Poslovni broj: Usž-2073/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja LEDENI VRH d.o.o., Split, Obala kneza Domagoja 7, OIB: 92824299902, kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Zović, odvjetnik u Splitu, Gundulićeva 20, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područni carinski ured Split Zrinsko-Frankopanska 60, radi naknade za nezakonito obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru bez koncesije, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-3025/2025-7 od 9. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-3025/2025-7 od 9. ožujka 2026.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Splitu odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog ureda Split, klasa: UP/I-471-01/24-07/32, urbroj: 513-02-8008/21-25-1 od 7. studenoga 2025. u dijelu preko iznosa od 821,81 eura.
2. Osporenim rješenjem tuženika od 7. studenoga 2025. u točki I. izreke rješenja tužitelju je utvrđena obveza naknade s obilježjem naknade za koncesiju za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2021. godine, stalni i promjenjivi dio, te kamate, za razdoblje od sastavljanje zapisnika u iznosima navedenim u izreci rješenja. Ostalim točkama izreke rješenja naložena je uplata utvrđene naknade i kamate na navedene račune, te je naložen obračun daljnje kamate, uz upozorenje da će se u slučaju neizvršene uplate po rješenju naplata izvršiti ovrhom te je određeno da nakon izvršene uplate tužitelj provede odgovarajuća knjiženja u poslovnim knjigama.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene članka 89. stavka 7. Zakona o koncesijama. Ističe da je prvostupanjski sud vezano za primjenu odredbi članka 12. i članka 89. Zakona o koncesijama iznio u pravomoćnim odlukama istovjetan stav vezan za obvezu plaćanja koncesijske naknade. Navodi da je za odredbu članka 89. stavka 7. Zakona o koncesijama podnesen prijedlog za ocjenu suglasnosti te odredbe s Ustavom Republike Hrvatske. Tužitelj ukazuje na činjenicu da na štekatu koji je bio predmet nadzora nije ostvarena dobit kao razlika prihoda i rashoda te stoga zaključuje da u konkretnom slučaju nije bilo zakonito utvrđivati bilo kakvu obvezu tužitelju. Prigovara što prvostupanjski sud nije izveo predloženi dokaz financijsko-knjigovodstvenog vještačenja radi potpunog utvrđenja činjeničnog stanja. Predlaže da Sud poništi pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovnu raspravu i odlučivanje.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da je u konkretnom slučaju temeljem podataka o nadzorom utvrđenoj površini zauzetog pomorskog dobra i podataka o ostvarenim prihodima s naslova obavljanja djelatnosti i pružanja usluga na pomorskom dobru sukladno odredbama članka 89. stavka 3. Zakona o koncesijama te primjenom kriterija koji su propisani Uredbom o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru obračunat stalni i promjenjivi dio naknade s obilježjem naknade za koncesiju koja je pobijanim rješenjem za nadzirano razdoblje utvrđena u ukupnom iznosu od 3.479,89 eura. Ukazuje da je u konkretnom slučaju promjenjivi dio naknade s obilježjima naknade za koncesiju obračunat sukladno Zakonu o koncesijama, a imovinska korist nije oduzeta jer je obavljenim poreznim nadzorom utvrđeno da ista nije ostvarena. Slijedom svega navedenog zaključuje da je u provedenom postupku potpuno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenjeno materijalno pravo. Predlaže da Sud odbije žalbu tužitelja.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24. i 39/26.) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Prvostupanjski je sud uvidom u spis tuženika utvrdio da je od strane tuženika, Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split, kod tužitelja obavljen nadzor obavljanja djelatnosti za koje je potrebna koncesija, bez dodijeljene koncesije ili prekoračenjem opsega i sadržaja koncesije, za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2021. o čemu je sastavljen zapisnik 25. svibnja 2023.
8. Naime, tijekom provedenog postupka nadzora utvrđeno je da je tužitelj dana 27. siječnja 2017. sklopio Ugovor o zakupu javne površine sa Gradom Splitom temeljem kojeg mu je dana u zakup javna površina za postavljanje štekata caffe bara „Olea“ . Uvidom u dostupnu dokumentaciju, Geoportal te izvode Državne geodetske uprave i zemljišne knjige utvrđeno je da se predmetni štekat nalazio na dijelu katastarske čestice broj [katastarska čestica] koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao pomorsko dobro.
9. Stoga je tužitelju osporenim rješenjem na temelju odredbe članka 89. Zakona o koncesijama („Narodne novine“ broj: 69/17. i 107/20.) za nadzirano razdoblje utvrđena obveza i naloženo plaćanje iznosa posebne naknade za nezakonito obavljanje djelatnosti bez koncesije (stalni i promjenjivi dio) s pripadajućim kamatama.
10. Prema odredbi članka 89. stavka 1. Zakona o koncesijama („Narodne novine“ broj: 69/17. i 107/20.) ako se u postupku nadzora utvrdi da koncesionar obavlja djelatnost koncesije izvan opsega koji je određen ugovorom o koncesiji, odnosno da druga osoba djelatnost za koju je propisano da se obavlja na temelju koncesije obavlja bez koncesije ili prekoračenjem opsega i sadržaja koncesije, inspektor donosi rješenje kojim se utvrđuje obveza i nalaže uplata iznosa posebne naknade za nezakonito obavljanje djelatnosti bez koncesije. Stavkom 3. istog članka propisano je da se iznos naknade s obilježjem naknade za koncesiju utvrđuje na temelju činjenica utvrđenih prema njihovoj gospodarskoj biti i pripadajućim najvišim iznosima koji se obračunavaju primjenom kriterija koji su posebnim zakonom propisani za određivanje visine naknade na koncesiju.
11. S obzirom da je nesporno utvrđeno da je tužitelj obavljao ugostiteljsku djelatnost na konkretnom dijelu pomorskog dobra bez koncesije, dakle, bez valjane pravne osnove, osnovano prvostupanjski sud smatra da je temeljem podataka o nadzorom utvrđenoj površini zauzetog pomorskog dobra i podataka o ostvarenim prihodima s naslova obavljanja djelatnosti i pružanja usluga na pomorskom dobru sukladno odredbama članka 89. stavka 3. Zakona o koncesijama te primjenom kriterija koji su propisani Uredbom o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru obračunat stalni i promjenjivi dio naknade s obilježjem naknade za koncesiju, koja je pobijanim rješenjem za nadzirano razdoblje utvrđena u ukupnom iznosu od 3.479,89 eura.
12. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, imovinska korist tužitelja u konkretnom slučaju nije oduzeta u smislu odredbe članka 89. stavka 7. Zakona o koncesijama , budući da je obavljenim nadzorom utvrđeno kako u razdoblju nadzora tužitelj nije ostvario imovinsku korist te mu pobijanim rješenjem kojim se utvrđuje obveza i nalaže uplata iznosa naknade s obilježjima naknade za koncesiju imovinska korist nije oduzeta.
13. U odnosu na navode tužitelja da s obzirom na to da na štekatu koji je bio predmet nadzora u ovome predmetu nije ostvarena dobit nije bilo osnove za utvrđivanje bilo kakve obveze tužitelju ističe se da ostvarivanje dobiti nije pravno relevantna okolnost za nastanak obveze plaćanja promjenjivog dijela naknade s obilježjima koncesijske naknade. Naime, predmetna naknada ne obračunava se prema dobiti odnosno razlici između prihoda i rashoda, već prema ostvarenim prihodima od obavljanja djelatnosti te sukladno Uredbi o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru („Narodne novine“ broj: 23/04. – 10/17.) promjenjivi dio naknade iznosi 3% ostvarenog prihoda, te je isti u konkretnom slučaju obračunat.
14. Nadalje se ističe da sukladno odredbi članka 49. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima upravni sud je ovlašten odlučiti koji će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica pa iz prava tužitelja na predlaganje dokaza ne proizlazi obveza suda da predložene dokaze i izvede, ako je odluku mogao donijeti na temelju drugih dokaza izvedenih tijekom postupka. Sukladno navedenom prvostupanjski sud osnovano je ocijenio da je provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja nepotrebno i da se s obzirom na stanje spisa i raspoložive dokaze mogla donijeti pravilna i zakonita odluka.
15. Ocjenjujući zakonitost osporene prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud ocjenjuje da je presuda zakonita jer je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te osnovano odbio tužbeni zahtjev uz razložno obrazloženje s kojim je suglasan i ovaj Sud.
16. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu 22. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
