Poslovni broj: Usž-2482/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Silvija Čovića, članovi vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice NL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Martin Sherri, odvjetnik iz Zagreba, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi prestanka novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-906/2024-8 od 20. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj dana 23. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-906/2024-8 od 20. veljače 2026.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Uvodno označenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika od 13. prosinca 2023. i rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjek za pronatalitetnu politiku od 31. listopada 2023. te zahtjev za naknadom troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženik odbija je kao neosnovan prigovor tužiteljice izjavljen protiv prvostupanjskog rješenja od 31. listopada 2023., kojim je tužiteljici prestala novčana pomoći za roditelja odgojitelja s danom 30. rujna 2023.
3. Tužiteljica u pravodobno podnesenoj žalbi osporava presudu u cijelosti iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga te uglavnom ponavlja navode iz tužbe, osobito vezane za nadležnost upravnih tijela, pitanje naravi roka iz članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba" broj 25/22. – dalje: Odluka/22.), pokretanje postupka po službenoj dužnosti, neprovođenje ispitnog postupka, interveniranje u pravomoćni akt, retroaktivnost propisa, povredu prava vlasništva i pravo na poštivanje obiteljskog i privatnog života. Navodi da sud nije uzeo u obzir individualne potrebe tužiteljice. Dodaje da je sud neosnovano odbio njezine dokazne prijedloge, naročito njeno saslušanje čime je povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pristup sudu. Ukazuje na povredu Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., 5/14. – dalje: Ustav Republike Hrvatske), Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ 6/99. -pročišćeni tekst, 8/99.- ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17. – dalje: Konvencija). Poziva se na niz odluka ovoga Suda, Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava i Sudska Europske unije. Posljedično smatra nezakonitom i odluku o troškovima. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti osporenu presudu te da se usvoji zahtjev za naknadu troškova sukladno troškovniku i potražuje trošak sastava žalbe uvećane za PDV i zakonske kamate.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući zakonitost prvostupanjske presude, kao i postupka koji joj je prethodio pazeći pritom na razloge ništavosti po službenoj dužnosti sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine“ 36/24. i 39/26. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje: ZUS) ovaj Sud ocjenjuje da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno nisu odlučni za ocjenu zakonitosti pobijane presude.
7. Prvenstveno treba reći da je prvostupanjski sud detaljno i iscrpno odgovorio na sve prigovore tužiteljice koje ona sad ponavlja i u žalbi te dao razloženo obrazloženje koje ovaj Sud u cijelosti prihvaća, bez potrebe ponavlja svih razloga koje su javnopravna tijela i prvostupanjski sud već naveli i obrazložili. Pri tome, sud nije dužan obrazlagati i otklanjati svaki navod tužiteljice, već isključivo one pravno relevantne, a čemu je u konkretnom slučaju udovoljeno. Stoga je i obrazloženje prvostupanjske presude sastavljeno u skladu s odredbom članka 119. stavak 5. ZUS-a.
8. Naime, u konkretnom slučaju osporenim drugostupanjskim rješenjem odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv osporenog prvostupanjskog rješenja koje je doneseno po službenoj dužnosti i kojim je tužiteljici prestala novčana pomoć za roditelja odgojitelja s danom 30. rujna 2023. budući da je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć 27. ožujka 2018. navršilo 7 godina.
9. Neosnovani su prigovori koji idu za tim da tužiteljici nije dana mogućnost izjašnjavanja, odnosno sudjelovanja u upravnom postupku, odnosno upravnom sporu, naime, tužiteljica je tijekom upravnog postupka i tijekom spora naročito održavanjem ročišta imala mogućnost izjasniti se o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje predmetne stvari te su neosnovani prigovori tužiteljice u tom smislu. U odnosu na prigovor da sud nije proveo predložene dokaze ovaj Sud upućuje na odredbe članka 49. stavka 3. i 4. ZUS-a prema kojem sud nije vezan prijedlozima stranke ni u pogledu činjenica koje je trebalo utvrditi i dokaza kojima se one mogu utvrditi.
10. Prema ocjeni ovoga Suda osnovano je prvostupanjski sud odbio predložene dokazne prijedloge.
11. Vezano za istaknuti prigovor dobne diskriminacije ovaj Sud ističe da se u konkretnoj upravnoj stvari o prestanku prava na novčanu pomoć rješava na jednak način te ne postoji diskriminacija po dobi djeteta. Tužiteljica niti ostalim žalbenim navodima kojima uglavnom iznosi svoje tumačenje pravnih propisa nije dovela u pitanje pravilnost i zakonitost osporene prvostupanjske presude, a neosnovani su i žalbeni navodi kojima tužiteljica ističe povredu ustavnih i konvencijskih prava.
12. Kako tužiteljica nije uspjela u upravnom sporu osnovano je pravilnom primjenom odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora. U kontekstu iste zakonske odredbe nije osnovan niti njezin zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.
13. Slijedom svega navedenog trebalo je temeljem odredbe članka 135. stavak 1. i odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 23. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Sanja Štefan
