Poslovni broj: Usž-1315/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Hrvoja Miladina i Gordane Marušić-Babić, članova vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ČJ iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Boris Šolaja, odvjetnik u Rijeci, Ante Starčevića 5, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, radi uračunavanja mirovinskog staža s povećanim trajanjem, odlučujući o žalbi tuženika protiv točke II. izreke presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2350/2025-8 od 26. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje točka II. izreke presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2350/2025-8 od 26. veljače 2026.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom poništeno je rješenje tuženika KLASA: UP/II 140 -10/25- 03/03095270181, URBROJ: 341-99-11/2-25-5382 od 15. listopada 2025. i predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak (točka I. izreke) te je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 EUR-a, u roku od 30 dana od dana pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora (točka II. izreke).

2. Tuženik je protiv točke II. izreke presude podnio žalbu iz svih žalbenih razloga. Smatra da tek kada Sud poništi osporeno rješenje i sam riješi stvar se može govoriti o uspjehu u sporu, dok u ovom sporu Sud nije donio meritornu odluku već je poništio rješenje tuženika i predmet vratio tuženiku na ponovni postupak, što smatra da utječe na opseg priznatog troška. Ističe da takva odluka Suda ne znači da će stvar u konačnici biti riješena u tužiteljevu korist. Iznosi shvaćanje o načinu postupanja tuženika u ponovljenom postupku po presudi, te smatra pogrešnim pravni pristup Suda kojim je predmet vratio tuženiku na ponovni postupak. Smatra kako s obzirom na odluku Suda nema pravne osnove da mu se nameće plaćanje troška spora. Predlaže poništiti točku II. izreke presude i odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troška spora.

3. Tužitelj nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu točku II. izreke presude sukladno članku 134. stavku 1., u svezi članka 128. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24 i 39/26, Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je pravilno odlučeno o trošku upravnog spora.

6. Naime, točkom I. izreke pobijane presude prvostupanjski sud je poništio osporavano rješenje tuženika te je predmet vratio na ponovni postupak tuženiku radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, uslijed čega prema članku 127. stavak 1. ZUS-a, žalba protiv točke I. izreke presude nije dopuštena.

7. Prvostupanjski sud je dakle točkom I. izreke presude usvojio tužbeni zahtjev tužitelja primjenom članka 117. stavak 1. ZUS-a, te pravilno utvrdio da je takvom odlukom tuženik izgubio upravni spor, odnosno da je tužitelj uspio u sporu, radi čega prema članku 147. stavak 1. ZUS-a ima pravo na naknadu troškova spora.

8. U odnosu na pobijanu točku II. izreke presude, valja ukazati kako prema odredbi članka 144. ZUS-a troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili povodom spora (stavak 1.), a koji troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu (stavak 2.).

9. Polazeći od svega navedenog, nisu se mogli uvažiti prigovori tuženika u odnosu na odluku o trošku spora, već je prvostupanjski sud pravilnom primjenom naprijed citiranih zakonskih odredbi priznao tužitelju, kao opravdan, traženi trošak zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku za dvije poduzete radnje (sastav tužbe i pristup ročištu), svaka u iznosu od 1.250,00 EUR-a, sukladno Tbr. 27. točka 1. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23).

10. Prigovori tuženika kojima iznosi shvaćanje o načinu postupanja tuženika u ponovljenom postupku po presudi te kojima osporava pravni pristup Suda kojim je predmet vratio tuženiku na ponovni postupak, nisu od utjecaja na pobijanu odluku o trošku. Naime, ovlast prvostupanjskog suda da poništi i vrati predmet na ponovni postupak proizlazi iz članka 117. stavka 1. ZUS-a, kako je to i obrazloženo prvostupanjskom presudom te u konkretnom slučaju nije riječ o situaciji iz članka 127. stavak 2. ZUS-a, u kojoj bi žalba u odnosu na točku I. izreke presude bila iznimno dopuštena, jer u obrazloženju pobijane presude nije naloženo donošenje sadržajno određene odluke.

11. Kako tuženik u žalbi ne iznosi navode kojima bi doveo u sumnju pravilnost odluke o trošku, primjenom odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 23. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska