Poslovni broj: Usž-2471/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Snježane Horvat – Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić – Babić i Hrvoja Miladina, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Jaškapack d.o.o. Sesvete, Savska cesta 1, OIB: 53994275676, zastupanog po opunomoćeniku Toniju Primorcu, odvjetniku u Rijeci, Prolaz M.K. Kozulić 2/III, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava Zagrebačka , Zagreb, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3296/2025-6 od 24. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj Us I-3296/2025-6 od 24. veljače 2026.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku da u roku od 30 dana od dostave te presude odluči o zahtjevu tužitelja za produljenje dozvole za boravak i rad za radnika ŽS, a koji zahtjev se vodi u predmetu klasa: UP/I-216-02/24-09/66252. (točka I. izreke presude). Točkom II. izreke presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.
2. Tužitelj je izjavio žalbu protiv presude zbog svih zakonom propisanih razloga. U žalbi ističe da ne pobija zakonitost rješenja o prekidu postupka, već ukazuje na nezakonitost postupanja tuženika zbog toga što ne donosi odluku koja se može donijeti. Smatra da je sud prvog stupnja bio dužan ispitati proizvodi li rješenje o prekidu i dalje pravne učinke te postoji li i dalje zakonit razlog za njegovo trajanje te je li prekid postupka razmjeran cilju koji se njime želi postići te je li trajanje prekida u skladu s načelom učinkovitosti i ekonomičnosti postupka. Nadalje smatra da činjenica da se vodi prekršajni postupak ne predstavlja prethodno pitanje čije bi rješavanje tuženik morao čekati te ističe da je šutnja uprave nastupila prije donošenja rješenja o prekidu postupka što je sud prvog stupanj propustio cijeniti. Naglašava da postupanje tuženika koji je prekinuo upravni postupak nakon duljeg vremena neaktivnosti u postupku ima izravan učinak na strane radnike koji već dvije godine nisu napustili Republiku Hrvatsku jer nemaju valjanu dozvolu boravka, kao i da je svrha instituta šutnje uprave osigurati djelotvornu sudsku zaštitu protiv upravne neaktivnosti. Predlaže da Sud poništi pobijanu presudu upravnog suda te sam riješi upravnu stvar.
3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24. i 39/26-Odluka ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da ne postoje povrede na koje tužitelj ukazuje u žalbi.
6. Prema podacima spisa proizlazi da je tužitelj je podnio tužbu radi šutnje uprave navodeći da tuženik nije odlučio o njegovom zahtjevu za produženje dozvole za boravak i rad za radnika ŽS u zakonom propisanom roku, te je predložio da sud naloži tuženiku donošenje odluke.
7. Prvostupanjski sud je riješio spor bez spisa predmeta na temelju ovlaštenja iz članka 48. stavaka 4. ZUS-a, te je utvrdio da je tužitelj podnio zahtjev za produljenje važenja dozvole za boravak i rad za radnika ŽS **.**.2024., dozvola je istekla 18. travnja 2024., a tuženik je donio rješenje, klasa: UP/I216-02/24- 09/66252, ur.broj: 511-19-35-24-4 od 26. srpnja 2024. kojim je na temelju članka 55. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) prekinuo upravni postupak povodom zahtjeva tužitelja , citirajući pritom članak 93. stavak 1. Zakona o strancima („Narodne novine“., broj: 133/20 do 40/25). Sud je naveo da je tužitelj rješenje o prekidu postupka mogao osporavati u zasebnom upravnom sporu. S obzirom da prekid postupka proizvodi učinak zaustavljanja aktivnosti u upravnom postupku, što znači da javnopravno tijelo za vrijeme trajanja prekida nije dužno donositi odluku o upravnoj stvari, sud je ocijenio da u razdoblju trajanja prekida postupka ne može nastupiti šutnja uprave.
8. Ovaj Sud u cijelosti obrazloženje pobijane presude u kojoj je odgovoreno na sve bitne prigovore i navode iz tužbe, koje tužitelj ponavlja u žalbi . I prema ocjeni ovoga Suda pravilno prvosutpanjski sud navodi da je rješenje o prekidu postupka tužitelj mogao osporavati u drugom, a ne u ovom sporu.
9. Nadalje, utvrđeno je da tužitelj protiv rješenja o prekidu postupka nije pokrenuo upravni spor, što tužitelj navodima iznesenim u žalbi ni ne osporava, te je to rješenje pravomoćno, pa sve dok postoje razlozi za prekid (trajanje prekršajnog postupka) rokovi ne teku, a tužitelj u takvoj situaciji ne može sa uspjehom u ovom sporu isticati prigovore o tome predstavlja li prekršajni postupak prethodno pitanje u smislu članka 55. ZUP-a. Ostali prigovori o trajanju postupka prije donošenja rješenja o prekidu nisu relevantni i ne dovode do drugačije odluke.
10. Polazeći od svega navedenog, a imajući na umu da tužitelj navodima iz žalbe nije osporio u sporu utvrđeno činjenično stanje, ovaj Sud je žalbu ocijenio neosnovanom slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke presude
11. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, koja propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.
12. Stoga je odlučeno na temelju odredbe članka 135. stavka 1. i 147. stavka 1. ZUS-a.
U Zagrebu 23. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska
