Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-4524/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Eufemije Nanković i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Kristine Sesar, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. IS, zbog prekršaja iz čl. 199. st. 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24.), odlučujući o prigovoru okrivljenika, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Zaprešić, od 18. travnja 2026., broj: 211- 07/26-1/6562, u sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se prigovor okrivljenika IS kao neosnovan te se prekršajni nalog potvrđuje.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22., dalje: PZ), okr. IS je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 30,00 EUR (trideset eura) u roku 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašen je krivim okr. IS da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 199. st. 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji mu je izrečena novčana kazna 660,00 eura, koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, izrečena mu je zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije dva mjeseca te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka 66,36 eura.

2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. IS osobno je pravodobno podnio prigovor zbog izrečene zaštitne mjere. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. PZ-a, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. PZ-a, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba PZ-a o žalbenom postupku.

4. Prigovor nije osnovan.

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prekršajni nalog.

6. Okrivljenik u prigovoru ne negira počinjenje prekršaja, kaje se, svjestan je pogreške, ističe svoju raniju nekažnjavanosti , spreman je sudjelovati u preventivnim programima sigurnosti u prometu, novčanu kaznu priznaje, dok na zaštitnu mjeru prigovara, navodeći da vozačku dozvolu koristi za obavljanje radnih obveza, da će gubitak iste narušiti njegovu sposobnost rada i utjecati na egzistenciju i prihode njega i njegove obitelji, stoga moli sud za skraćenje ili ukidanje zaštitne mjere, a moli i za provođenje postupka pred sudom.

7. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u dijelu odluke o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud je našao da je prvostupanjsko tijelo, osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije od dva mjeseca. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika, a u skladu je i s načelom razmjernosti iz čl. 51.a PZ-a. Imajući na umu prethodno navedeno, okolnost koja se ističe u prigovoru o nužnosti posjedovanja vozačke dozvole zbog obavljanja posla, nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog suda o primjeni zaštitne mjere. Potrebno je naglasiti da je okrivljenik, ako mu je vozačka dozvola doista potrebna radi obavljanja posla, morao barem biti svjestan mogućnosti da upravljajući vozilom pod utjecajem alkohola u organizmu, može počiniti prekršaj.

7.1. Duljina trajanja izrečene mjere dva mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, po ocjeni ovog suda, primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa te će se u izrečenu zaštitnu mjeru uračunati vrijeme trajanja mjere opreza zabrane upravljanja vozilom uz oduzimanje dozvole za upravljanje.

7.2. Imajući u vidu prethodno navedeno te s obzirom da okrivljenik nije u smislu članka 237. stavka 2. Prekršajnog zakona dokumentirao vlastite navode vezane za neophodnost vozačke dozvole radi obavljanja posla (dostavom ugovora o radu, potvrda poslodavca s opisom obavljanja poslova i sl.), to navedena okolnost nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o zaštitnoj mjeri.

7.3. Stoga nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikovog prigovora.

8. Budući da je okrivljenik podnio prigovor zbog odluke o zaštitnoj mjeri (čl. 237. st. 1. t. 2. PZ-a), nema zakonsko pravo tražiti provođenje postupka pred nadležnim (općinskim) sudom jer u konkretnom slučaju, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. PZ-a, o prigovoru odlučuje ovaj drugostupanjski sud, odgovarajućom primjenom odredaba PZ-a o žalbenom postupku.

9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika budući da iz stanja spisa ne proizlazi da bi bio nesposoban za rad, držeći da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 30,00 EUR, dakle, gotovo minimalnog iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje i osoba koje je eventualno dužan uzdržavati.

10. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi s čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 22. srpnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Kristina Sesar v.r.

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi zagrebačkoj, Policijskoj postaji Zaprešić u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.