Poslovni broj: Usž-1291/2026-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Hrvoja Miladina, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Glorjane Čičak, kao zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice GV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 32, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3772/2023-9 od 14. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3772/2023-9 od 14. siječnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, klasa: UP/II-551-06/23-014/2176, urbroj: 251-02-01/001-23-3 od 20. lipnja 2023. i zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora.

2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je prigovor tužiteljice podnesen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, klasa: UP/I-551-06/23-013/771, urbroj: 251-09-22- 1/004-23-2 od 7. travnja 2023. i zahtjev za naknadu troška postupka. Navedenim prvostupanjskim rješenjem zamijenjeno je rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, klasa: UP/I-551-06/17-013/784, urbroj: 251-10-01-17- 2 od 12. svibnja 2017., u dijelu kojim je tim rješenjem određen iznos i razdoblje isplaćivanja novčane pomoći, te je tužiteljici za dijete EV određen iznos i razdoblje isplaćivanja novčane pomoći, kao i određen prestanak te pomoći sukladno odredbama Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 25/22. – dalje: Odluka/22.), a na temelju članka 6. iste Odluke.

3. Tužiteljica u žalbi podnosi zahtjev za izuzeće sudaca Visokog upravnog suda Republike Hrvatske koji su sudjelovali u postupcima radi ocjene zakonitosti Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja, i to Sanje Otočan, Senke Orlić-Zaninović, Gordane Marušić Babić, Ljiljane Karlovčan-Đurović, Blanše Turić i Inge Vezmar Barlek. Presudu suda pobija u cijelosti iz svih žalbenih razloga, pozivajući se na odredbe Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. – dalje: ZUS/24). Prigovara povredi članka 121. ZUS-a o objavi presude, jer je na ročištu zakazanom za objavu presude dana 14. siječnja 2026. sud samo „pročitao” i u zapisnik unio izreku presude, dok nije ni na koji način, pa niti ukratko obrazložio istu, bilo usmeno, bilo pismeno. Također, navodi da joj spis predmeta tuženika nije dostavljen na očitovanje, niti je odobren uvid u spis upravnog postupka, iako je podneskom izričito zatražila dostavu spisa, a na raspravi je tražila da joj se odobri uvid u spis, koji prijedlog sud nije odobrio, premda je na činjenicama i dokazima iz istog spisa zasnovao svoju presudu. Također ističe kako iz pobijanog upravnog akta, kao niti iz pobijane presude, nije vidljivo o kojem je pravnom lijeku, odnosno, o kojem je prigovoru odlučeno, jer je ona podnijela prigovor prema odredbama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja, kao i prigovor na temelju članka 122. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21. - ZUP). Smatra da se prvostupanjski sud tek paušalno poziva na odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske donesene u postupku ocjene zakonitosti općeg akta, bez da je ocijenio tužbene razloge kojima se pobija pojedinačni upravni akt koji je predmet ovosudnog postupka. Također ističe da upravni akt nije donesen u roku propisanom Odlukom/22, na što se sud samo paušalno očituje. Poziva se na odredbu članka 13. ZUP-a te ističe da se pravomoćna odluka kojom je stranka stekla neko pravo odnosno kojoj su stranci naređene neke obveze može poništiti ukinuti ili izmijeniti samo u slučaju propisanim zakonom, dok Odluka o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja nije zakon , te se na njoj ne može temeljiti pobijano rješenje, već se rješenje može izmijeniti samo pod uvjetima propisanim odredbama ZUP-a o izvanrednim pravnim lijekovima. Navodi da u postupku nije proveden test razmjernosti između zaštite njenih prava i javnog interesa, a što je tuženik bio dužan učiniti. Prigovara da je istaknula prigovor da pobijani upravni akt nije potpisan od ovlaštene službene osobe i prigovor vjerodostojnosti predmetne isprave , te je na tu okolnost predložila provođenje dokaza grafološkim vještačenjem, koji je prijedlog prvostupanjski sud paušalno i neobrazloženo odbio. Smatra stoga da joj je u upravnom sporu onemogućeno osporavanje vjerodostojnosti i istinitosti javne isprave. Predlaže žalbu usvojiti, poništiti presudu te predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. Potražuje i trošak žalbenog postupka.

4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. U odnosu na zahtjev tužiteljice za izuzeće u žalbi poimence navedenih sutkinja treba reći da je rješenjem predsjednice Suda, broj: 29 Su-230/2026-45 od 10. lipnja 2026. taj zahtjev odbijen. Zahtjev za izuzeće sutkinje Inge Vezmar Barlek, predsjednice ovog Suda, odbijen je rješenjem predsjednice Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Su IV-182/2026-2 od 30. lipnja 2026.

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. i 39/26. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje: ZUS), Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kad je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, kao i prijedlog za prekid predmetnog postupka.

8. Prvostupanjski sud je osporavano rješenje tuženika ocijenio zakonitim, uz jasno i detaljno obrazloženje, te je odluku donio na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo. Tužiteljica neosnovano smatra da iz obrazloženja presude nije vidljivo o kojem prigovoru je odlučeno osporenim rješenjem.

9. Treba reći da je naprijed navedena Odluka/22, temeljem koje je doneseno rješenje tijela prvog stupnja i tuženika, bila predmetom ocjene zakonitosti te su presudom Suda poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023. odbijeni prijedlozi za ocjenu zakonitosti Odluke/22, a koju presudu je potvrdio i Ustavni sud Republike Hrvatske (odluka poslovni broj: U-III-1744/2023 od 14. studenoga 2023.).

10. Nadalje, glede prigovora tužiteljice da pobijani akt nije donesen u Odlukom propisanom roku treba reći da je rok propisan člankom 6. Odluke/22 procesni instruktivni rok, istekom kojeg ne prestaje pravo nadležnog tijela na donošenje pojedinačne odluke za potrebe usklađenja s odredbama Odluke/22.

11. Prigovor tužiteljice da se pravomoćni akti kojima je stranka stekla određeno pravo mogu poništiti, ukinuti, ili izmijeniti samo putem izvanrednih pravnih lijekova u slučajevima propisanim zakonom, a da Odluka/22 nije zakon te se na njoj ne može temeljiti pobijano rješenje, nije osnovan. Naime, člankom 130. ZUP-a je propisano da se zakonito rješenje kojim je stranka stekla kakvo pravo može ukinuti u cijelosti ili djelomično, između ostalog, ako je to dopušteno zakonom. Međutim, navedeno treba tumačiti na način da se to odnosi samo na situaciju u kojoj je riječ o pravima stečenim na temelju zakona. Pravo uređeno zakonom i stečeno primjenom zakona, po prirodi stvari nije dopušteno ukinuti pravnim aktom niže pravne snage od zakona, već samo zakonom. Ako je riječ o pravu stečenom isključivo na temelju nekog drugog propisa, odnosno općeg akta rješenje se smije ukinuti ako je to dopušteno propisom odnosno općim aktom kojim je pravo i uspostavljeno. Bilo bi protivno svakoj logici da zakonodavac smije mijenjati ili ukidati prava koja dodjeljuje zakonom, a da lokalni "zakonodavac" nema isto pravo u području svog samoupravnog djelokruga (zajamčenog Ustavom).

12. S tim u vezi napominje se da je u usporedivoj situaciji u pravomoćnim presudama ovog Suda poslovni broj: Usž-4322/2022 od 22. ožujka 2023. i Usž- 3384/2022 od 15. ožujka 2023. ocijenjena zakonitom intervencija u pravomoćnim aktom priznato pravo. Radilo se o primjeni Odluke o novčanoj pomoći za opremu novorođenog djeteta ("Službeni glasnik" Grada Zagreba, broj: 17/17.) na temelju koje je priznato i prestalo pravo na novčanu pomoć za opremu novorođenog djeteta čime je suštinski (u situaciji u kojoj je pravo priznato na temelju općeg akta, bez zakonske osnove) opći akt „izjednačen" sa zakonom.

13. Osim toga, naglašava se da u situaciji u kojoj neko pravo (a u ovom slučaju čak ne pravo nego novčana pomoć) priznato općim aktom jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave bez da je za to postojala zakonska obveza, kao što je to u konkretnom slučaju, priznavanje takvog prava odnosno davanje neke druge beneficije isključivo je izraz volje jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave da prizna pravo odnosno dodijeli beneficiju. Takav općenormativni akt u svemu je usporediv sa zakonom (sadrži apstraktne i generalne norme), osim po donositelju. Osim toga , odredbom članka 2. stavka 1. ZUP-a upravna stvar određena i kao stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava na temelju općeg akta.

14. Nadalje, nisu osnovani prigovori tužitelja da je predmetnim odlukama povrijeđeno načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa. Naime, u presudi ovog Suda poslovni broj: Usoz-143/2022 od 27. veljače 2023., kojom su odbijeni prijedlozi za ocjenu zakonitosti Odluke/22 koju je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio ustavnopravno osnovanom (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-1744/2023 i dr. od 14. studenoga 2023.) istaknuto je da je Sud već u ranijoj presudi ocijenio legitimnim cilj koji je Grad Zagreb želio postići donošenjem Odluke/21 imajući na umu nepobitno pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja (koju je, bez zakonske obveze, usko određenoj kategoriji osoba dala ranija vlast) na način koji smatra odgovarajućim odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba, te nije našao da bi Odlukom/22 skraćivanje novčane pomoći za roditelja odgojitelja s maksimalnih 15 na 7 godina života djeteta bilo u nesuglasju s načelom razmjernosti, te ocijenio da je u tom dijelu primjenjiv stav Suda iz ranije presude (točka 35.). U konačnici je ocijenjeno da je donošenjem Odluke/22 postupano u skladu sa stajalištem Suda iz pravomoćne presude, poslovni broj: Usoz-8/2022-68 od 5. srpnja 2022., te da je donositelj navedenim kompenzacijskim mjerama uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata osporene Odluke (točke 51. do 56.).

15. U odnosu na prigovor da sud nije proveo predložene dokaze (između ostalog, grafološko vještačenje), treba reći da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 3. ZUS-a). Osnovano je prvostupanjski sud ocijenio izvođenje dokaza, koje je tužiteljica predložila, nepotrebnim i usmjerenim na odugovlačenje upravnog spora. Naime, sukladno članku 8. stavku 1. ZUS-a, sud upravni spor treba provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, onemogućiti zlouporabu prava stranaka i drugih sudionika u sporu te odluku donijeti u razumnom roku, u skladu s kojim načelom je prvostupanjski sud i postupio.

16. U vezi s prigovorom tužiteljice da joj nije dostavljen niti omogućen uvid u spis predmeta upravnog postupka kojeg je dostavio tuženik, valja reći da je tužiteljica prije održavanja rasprave imala mogućnost kod prvostupanjskog suda zatražiti i ostvariti pravo na razgledavanje spisa predmeta sukladno članku 113. ZUS-a. Stoga, imajući u vidu načelo učinkovitosti, nije bilo razumne potrebe da profesionalni opunomoćenik tužitelja na samoj raspravi proučava dokumentaciju koja prileži spisu predmeta, posebice imajući u vidu da se radi o podnescima, prigovoru koji je sam tužitelj dostavio tuženiku, kao i odlukama javnopravnog tijela u odnosu na koje je tužitelj izjavio prigovor pa je opravdano očekivati da je sadržaj navedenih akata i podnesaka tužitelju poznat.

17. U odnosu na prigovor da sud na ročištu za objavu presude nije postupio po članku 121. ZUS-a, valja reći da iz zapisnika s ročišta za objavu presude proizlazi da su razlozi presude ukratko izneseni, a opunomoćenik tužitelja nije imao nikakve primjedbe na predmetni zapisnik.

18. Nadalje, vezano uz ostale žalbene navode, ističe se da je člankom 10. stavkom 2. ZUS-a propisano da je pravomoćna presuda suda kojom se odlučuje o zakonitosti općeg akta obvezna za sve, a Odluku/22 kojom je Grad Zagreb na drugačiji način riješio uvjete i način dodjele novčane pomoći za roditelje odgojitelja ocijenili su zakonitom i ustavnopravno prihvatljivom ovaj Sud, kao i Ustavni sud Republike Hrvatske. Stoga, Grad Zagreb ima pravo pojedinačnim aktima odrediti trajanje novčane pomoći i njenu visinu u skladu s pravilima uspostavljenima novom Odlukom/22.

19. Prvostupanjski je sud dostatno obrazložio svoju ocjenu o neosnovanosti navoda tužbe, koje u biti tužiteljica ponavlja u ovoj žalbi, kao i odluku o odbijanju prijedloga za prekid postupka, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

20. Kraj takvog stanja stvari, a s obzirom da tužiteljica u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

21. S obzirom da tužiteljica nije uspjela u ovom upravnom sporu, to je, na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a, valjalo odbiti zahtjev za naknadu troška sastava žalbe.

22. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 135. stavka 1. te članka 148. stavka 4. u svezi članka 147. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 23. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska