Poslovni broj: Usž-1623/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednika vijeća, Gordane Marušić-Babić i Hrvoja Miladina, članova vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, upravnom sporu tužiteljice HA iz [adresa], 15, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Ivo Farčić, odvjetnik u Zagrebu, Baštijanova 2A, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Zagrebačke, V. Policijske postaje Zagreb, Ulica Antuna Bauera 1, OIB: 36162371878, radi napuštanja EGP-a, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3332/2025-6 od 23. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3332/2025-6 od 23. siječnja 2026.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/I-216-04/25-01/3317, urbroj: 511-19-31-25-1 od 28. kolovoza 2025. (točka I. izreke presude). Točkom II. izreke presude odobrena je besplatna pravna pomoć tužiteljici u predmetnom upravnom sporu, dok je točkom III. naloženo tuženiku da isplati odvjetniku Ivi Farčiću iz Zagreba, Baštijanova 2A, pružatelju pravne pomoći, za sastav tužbe iznos od 500,00 eura i za pristup na ročište dana 19. siječnja 2026., iznos od 500,00 eura, ukupno 1.000,00 eura uvećano za PDV od 250,00 eura, što ukupno iznosi 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć. Točkom IV. izreke presude odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška besplatne pravne pomoći u preostalom iznosu od 1.250,00 eura.

2. Navedenim rješenjem tuženika pod točkom I. utvrđuje se da tužiteljici, državljanki Bosne i Hercegovine, rođenoj **.**.1995. u mjestu Prijedor, Bosna i Hercegovina, prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj odobren od strane Policijske uprave Zagrebačke, rješenjem klasa: UP/I-216-02/25-09/40460, urbroj: 511- 19-23/25-1 od 14. ožujka 2025., te je dužna napustiti Europski gospodarski prostor. Točkom II. izreke određena joj je zabrana ulaska i boravka na području EGP-a u trajanju od tri godine, računajući od dana prisilnog udaljenja, a pod točkom III. izreke presude određeno da će se tužiteljicu prisilno udaljiti u državu njenog podrijetla Bosnu i Hercegovinu.

3. Tužiteljica podnosi žalbu protiv pobijane presude jer smatra da nije zakonita. Navodi da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: Pp-1759/2023-11 od 26. rujna 2024. kažnjena za počinjenje prekršaja iz članka 54. stavka 1. i 216. stavka 1. točke 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, što je saznala iz rješenja o protjerivanju, a da je u tijeku postupak ukidanja klauzule pravomoćnosti zbog neuredne dostave. Smatra da time što je počinila jedan prekršaj protiv javnog reda i mira i jedan prometni prekršaj nije dovoljno da bi se zaključilo da ona predstavlja opasnost za javni poredak Republike Hrvatske. Drži da pojam opasnosti za javni poredak treba tumačiti restriktivno i primjenjivati ga samo u iznimnim situacijama u kojima ponašanje pojedinca, zbog svoje ozbiljnosti i učestalosti objektivno predstavlja stvarnu i značajnu prijetnju temeljnim društvenim vrijednostima kao što su sigurnost građana, zaštita imovine, stabilnost društvenih odnosa. Mišljenja je da prekršaj lakše naravi, poput prometnih prekršaja manjeg intenziteta ili blažih povreda javnog reda i mira, koji nisu prouzročili štetne posljedice, ne predstavljaju društveno relevantnu prijetnju niti izazivaju osjećaj nesigurnosti među građanima. S obzirom da se radi o prekršajima iz dva različita pravna područja (prekršaj kršenja javnog reda i mira i prometni prekršaj), smatra da se takva djela ne mogu smatrati recidivizmom jer ne predstavljaju ponavljanje istovrsnog ponašanja. Nadalje, smatra da je počinjena bitna povreda odredbi upravnog spora iz članka 126. stavka 3. točke 5. ZUS-a, jer joj nije bilo omogućeno sudjelovanje u upravnom sporu, s obzirom da je odbijen njezin prijedlog za saslušanje, kao i saslušanje svjedoka, čime joj je uskraćena je mogućnost da neposredno obrazloži okolnosti događaja, iskaže kajanje, te pojasni činjenice koje su bitne za pravilno i potpuno utvrđivanje činjeničnog stanja. Predlaže Sudu da usvoji žalbu, ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovni postupak.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da ostaje kod svih navoda danih tijekom postupka. Smatra da iz žalbenih navoda ne proizlazi da postoje bitne povrede postupka ni pogrešna primjena materijalnog prava. Ističe da tužiteljica ponavlja navode iz tužbe, na koje je već prvostupanjski sud odgovorio. Također navodi da mjere javnog poretka ne smiju imati isključivo represivnu svrhu, već moraju biti usmjerene na sprječavanje budućih povreda, a da izrečena mjera upravo ima takvu preventivnu funkciju s ciljem sprječavanja daljnjeg nezakonitog postupanja tužiteljice. Predlaže Sudu da žalbu odbije.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. i 39/26. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS) ovaj Sud smatra da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija odnosno oni ne dovode do drukčije odluke.

7. Člankom 189. stavkom 1. alinea 3. Zakona o strancima ("Narodne novine", broj: 133/20. do 40/25., dalje: Zakon) propisano je da se državljanina treće zemlje može protjerati ako predstavlja opasnost za javni poredak ili javno zdravlje te ako počini prekršaj iz propisa o zapošljavanju i radu državljana trećih zemalja, propisa o sprječavanju nereda na sportskim natjecanjima, propisa o javnom redu i miru, oružju, zlouporabi droga te propisa u području carinskih i drugih poreznih davanja. Prema alinei 4. stavka 1. toga članka Zakona državljanina treće zemlje može se protjerati ako predstavlja opasnost za javni poredak ili javno zdravlje ako počini prekršaj sa elementima nasilja, a u alinei 6. propisano je da se državljanina treće zemlje može protjerati ako predstavlja opasnost za javni poredak ili javno zdravlje ako ponavlja činjenje prekršaja.

8. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je tužiteljici od strane Policijske uprave Zagrebačke rješenjem od 14. ožujka 2025. bio odobren privremeni boravak u Republici Hrvatskoj. U postupku je utvrđeno da je tužiteljica na naročito drzak i nepristojan način vrijeđala građane, te je uslijed verbalnog i fizičkog sukoba na javnom mjestu pravomoćnom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pp-10909/2025 od 28. kolovoza 2025. proglašena krivom za počinjenje prekršaja prema članku 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 5/90 do 47/23), kao i za počinjenje prekršaja iz članka 82. stavka 1. točke 10. i članka 12. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08 do 145/24, dalje: ZSPC) , zbog čega je proglašena krivom i kažnjena ukupnom novčanom kaznom od 790,00 eura. Također, tužiteljica je i ranije kažnjena za počinjenje raznih prekršaja (pravomoćna presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: Pp-1759/2023-11 od 26. rujna 2024. za počinjenje prekršaja iz članka 54. stavka 1. i članka 216. stavka 1. točke 3. ZSPC-a, te je kažnjena novčanom kaznom od 1580,00 eura, te joj je uručen obvezni prekršajni nalog Granične policije Novska s Ispostavom Jasenovac od 3. siječnja 2023. za počinjenje prekršaja iz članka 238. stavka 1. ZSPC-a). Stoga je zaključeno da tužiteljica svojim ponašanjem svjesno ne poštuje pravni poredak Republike Hrvatske, s obzirom da je počinila prekršaje protiv javnog reda i mira s elementima nasilja i ponavlja počinjenje prekršaja, te da predstavlja opasnost za javni poredak.

9. Prema ocjeni ovoga Suda prvostupanjski sud je pravilno utvrdio odlučne činjenice na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u upravnom postupku i isprava priloženih tijekom spora, te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe Zakona i Pravilnika o postupanju prema državljanima treće zemlje ("Narodne novine", broj: 136/21. i 102/25.), koje je citirao u pobijanoj presudi.

10. Navodima u žalbi tužiteljica ne dovodi u sumnju činjenice utvrđene na način kako je to učinio prvostupanjski sud i tuženik u upravnom postupku, budući da iz cjelokupnog stanja spisa nesumnjivo proizlazi da je tužiteljica počinila prekršajna djela s elementima nasilja, kao i da ponavlja činjenje prekršaja. Pritom nije odlučno radi li se o različitim ili istovrsnim prekršajnim djelima.

11. U odnosu na žalbene navode ističe se da je tužiteljica saslušana na zapisnik u upravnom postupku 28. kolovoza 2025. te je prvostupanjski sud 19. siječnja 2026. održao raspravu na kojoj je bio prisutan opunomoćenik tužiteljice te joj je dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno članku 6. ZUS-a, a prema članku 49. stavku 3. ZUS-a sud nije vezan dokaznim prijedlogom stranaka. Tužiteljica u žalbi ponavlja navode iz tužbe i navode iznesene u upravnom postupku, na koje je prvostupanjski sud odgovorio i dao valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev. Time je postupio u skladu s odredbom članka 119. stavka 5. ZUS-a.

12. Valjalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS -a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 23. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska