankomatu podignuo ukupno iznos od 487.450,00 kuna; da je od 1. siječnja do 30. rujna 2023. uplaćen iznos od 45.887,69 eura, a da je predsjednik OC u tom razdoblju podignuo gotovinu s bankomata u iznosu od 45.390,00 eura te da je iznos naplaćenih isporuka do 31. kolovoza 2022. iznosio 310.464,18 kuna. Iz Zapisnika je razvidno i da tužiteljica nije raspolagala ikakvom dokumentacijom u kakve je svrhe potrošen podignuti novac s računa udruge te da je tužiteljica izdavala računa za izvedbe i koncertne nastupe klapa ne članova udruge, odnosno za posredovanje i organizaciju glazbenih događaja.

9. Nije sporno ni da tužiteljica nije ustanova u kulturi niti tijelo s javnim ovlastima, a niti je upisana u Registar umjetničkih organizacija.

10. Pokazalo se spornim je li tužiteljica u izloženim činjenicama obavljala gospodarsku djelatnost te je li ona obveznica plaćanja PDV-a, s obzirom na djelatnosti koje je obavljala i visinu naplaćenih isporuka u nadziranom razdoblju.

11. Člankom 6. stavkom 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18. , 121/19., 138/20. i 39/22., u daljnjem tekstu: ZoPDV) porezni obveznik u smislu toga zakona je svaka osoba koja samostalno obavlja bilo koju gospodarsku djelatnost bez obzira na svrhu i rezultat obavljanja te djelatnosti.

11.1. Prema odredbi članka 39. stavka 1. točkama n) i o) PDV je oslobođeno: usluge u kulturi i s njima usko povezane isporuke dobara, koje obavljaju ustanove u kulturi, tijela s javnim ovlastima ili druge pravne osobe u kulturi te usluge i isporuke dobara koje obavljaju pravne osobe čije su djelatnosti oslobođene PDV-a u skladu s odredbama točaka b), g), h), i), l), m) i n) toga članka u vezi s događanjima organiziranima za prikupljanje sredstava isključivo u njihovu korist, pod uvjetom da oslobođenje neće narušiti načela tržišnog natjecanja.

12. Sud prvog stupnja je, ne počinivši ijednu bitnu povredu upravnog spora, na temelju izloženih činjenice, pravilno primijenio mjerodavni materijalni propis, kada je odbio tužbeni zahtjev. Sud je pravilno ocijenio da je tužitelj ica u obvezi platiti PDV za nadzirano razdoblje, jer je izvjesno obavljala gospodarsku djelatnost u smislu odredbi članka 44. stavka 1. i 2. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20. i 114/22.) i s obzirom na vrijednost isporuka koja je prešla zakonom propisani prag u nadziranom razdoblju. Sud smatra i da je u konkretnom predmetu bilo bitno utvrditi je li tužiteljica obavljala gospodarsku djelatnosti, a ne je li ona takvo što i propisala svojim unutarnjim aktima.

13. Tužiteljica ne spada ni u krug osoba koje bi bile oslobođene plaćanja obveze PDV-a u skladu s člankom 39. stavkom 1. ZoPDV-a, jer nije ustanova u kulturi niti tijelo s javnim ovlastima, a niti je upisana u Registar umjetničkih organizacija. Valja istaknuti i da upravno sudski nadzor zakonitosti osporene odluke javnopravnog tijela polazi odnosno izvire iz tuženikove stvarne nadležnosti i od predmeta upravne stvari u kojoj je osporena odluka donesena.

14. Vezano za prijedlog za podnošenje zahtjeva za pokretanje prethodnog postupka pred sudom EU-a u skladu s člankom 267. Uredbe, Sud smatra da pitanja koje su istaknuta nisu bitna za meritorno odlučivanje. Članak 267. Uredbe propisuje postavljanje prethodnih pitanja Sudu Europske unije koja se tiču: (a) tumačenja Ugovorâ i (b) valjanosti i tumačenja akata institucija, tijelâ, uredâ ili agencija Unije . Meritorna odluka u konkretnoj upravnoj stvari nije utemeljena a niti ovisna o pitanjima koja je kao prethodna naznačila žaliteljica. Sud smatra i da u konkretnom predmetu nisu postojale ikakve dvojbe vezano za primjenu i tumačenje Ugovora te valjanost i tumačenje akata Unije te da nisu ispunjeni uvjeti o postojanju obveze podnošenja zahtjeva za postavljanje prethodnog pitanja u skladu s odredbom članka 267. Uredbe.

15. Stoga je valjalo, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 23. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Štefan