Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-3125/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Jadranki Travaš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LUKOM d.o.o., Ludbreg, Koprivnička ulica 17, OIB:29732862130, kojeg zastupa punomoćnik Goran Gložinić, odvjetnik u Ludbregu, protiv tuženika LV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu, poslovni broj Povrv-35/2024-13 od 24. travnja 2026., dana 22. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika LV kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu, poslovni broj Povrv-35/2024-13 od 24. travnja 2026. pod stavcima I. i III. izreke.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu, poslovni broj Povrv-35/2024-13 od 24. travnja 2026. pod stavkom I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Nade Šagi-Belcar, javne bilježnice u Ivancu, poslovni broj Ovrv-11089/2023 od 16. siječnja 2024. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 195,00 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine utužene iznose kako je to pobliže navedeno pod stavkom I. izreke prvostupanjske presude. Stavkom II. izreke navedeni platni nalog ukinut je u dijelu u kojem je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 74,75 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te je u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan. Stavkom III. izreke tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 188,02 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. travnja 2026. pa do isplate.
2. Protiv navedene presude pod stavcima I. i III. izreke žali se tuženik ne navodeći pri tome žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP). Predlaže presudu u pobijanom dijelu staviti van snage.
3. Žalba tuženika je neosnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu cijene minimalne javne usluge sakupljanja komunalnog otpada za nekretninu u suvlasništvu tuženika na adresi [adresa], u razdoblju od prosinca 2021. do listopada 2023. u mjesečnom iznosu od 8,22 EUR (do ožujka 2022.) i 8,55 EUR (od travnja 2022.), zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
5. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji joj je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.
6. U predmetnom postupku prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio sljedeće:
- da je tužitelj ovlašten pružati javnu uslugu prikupljanja komunalnog otpada na području Grada Ludbrega,
- da tuženik ima nekretninu u suvlasništvu na adresi [adresa], a koja adresa se nalazi na području Grada Ludbrega,
- da tužitelj utuženim računima od tuženika potražuje naknadu cijene minimalne javne usluge za kantu-spremnik od 120 l sukladno Cjeniku dostavljenom u sudski spis (list 124-131, 134-137 spisa, dalje: Cjenik).
7. Prvostupanjski sud je zaključio da je tužiteljev tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan temeljem odredbe čl. 70. st. 1. Zakona o gospodarenju otpadom ("Narodne novine", broj: 84/21. i 142/23., dalje: ZGO) s obzirom da je tuženik suvlasnik nekretnine na području Grada Ludbrega, a zakonska obveza tuženika na plaćanje cijene obvezne minimalne usluge (čl. 75. st. 2. toč. 2. ZGO-a) postoji samom činjenicom vlasništva nekretnine, u kojoj tuženik i živi prema vlastitim navodima.
8. Stoga prvostupanjski sud smatra da je tužitelj dokazao osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, slijedom čega je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Nade Šagi-Belcar, javne bilježnice u Ivancu, poslovni broj Ovrv-11089/2023 od 16. siječnja 2024. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 195,00 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine utužene iznose kako je to pobliže navedeno pod stavkom I. izreke prvostupanjske presude.
9. Uzimajući u obzir činjenično stanje utvrđeno u ovom predmetu iz kojeg proizlazi da je tuženik suvlasnik nekretnine na adresi [adresa], u kojoj nekretnini i živi, a da tužitelj utuženim računima od tuženika potražuje naknadu cijene minimalne javne usluge za kantu-spremnik-kategorija kućanstvo od 120 l, sukladno Cjeniku, te da je tužiteljevo potraživanje prema tuženiku osnovano u smislu odredaba iz čl. 70. st. 1. toč. 5., čl. 75. st. 2. toč. 2., čl. 76. st. 1., čl. 76. st. 2. i čl. 76. st. 3. toč. 1. ZGO-a, u svezi odredaba iz čl. 9., čl. 29. st. 1. i 2., čl. 65. st. 1., čl. 173. st. 1., čl. 183. st. 1. i čl. 342. st. 1. ZOO-a te odredaba Cjenika, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je, u smislu navedenih odredaba, u svezi čl. 451. st. 3. ZPP-a, odlučio kao pod stavkom I. izreke pobijane presude.
10. U odnosu na žalbene navode tuženika u kojima on ističe da u predmetnom postupku nije dobio poziv za ročište valja reći da je odredbom čl. 461.a. st. 4. ZPP-a propisano da će sud u postupcima u sporovima male vrijednosti (konkretni slučaj predstavlja spor male vrijednosti) održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. S obzirom da je prvostupanjski sud mogao utvrditi sve odlučne činjenice uvidom u pisane isprave i dokumentaciju tužitelja, a da je tuženik sve svoje prigovore iznio u prigovoru protiv rješenja o ovrsi te pisanom podnesku od 21. siječnja 2026. i nije podnio obrazloženi prijedlog za održavanje ročišta u ovom predmetu, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je sukladno odredbama iz čl. 461.a. st. 3. i 4. ZPP-a donio presudu bez održavanja ročišta u ovom predmetu.
11. Nadalje, u odnosu na žalbene navode tuženika u kojima on ističe da je nejasno kako je uspio u sporu s drugim koncesionarom, a u ovom sporu nije uspio, valja reći da ishod drugog parničnog postupka u kojem je tuženik bio stranka ne dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda u ovom predmetu.
12. Valja dodati da ovaj sud nije razmatrao žalbene navode tuženika koji sadržajno upućuju na to da je u predmetnom postupku činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, jer je u ovom predmetu, u smislu odredbe iz čl. 458. st. 1. ZPP -a, riječ o sporu male vrijednosti, pa se presuda, sukladno odredbi iz čl. 467. st. 1. ZPP -a, ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, već samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava te zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.
13. Zaključno valja reći da se odluka o troškovima postupka (stavak III. izreke pobijane presude) žalbom posebno ne osporava, a da ovaj sud, sukladno odredbi iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.
14. Stoga je primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo odlučiti kao u izreci ove odluke.
U Zagrebu 22. srpnja 2026.
Sutkinja:
Jadranka Travaš