Poslovni broj: Usž-1118/2026-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Hrvoja Miladina, članova vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja IC iz [adresa], kojeg zastupa majka i opunomoćenica ICD iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva obrane, Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV broj 1, radi prava na novčanu pomoć, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2545/21-8 od 31. siječnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I - 2545/21-8 od 31. siječnja 2022.

II. Poništava se rješenje Ministarstva obrane, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, klasa: UP/II-121-01/21- 01/1, urbroj: 512-2502-21-8 od 16. srpnja 2021.

III. Tužitelju se priznaje pravo na mjesečnu novčanu pomoć za razdoblje od 1. lipnja 2004. do 25. kolovoza 2007. u visini od 70% prosječne isplaćene neto plaće u gospodarstvu Republike Hrvatske u protekloj godini.

Obrazloženje

1. Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž- 1049/2022-2 od 27. rujna 2022. odbijena je žalba i potvrđena presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2545/21-8 od 31. siječnja 2022., kojom je odbijen tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva obrane, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, klasa: UP/II-121- 01/21-01/1, urbroj: 512-2502-21-8 od 16. srpnja 2021.

2. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-4807/2022 od 18. ožujka 2026. ukinuta je presuda ovoga Suda, poslovni broj: Usž-1049/2022-2 od 27. travnja 2022. i predmet je vraćen na ponovni postupak.

3. Ustavni sud Republike Hrvatske je u navedenoj odluci utvrdio da je tužitelju povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 56/90. do 5/14., dalje: Ustav RH) i članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine-Međunarodni ugovori", broj: 18/97. do 6/24). U obrazloženju odluke Ustavni sud je naveo da je u istovjetnim predmetima činjenične i pravne naravi (presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2544/2021-8 od 14. veljače 2023., koja je potvrđena presudom ovoga Suda, poslovni broj: Usž-1836/2023-2 od 19. srpnja 2023. i presuda ovoga Suda, poslovni broj: Usž-3861/22-3 od 19. srpnja 2023.), tužiteljevoj braći SC i PC, priznato pravo na mjesečnu novčanu pomoć od 1. lipnja 2004. do 25. kolovoza 2007. Stoga je ocijenio da ishod spora koji je za tužitelja različit u ostvarenju istog prava i u istom činjeničnom i pravnom položaju, a koje su ostvarila njegova braća, nije u skladu s načelom pravne sigurnosti, koji je sastavni dio načela vladavine prava, jedne od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske iz članka 3. Ustava RH.

4. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva obrane, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, klasa: UP/II-121-01/21-01/1, urbroj: 512-2502-21-8 od 16. srpnja 2021.

5. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, klasa: UP/1 121-01-21-01/1, ur.broj: 512M2- 0101-21-5 od 10. svibnja 2021., kojim je tužitelju, kao sinu stradalog pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske SC, priznato pravo na mjesečnu novčanu pomoć za razdoblje od 26. kolovoza 2007. do 25. kolovoza 2010.

6. Tužitelj je podnio žalbu protiv pobijane presude zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Citira članak 30. Zakona o upravnim sporovima, te ističe da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio da se radi o presuđenoj stvari, jer da već postoji pravomoćna odluka donesena u predmetnom upravnom sporu , što nije ničim utvrđeno osim subjektivnim mišljenjem suca pojedinca. S tim u vezi navodi da se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-4505/13-23 od 16. prosinca 2014. ne odnosi na postupak u vezi priznanja prava prema odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2004. godine, već na priznanje prava na novčanu pomoć na temelju odredaba kasnijeg Kolektivnog ugovora iz 2008. godine. Drži da okolnost što nije podnio žalbu protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-4505/13-23 od 16. prosinca 2014. ne može biti njemu na štetu, s obzirom da je u tom predmetu rješavano po njegovom zahtjevu, dok je u konkretnom ovom predmetu tuženik u obvezi riješiti po službenoj dužnosti. Prigovara da obrazloženje presude nije sastavljeno u skladu s odredbom članka 60. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima. Smatra da prvostupanjski sud ignorira kasniju pravomoćnu presudu istoga suda, poslovni broj: UsI-326/20-12 od 15. rujna 2020., te drži da je time povrijedio članak 333. stavak 1. i 2. Zakona o parničnom postupku, budući da mu je naknadno priznato pravo na pomoć od 26. kolovoza 2007. do 25. kolovoza 2010. Ujedno citira odredbe koje se odnose na zastaru iz članka 360. i 387. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91.), te navodi da isto propisuje Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05.). Mišljenja je da je donošenjem osporenog rješenja po službenoj dužnosti i priznanjem prava na pomoć za vrijeme školovanja od 26. kolovoza 2007., tuženik priznao dug, iz kojeg razloga se ne može pozivati na zastaru koji se ne računa od dana podnošenja zahtjeva, s obzirom da tuženik postupa po službenoj dužnosti. Poziva se na presude Europskog sud za ljudska prava u kojima su utvrđene povreda konvencijskih prava u sličnim postupcima (između ostalih Gashi protiv Hrvatske, Radchikov protiv Rusije, Šarić i dr. protiv Hrvatske), te u bitnome smatra da iz svih proizlazi da pogreške i propusti nadležnih tijela ne smiju ići na štetu građana. Predlaže Visokom upravnom sudu da održi usmenu raspravu na kojoj će se saslušati odgovorne osobe tuženika, te će se provesti njegovo saslušanje i sudsko-financijsko vještačenje o visini mjesečne ukupne pomoći za vrijeme školovanja za razdoblje od 1. lipnja 2004. do 26. kolovoza 2007. Predlaže da se tužbeni zahtjev usvoji, poništi pobijana presuda i rješenje i predmet vrati na ponovni postupak, u kojem će mu se priznati pravo na pomoć prema odredbama Kolektivnog ugovora iz 2004. godine.

7. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da ostaje kod svih navoda danih tijekom postupka, te predlaže da se odbije žalba i potvrdi pobijana presuda.

8. Žalba je osnovana.

9. Prvostupanjska presuda je u izvršenju odluke Ustavnog suda, ispitana u dijelu u kojem je osporavana žalbom, u granicama razloga navedenih u žalbi u smislu odredbe članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. i 39/26. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS) 10. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je osporeno rješenje tuženika ocijenio zakonitim, uz obrazloženje da je o pravu na mjesečnu novčanu pomoć počevši od 1. lipnja 2004. pa nadalje već ranije riješeno u postupku koji je dovršen presudom Upravnog suda, poslovni broj: Us I-4505/13-23 od 16. prosinca 2014., a koja je potvrđena presudom ovoga Suda, poslovni broj: Usž-92/15-4 od 29. listopada 2015., te da se radi o presuđenoj upravnoj stvari u kojoj je donesena pravomoćna odluka. Pritom je prvostupanjski sud naveo da je u tom pravomoćno okončanom postupku odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za priznavanje prava na mjesečnu novčanu naknadu za razdoblje od 1. lipnja 2004. do 25. kolovoza 2010., te da tužitelj protiv odbijajućeg dijela prvostupanjske presude nije podnio žalbu, pa s obzirom da mu je u ovom postupku nakon presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-326/20 od 15. rujna 2020. tuženik priznao pravo od 26. kolovoza 2007. do 25. kolovoza 2010., premda je o istome već ranije pravomoćno negativno odlučeno, to nije na njegovu štetu.

11. Imajući u vidu stajalište izneseno u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-4807/2022 od 18. ožujka 2026. (točka 3. obrazloženja ove presude), prema kojemu to što je, za razliku od tužitelja, u predmetima iste činjenične i pravne naravi, tužiteljevoj braći PC i SC, priznato pravo na mjesečnu novčanu pomoć od 1. lipnja 2004. do 25. kolovoza 2007., nije u skladu s načelom pravne sigurnosti, te s obzirom da su prema članku 31. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 49/02, pročišćeni tekst), odluke i rješenja Ustavnog suda obvezatne, ovaj Sud je poništio pobijanu presudu i osporeno rješenje tuženika te tužitelju priznao pravo na mjesečnu novčanu pomoć za razdoblje od 1. lipnja 2004. do 25. kolovoza 2007., u visini 70% prosječne isplaćene neto plaće gospodarstva Republike Hrvatske u protekloj godini.

12. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 2. odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 23. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska