Poslovni broj: Usž-2699/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Snježane Horvat – Paliska, predsjednice vijeća, Hrvoja Miladina i Gordane Marušić – Babić, članova vijeća te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice FI iz [adresa], koju zastupa opunomoćenica Marija Palić, odvjetnica iz Zagreba, Maksimirska cesta 103, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5238/2024-7 od 7. travnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5238/2024-7 od 7. travnja 2026.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/II-551-06/23-014/52, URBROJ: 251-02-01/001-23-7 od 13. rujna 2023. (točka I. izreke) i odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora (točka II. izreke).
1.1. Rješenjem tuženika odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, KLASA: UP/I-551-06/22-013/3061, URBROJ: 251-09-22-1/004-23-2 od 17. ožujka 2023., kao neosnovan, te se odbija zahtjev za naknadu troškova.
1.2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem od 17. ožujka 2023. zamijenjen je dio rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, KLASA: UP/I - 551-06/18-013/239, URBROJ: 251-21-01-18-2 od 21. ožujka 2018., u dijelu koji se odnosi na visinu novčane naknade, trajanje i razloge prestanka, sve na način kako je izrekom toga rješenja određeno.
2. Tužiteljica je izjavila žalbu iz svih žalbenih razloga. Navodi da joj je onemogućen pristup sudu, raspravljanje i ravnopravnost stranaka, jer je zatražila odgodu rasprave iz razloga što je ozlijedila nogu i nije mogla dostaviti spis opunomoćenici koja je tek preuzela zastupanje. Smatra kako je trebalo dopustiti odgodu ročišta radi mogućnosti raspravljanja i zastupanja tužiteljice. Navodi da je prvostupanjski sud primijenio pretjerani formalizam i zanemario stvarnu životnu situaciju koja se dogodila tužiteljici, čime su joj povrijeđena ustavna i zakonska prava. Navodi kako je tuženik osporavanim rješenjem mijenjao pravomoćnu odluku protivno zakonu te prigovara kako se pravomoćno priznatom pravu oduzima značenja prava. Poziva se na članak 1. Protokola 1. uz Konvenciju, te smatra kako se primjena istog proteže i na predmetnu naknadu koja predstavlja socijalnu pomoć. Prigovara da sudovi nisu obrazložili kompenzacijske mjere, radi čega smatra da je bilo potrebno izvesti dokaz saslušanjem tužiteljice da bi se u njenoj specifičnoj situaciji utvrdila opravdanost oduzimanja stečenog prava radi javnog interesa. Smatra kako je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio njene imovinske prilike, te prigovara kako nije mogla dostaviti u spis dokaze da je izmjena i ukidanje novčane pomoći ugrozila egzistenciju nje i njene obitelji. Smatra kako je došlo do povrede njenog prava na poštivanje obiteljskog života te navodi kako je imala puno pravo da postupa s pouzdanjem u trajnost pružanja financijske pomoći priznate joj kao roditelju odgojitelju. Smatra kako ima pravo očekivati nepromjenjivost statusa sve do proteka vremena koje joj je priznato pravomoćnim upravnim aktom. Navodi kako se u ovom slučaju koristi kvaziretroaktivnost na način ozakonjivanja postupanja tuženika kao lokalne vlasti. Jedino što je tuženik mogao u konkretnom slučaju jest poštivati pravomoćno stečena prava korisnika te odlučiti da se novi korisnici neće primati jer se mjera okončava i neće se produžiti. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti pobijanu presudu. Potražuje troškove upravnog spora i trošak za sastav žalbe.
3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24 i 39/26 Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da se presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje se tužiteljica poziva u žalbi.
6. To stoga jer je, prema podacima u spisu predmeta, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama Zakona o upravnim sporovima, a prvostupanjski sud je istu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je pravilno zaključeno da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužiteljici rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport od 21. ožujka 2018. priznato pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja.
8. Ovdje osporavanim prvostupanjskim rješenjem od 17. ožujka 2023. zamijenjeno je citirano rješenje od 21. ožujka 2018., temeljem članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba", 25/22. - dalje: Odluka/22.) kojom je izmijenjena i dopunjena Odluka o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Služben i glasnik Grada Zagreba", 10/18. i 20/21. - dalje: Odluka/18.).
8.1. Naime, predmetnom odredbom članka 6. Odluke/22 propisano je da će o iznosima novčane pomoći i razlozima prestanka sukladno ovoj Odluci nadležno gradsko upravno tijelo po službenoj dužnosti donijeti pojedinačne akte, radi usklađivanja s odredbama Odluke, do 31. prosinca 2022.
9. Prvostupanjski sud se pozvao na okolnost da je Odluka temeljem koje je doneseno prvostupanjsko rješenje od 17. ožujka 2023. bila predmet ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, koji je svojom odlukom poslovni broj: Usoz-143/22 od 27. veljače 2023. istu ocijenio zakonitom, dok je Ustavni sud Republike Hrvatske, u odnosu na istu odluku, svojom odlukom, poslovni broj: U- III/1744/2023 od 21. studenoga 2023., odbio ustavne tužbe.
10. Ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilnim našao tuženikovo ovlaštenje da pokreće postupke po službenoj dužnosti u vezi ranije priznatih isplata novčane pomoći, primjenom članka 42. i članka 49. stavka 1. alineje 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09 i 110/21), obzirom da je Grad Zagreb ovlašten provoditi opće akte koje se odnose na Grad Zagreb.
11. S tim u vezi, prvostupanjski sud se pravilno pozvao na shvaćanje iz odluke ovoga Suda, poslovni broj: Usoz-143/22 od 27. veljače 2023. (kojom je ocjenjena zakonitom odredba članka 6. Odluke 25/22) i na shvaćanje iz odluke ovoga Suda, poslovni broj: Usoz-254/23 od 19. prosinca 2023., kojom je pravomoćno odbijen prijedlog za ocjenu zakonitosti odrede članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba, 10/18, 20/21 i 25/22), kojom je propisano da se prigovor protiv pojedinačne odluke upućuje gradonačelniku.
12. Isto tako, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je osporavano rješenje tuženika, kao i prvostupanjsko rješenje u cijelosti doneseno primjenom citirane Odluke/22.
13. Nisu osnovani žalbeni prigovori tužiteljice da tijekom spora nije mogla dostaviti dokaze u spis, odnosno da joj je onemogućeno raspravljanje i pošteno suđenje. Ovaj Sud nalazi da je tužiteljica tužbu podnijela 30. lipnja 2023. te je tijekom spora, kao i na raspravi održanoj dana 31. ožujka 2026. imala mogućnost očitovati se o svim navodima protivne stranke te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima, sukladno članku 6. ZUS-a, kako je to pravilno ukazao prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude.
14. Neosnovano tužiteljica u žalbi prigovara da joj je uslijed odbijanja prijedloga za odgodom rasprave bio onemogućen pristup sudu ili da je dovedena u neravnopravnu situaciju. Naime, uvidom u raspravni zapisnik od 31. ožujka 2026., ovaj Sud nalazi da je tužiteljica na raspravi bila uredno zastupana po opunomoćenici odvjetnici koja je u ime tužiteljice iznosila očitovanja i prijedloge, dok je prvostupanjski sud iznio razloge zbog kojih nije prihvatio dokazne prijedloge tužiteljice, pa tako i prijedlog za saslušanjem tužiteljice. Stoga prigovor tužiteljice da je treba lo odgoditi raspravu uslijed njene ozljede i davanja punomoći odvjetnici neposredno pred raspravu nije osnovan niti je od utjecaja u na odluku u ovoj stvari.
15. U odnosu na prigovor razmjernosti miješanja u pravo tužiteljice, prvostupanjski sud je razmotrio i ocijenio navedeni prigovor u odnosu na okolnosti koje je tužiteljica navela, te je isti prigovor pravilno otklonio, rukovodeći se upravo citiranim odlukama ovog Suda i Ustavnog suda Republike Hrvatske, kojima je cjelovito odgovoreno na sve prigovore bitne za odluku u ovoj stvari pa tako i u odnosu na prigovor adekvatnosti kompenzacijskih mjera.
16. U odnosu na povrede konvencijskih prava, na koje se tužiteljica poziva tijekom spora i u žalbi, te s tim u vezi pravo vlasništva prema članku 1. Protokola 1., treba reći da je već u presudi ovog Suda poslovni broj: Usoz-8/2022-68 od 5. srpnja 2022. utvrđeno da se ciljevi koje Grad želi postići donošenjem osporene Odluke smatra ju legitimnima pri čemu valjati imati na umu neupitno pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja (koju je, bez zakonske obveze, određenoj, usko određenoj kategoriji osoba dala ranija gradska vlast), na način koji smatra odgovarajućim odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba (točka 141.).
17. U presudi ovog Suda, poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023. Sud nije našao da bi donošenjem nove Odluke/22 skraćivanje novčane pomoći za roditelja odgojitelja s maksimalnih 15 na 7 godina života djeteta bilo u nesuglasju s načelom razmjernosti te je zaključeno da je donositelj uvedenim kompenzacijskim mjerama uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata osporene Odluke (točka 35., 51. do 56.).
18. Stoga Sud ocjenjuje neosnovanim (ponovljene) prigovore povrede prava vlasništva kao i prava na poštivanje obiteljskog života, odnosno legitimnih očekivanja.
19. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovoga Suda pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice slijedom čega je odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan.
20. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, prvostupanjski sud je potpuno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio i protumačio mjerodavno materijalno pravo, a u pobijanoj presudi pravilno je primijenio i odredbe ZUS-a te u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama sukladno odredbi članka 119. stavka 5. ZUS-a.
21. Kako tužiteljica razlozima navedenima u žalbi nije dovela u sumnju zakonitost pobijane presude niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a žalbu odbiti kao neosnovanu.
22. Budući da tužiteljica nije uspjela u ovom sporu, osnovano je odbijen njen zahtjev za naknadom troškova upravnog spora. Tužiteljica nije uspjela niti sa žalbom u ovom sporu, slijedom čega Sud nije našao osnovanim zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora, te je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS -a navedeni zahtjev valjalo odbiti.
23. Stoga je temeljem članka 135. stavka 1. i 148. stavka 4. ZUS-a odlučeno kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 23. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska
