Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-7309/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Tomašića kao predsjednika vijeća, te Maria Soljačića i Marjane Rajić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice – specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I-okr. pravne osobe TURIST d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe ĆT, zastupane po braniteljima iz OD Hrg i partneri j.t.d. iz Varaždina, zbog prekršaja iz članka 37. stavka 1. točke 5. i stavka 2. Zakona o hrani (NN 18/23), odlučujući o žalbama okrivljenika, podnijetim protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 2. lipnja 2026., broj: Pp-1105/2026, na sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2026.,

p r e s u d i o j e :

I. U povodu žalbi I-okr. pravne osobe TURIST d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe ĆT, a po službenoj dužnosti preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci i odluci o kazni na način da se za prekršaj iz članka 39. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o hrani (NN 18/23), uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona, I-okr. pravnoj osobi TURIST d.o.o. izriče novčana kazna u iznosu od 600,00 eura (šesto eura), te se II-okr. odgovornoj osobi ĆT izriče novčana kazna u iznosu od 100,00 eura (sto eura), koje su dužni platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, a ako okrivljenici u navedenom roku plate dvije trećine novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.

II. Odbijaju se kao neosnovane žalbe I-okr. pravne osobe TURIST d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe ĆT te se potvrđuje prvostupanjska presuda u pobijanom a nepreinačenom dijelu.

III. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), okrivljenici su obvezani naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) - svaki, u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Varaždinu okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanim kaznama i to I-okr. pravna osoba novčanom kaznom u iznosu od 1.800,00 eura, te II-okr. odgovorna osoba novčanom kaznom u iznosu od 180,00 eura, zbog prekršaja iz članka 37. stavka 1. točke 5. i stavka 2. Zakona o hrani, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu i to I-okr. u iznosu od 30,00 eura, te II-okr. u iznosu od 20,00 eura.

3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su pravodobno, putem branitelja, podnijeli žalbe zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći istovjetno u bitnom da u pobijanoj presudi o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onog što se navodi u razlozima presude o iskazima i samih iskaza svjedoka te je sukladno tome ista proturječna sama sebi i razlozima presude. Prvostupanjski sude zaključak o tome da se predmetne namirnice nalazile u miješanom stanju s ostalom hranom, bez izdvajanja i označavanja kao hrane s istekom roka trajanja, izvodi isključivo iz iskaza inspektora, pri čemu navedeni zaključak nije potkrijepljen sadržajem zapisnika o inspekcijskom nadzoru niti drugim objektivnim dokazima u spisu, čime se dovodi u pitanje dokazana utemeljenost takvog činjeničnog utvrđenja. Sud je propustio cijeniti obranu 2.-okrivljenika te svjedoka MT i ZT, koji su u bitnim i odlučnim okolnostima suglasno iskazivali o ustaljenom načinu poslovanja 1.-okrivljenika, osobito u pogledu sustava kontrole rokova trajanja, izdvajanja hrane kojoj je rok istekao te njezinog fizičkog odvajanja u posebne posude ili označene dijelove rashladnih uređaja, pri čemu ista nije bila namijenjena daljnjoj uporabi niti stavljanju u promet. Sud navedene dokaze ocjenjuje nevjerodostojnim isključivo po osnovi statusa svjedoka kao zaposlenika 1.-okrivljenika, bez provedbe individualizirane i sadržajne ocjene njihove vjerodostojnosti te suglasnosti s ostalim dokazima, čime je povrijeđeno temeljno načelo slobodne ocjene dokaz. Posebno se naglašava da je nedvojbeno utvrđeno da predmetne namirnice nisu stavljene na tržište, već su iste bile izdvojene i pripremljene za zbrinjavanje putem ovlaštene veterinarske organizacije, što proizlazi iz ustaljene poslovne prakse i organizacije rada te i provedenih dokaza. Sud izvodi pravno neutemeljen zaključak o ostvarivanju zakonskog obilježja prekršaja stavljanja na tržište zdravstveno neispravne hrane, iako tijekom postupka nije utvrđena niti jedna konkretna radnja koja bi takvo zakonsko obilježje činila ostvarivim već isto proizlazi isključivo iz iskaza inspektora koji isto nije naveo ni u zapisniku ni prekršajnom nalogu, čime se činjenično zaključak zasniva na pretpostavkama i subjektivnom iskazu, a ne na neposredno utvrđenim i dokazanim činjenicama.

4. Žalitelji predlažu da se iz razloga iznijetih u žalbama, iste prihvate.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Odlučujući o žalbama te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbi, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što sud pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Općinski sud u Varaždinu točno utvrdio činjenično stanje te je pravilno primijenjen Zakon o hrani (NN 18/23), kao blaži za počinitelje u smislu odredbe članka 3. Prekršajnog zakona.

7. Međutim, u okviru Zakona o hrani (NN 18/23) nije pravilno pravno označen prekršaj okrivljenika, s obzirom da se u konkretnom slučaju okrivljenici u maloprodajnom objektu stavili na tržište hranu namijenjenu pripremi za usluživanje nakon datuma »upotrijebiti do« (članak 12. stavak 2. podstavak 3. ovoga Zakona), s obzirom da u skladu s odredbom članka 3. točke 7. Uredbe (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane (SL L 31, 1. 2. 2002.), maloprodaja znači postupanje s hranom i/ili njezina prerada i njeno skladištenje na mjestu prodaje ili isporuke krajnjem potrošaču, a uključuje distribucijske terminale, opskrbu pripremljenom hranom, tvorničke kantine, opskrbu hranom u institucijama, restorane i slične objekte u kojima se poslužuje hrana, prodavaonice, supermarkete i veleprodajne trgovine, pa za navedeno djelo okrivljenika propisan je prekršaj u članku 39. stavku 1. točki 1. i stavku 2. Zakona o hrani, te je u tom dijelu preinačena izreka prvostupanjske presude.

8. Nadalje, prvostupanjski sud je na temelju iskaza svjedoka KT, višeg sanitarnog inspektora, te uvida u priloženu dokumentaciju, osnovano zaključio da su se u ponašanju okrivljenika stekla sva bitna obilježja predmetnog prekršaja.

9. Neosnovano žalitelji poriču počinjenje prekršaja navodeći da sud je propustio cijeniti obranu 2.-okrivljenika te svjedoka MT i ZT, koji su u bitnim i odlučnim okolnostima suglasno iskazivali o ustaljenom načinu poslovanja 1.-okrivljenika, osobito u pogledu sustava kontrole rokova trajanja, izdvajanja hrane kojoj je rok istekao te njezinog fizičkog odvajanja u posebne posude ili označene dijelove rashladnih uređaja, pri čemu ista nije bila namijenjena daljnjoj uporabi niti stavljanju u promet.

10. Naime, iz iskaza svjedoka KT, višeg sanitarnog inspektora, utvrđeno je da se u hotelu okrivljenika u rashladnoj vitrini, rashladnom uređaju i u rashladnoj komori nalazila pomiješana i hrana s isteklim rokovima trajanja, što je isti uočio neposrednim opažanjem prilikom inspekcijskog nadzora, čiji iskaz je pravilno prvostupanjski sud prihvatio kao vjerodostojan, s obzirom da je dan od službene osobe, te posebno uzevši u obzir da saslušani svjedoci MT i ZT, djelatnici I-okr. pravne osobe, u svojim iskazima navodili su općenito o njihovom postupanju s hranom, međutim, u vezi kritične zgode nisu iskazivali s potrebnom sigurnošću u vezi zatečenog stanja, a također treba uzeti u obzir činjenicu da iako je svjedok MT naveo u vezi roka trajanja hrane da svaki jutro pregledavaju robu, kritične zgode zatečena je i roba kojoj je istekao rok trajanja nekoliko mjeseci prije inspekcijskog nadzora, pa je pravilno prvostupanjski sud naveo da je takav iskaz svjedoka neuvjerljiv, pa time i nevjerodostojan. Navedeno se odnosi i na iskaz svjedoka ZT, koji je isticao da prvi tjedan u mjesecu imaju inventuru tijekom koje se pregledavaju sve jedinice, te se roba kojoj je istekao rok trajanja baca u odgovarajuće spremnike, a nekada se roba kojoj je istekao rok trajanja, ako je ona ispravna za konzumaciju stavlja u duboko zamrzavanje, međutim, niti navedeni svjedok nije iskazivao o kritičnoj zgodi već isključivo općenito u vezi njihovog postupanja, iako je isto u suprotnosti sa zatečenim stanjem, navedenim u zapisniku o izvršenom inspekcijskom nadzoru od 8. kolovoza 2022.

11. Slijedom navedenoga, u prvostupanjskom postupku je utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika za prekršaj iz članka 39. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o hrani, kojim je propisano kažnjavanje pravne i odgovorne osobe ako u maloprodajnom objektu stavi na tržište hranu namijenjenu pripremi za usluživanje ili je ponudi krajnjim potrošačima nakon datuma »upotrijebiti do« (članak 12. stavak 2. podstavak 3. ovoga Zakona), te je odredbom članka 12. stavka 2. podstavka 3. Zakona propisano da u smislu članka 14. stavka 2. podstavka a) Uredbe (EZ) br. 178/2002, hranom štetnom za zdravlje ljudi smatra se hrana koja je zdravstveno neispravna jer se nalazi na tržištu nakon datuma »upotrijebiti do«.

12. Također, u postupku nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, što neosnovano navode žalitelji, ističući da u pobijanoj presudi o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onog što se navodi u razlozima presude o iskazima i samih iskaza svjedoka te je sukladno tome ista proturječna sama sebi i razlozima presude.

13. Nadalje, ovaj sud je po službenoj dužnosti preinačio pravnu oznaku djela i odluku o kazni, u skladu s primijenjenim blažim propisom novim Zakonom o hrani (NN 18/23), te okrivljenicima izrekao novčanu kaznu ispod minimuma propisanih navedenim Zakona, vodeći računa o tome da je prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o prekršajnopravnim sankcijama primijenio institut ublažavanje novčane kazne.

14. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezan svaki okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

15. Iz navedenih razloga, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 23. srpnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Diana Pavlečić v.r.

Tomislav Tomašić v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.