REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-878/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić, kao predsjednice vijeća, Biljane Bojanić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Musulin i suradnici d.o.o., Zagreb, protiv tuženog Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862 , radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2200/2024-26 od 3. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2200/2024-26 od 3. ožujka 2026. preinačava se u odnosu na dosudu tijeka zakonskih zateznih kamata i sudi:

II. U odnosu na tijek zakonske zatezne kamate na povišeni iznos od 300,00 eura zatezna kamata teče od 18. studenog 2025., a tijek zakonskih zateznih kamata na iznos imovinske štete tuđe pomoći i njege, tako da ista u dosuđenom iznosu od 720,00 eura teče od dana donošenja prvostupanjske presude 3. ožujka 2026. pa do isplate, i to po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena , te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Žalba tuženika u odnosu na cjelokupno dosuđeni iznos od 6.020,00 eura odbija se kao neosnovana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika i tužiteljice za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I/ Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, isplatiti tužiteljici LH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 6.020,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. rujna 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.100,00 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 2.609,89 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. ožujka 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tužen ik navodima da ista ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, osobito ako je izreka nerazumljiva, proturječi sama sebi ili razlozima presude ili ako presuda nema uopće razloga i u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi nejasni, odnosno proturječni sukladno članku 354. stavak 2 . točka 13. Zakona o parničnom postupku, kao i razloga navedenih u članku 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku, odnosno pogrešnoj primjeni materijalnog prava, kao i dosuđenog troška postupka. Žalbom u bitnome navodi da nije pravilno utvrđeno činjenično stanje i pogrešno primijenjeno materijalno pravo dosudom iznosa od 5.300,00 eura na ime neimovinske štete, te na ime imovinske štete iznosa od 720,00 eura. Uz to za nastanak obveze plaćanja zakonskih zateznih kamata bitna je pretpostavka zakašnjenje dužnika, a tužiteljica je povisila svoj tužbeni zahtjev na iznos od 7.120,00 eura a u tužbi potražuje iznos od 5.000,00 eura pa kamate ne mogu teći od 12. rujna 2023. na povišeni dio tužbenog zahtjeva budući da ta šteta nije bila ni nastala u tom vremenu, niti je dužnik mogao pasti u zakašnjenje. I naknada za tuđu pomoć i njegu kao materijalna šteta iz članka 1095. Zakona o obveznim odnosima, koju su pružili članovi domaćinstva besplatno, pa se stoga radi o nenovčanoj materijalnoj šteti koja se određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke ako zakonom nije drugačije određeno, pa obzirom da tužiteljica nije imala novčanih izdataka za tuđu pomoć i njegu, zakonske zatezne kamate mogu početi teći tek od dana donošenja prvostupanjske presude kada su ispunjeni svi uvjeti za posljedicu dužnikova zakašnjenja.

Žalbeni je prijedlog preinačiti prvostupanjsku presudu tako da će tužitelj icu odbiti s tužbenim zahtjevom u cijelosti zajedno s troškovima postupka, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje i odlučivanje, uz naknadu troška na žalbu

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe članka 359. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011.-pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).

4. Odgovorom na žalbu tužiteljica istu smatra neosnovanom u cijelosti, te da je slijedom promijenjenih Orijentacijskih kriterija razvidno i u odnosu na visok stupanj inflacije, da tužiteljici pripada dosuđeni iznos. Predlaže žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu uz dosudu troška sastava odgovora na žalbu.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih navoda, pazeći dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava sukladno članku 365. stav 2. ZPP-a, ocjena je ovog suda da je sud prvog stupnja ispravno utvrdio u postupku sve odlučne činjenice, te je na tako utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo, osim u dijelu tijeka zakonskih zateznih kamata na iznos dosuđenog dijela po kojim je i podneskom tužiteljice povišen tužbeni zahtjev vezano za neimovinsku štetu, kao i za iznos imovinske štete tuđe pomoći i njege.

6. Pri tome, sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti osnovom čl.365. st.2. iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13., i 14. ZPP-a, , kao ni one na koje ukazuje tuženik u žalbi.

7. Pobijena presuda sadrži potpuno razumljivo i neproturječno obrazloženje sa jasnim razlozima koji su u skladu s provedenim dokazima, a u skladu s kojima je i utvrđeno činjenično stanje, radi čega se smatra da nema nikakvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, pa su neosnovani žalbeni navodi o počinjenoj bitnoj povredi koja proizlazi iz članka 354. stav 2. točka 11. ZPP-a, a u odnosu na koju pogrešno je tuženik se poziva na odredbu članka 354. stav 2. točka 13. ZPP-a.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske i imovinske štete

- tuđe pomoći i njege koja joj je nastala u štetnom događaju 23. ožujka 2023., kada je na okretištu tramvaja „Dubrava“ ozlijedila se na način da je nogom zapela za prostor tračnica u blizini tramvajske stanice prilikom prelaska s nogostupa prema sjeveru okretišta, te je pala i zadobila tjelesne ozljede, a u odnosu na mjesto nastanka štetnog događaja i Odlukom o razvrstavanju javnih cesta u državne ceste , županijske ceste i lokalne ceste, koje poslove redovnog i izvanrednog održavanja obavlja Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Zagrebačke ceste, čiji je i osiguranik tuženik.

9. Nije sporno da je tužiteljica i postavila odštetni zahtjev 12. rujna 2023. tuženiku kojim je i zatražila za opisane povrede iznos od 5.000,00 eura, i to za fizičke boli iznos od 1.300,00 eura, pretrpljeni strah 1.200,00 eura, smanjene životne aktivnosti 2.100,00 eura te za tuđu pomoć i njegu iznos od 400,00 eura, koji je zahtjev tuženik odbio kao neosnovan.

10. U žalbenom postupku i prema žalbi tuženika nije sporna pasivna legitimacija , štetni događaj, kao ni odgovornost tuženika. Sporna je dosuđena visina nastale štete, kao i tijek zakonskih zateznih kamata na dosuđene iznose preinačenog dijela neimovinske štete i imovinske štete.

11. Obzirom na sporne okolnosti, tijekom postupka proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku kirurgu doc.dr.sc. Zvonimiru Puljizu, koji je i dao svoje mišljenje temeljem cjelokupne u spisu priložene medicinske dokumentacije, podataka u osobnom zdravstvenom kartonu i pregleda tužiteljice, te utvrdio da je tužiteljica 23. ožujka 2023. udarila glavom kada je pala, te je ozlijedila desno stopalo i gležanj, i imala bol jakog intenziteta dva dana, srednjeg intenziteta deset dana i manjeg oko devedeset dana, da je pretrpjela strah jakog intenziteta kratkog trajanja, sekundarni strah jedan dan, a manji strah sedam dana, te još manji mjesec dana, da joj je smanjena životna aktivnost 7,5%. Da su joj tuđu pomoć i njegu pružale osobe u domaćinstvu, nestručne osobe, koja joj je bila potrebna za vrijeme provedenog liječenja, (mirovanje s nogom na povišenom), imobilizacija longetom i cirkularnim gipsom, kretanje uz pomoć štaka i odlasci na kontrolne preglede i pretrage , kod kuće kroz mjesec dana po tri sata dnevno, zatim kroz mjesec dana dva sata dnevno i još mjesec dana po jedan sat dnevno, da joj je pomoć bila potrebna za održavanje osobne higijene, pribavljanje hrane, odlaske preglede liječnika i pretrage, terapije kao i druge svakodnevne potrebe.

12. Nakon provedenog medicinskog vještačenja tužiteljica je 17. studenog 2023., konačno postavila svoj tužbeni zahtjev i potraživala na ime neimovinske štete pretrpljenih fizičkih bolova 2.200,00 eura, pretrpljenog straha 1.000,00 eura i smanjenja životne aktivnosti 3.000,00 eura te za tuđu pomoć i njegu iznos od 920,00 eura, odnosno ukupno 7.120,00 eura, tužiteljica je i postavila u odnosu na ukupan iznos zateznu kamatu tekuću od dana podnošenja zahtjeva 12. rujna 2023. , pa sve do isplate. Obzirom na ovako utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je uz primjenu odredbe članka 19. stav 2. u vezi članka 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO), uz primjenu odredbe članka 1100. stav 2. ZOO-a i utvrdio pravičnu novčanu naknadu s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 5.300,00 eura. U odnosu na nalaz i mišljenje vještaka vezano da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega, utvrdio je da je po cijeni jednog sata tuđe pomoći od 4,00 eura primjenom članka 223. ZPP-a, i da je bilo potrebno 180 sati tuđe pomoći i njege novčanu naknadu u iznosu od 720,00 eura prema članku 1095. stav 1. ZOO-a. Time je i ukupno utvrđena novčana naknada neimovinske štete u iznosu od 5.300,00 eura i naknada imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 720,00 eura te je dosuđena u ukupnom iznosu od 6.020,00 eura. Budući da nije sporno da se tužiteljica obratila tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete od 12. rujna 2023. koji je istog dana dostavljen tuženiku, smatra se da je tada šteta i dospjela jer je tuženik u tom trenutku mogao i morao procijeniti samu štetu i njezin obujam, slijedom čega su tužiteljici na dosuđen iznos naknade neimovinske i nenovčane imovinske štete, dosuđene zakonske zatezne kamate prema postavljenom zahtjevu počevši od 12. rujna 2023. do isplate, dok je u preostalom zatraženom dijelu neimovinske i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 1.100,00 eura zahtjev kao previsoko postavljen odbijen.

13. Ovakva činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i posljedično tome i primjenu materijalnog prava u cijelosti prihvaća ovaj sud jer je za to prvostupanjski sud dao vrlo jasne i prihvatljive razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti niti sam žalitelj. Obzirom na navedeno i utvrđeno činjenično stanje (članak 8. ZPP-a) koji u cijelosti prihvaća i ovaj sud, pravilno je primijenjeno materijalno pravo, ono iz odredbe članka 1100. ZOO-a kad je visinu neimovinske štete koja pripada tužiteljici odmjerio u ukupnom iznosu od 5.300,00 eura, kojom je i vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, straha, stupnju umanjenja životne aktivnosti tužiteljice, ali i cilju kojem služi ta naknada, kao i o tome da se ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa naravi i društvenom svrhom. Dakle, prvostupanjski sud je prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade uzeo u obzir sve kvalifikatorne okolnosti slučaja, pri čemu se pravilno rukovodio i time dalje i cijenio životnu dob tužiteljice, kao i individualno vodeći računa o okolnostima konkretnog slučaja i utjecaju zadobivenih povreda i zaostalih posljedica. Zadobivena ozljeda tužiteljice dovela je i do povrede prava osobnosti tužiteljice na fizičko zdravlje u mjeri koja opravdava dosudu pravične novčane naknade i upravo u onoj visini kako je to sada određeno. U ukupnosti sada odmjerena naknada neimovinske štete, ona predstavlja u cijelosti pravičnu novčanu naknadu.

14. Dakle, visina neimovinske štete nije previsoko odmjerena , pa je žalbu tuženika valjalo odbiti u tom dijelu u kojem je naloženo da tužiteljici isplati na ime neimovinske štete iznos od 5.300,00 eura, uz naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 720,00 eura. Međutim, osnovano tuženik ističe da zatezna kamata na taj vid štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate, ne teče u odnosu na povišeni tužbeni zahtjev, kao ni u odnosu na imovinsku štetu tuđe pomoći i njege.

15. Tužiteljica je preinačila tužbu i povisila tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete podneskom od 17. studenog 2025. kada je za naknadu neimovinske štete i potraživala daljnji iznos od 500,00 eura, te tužiteljici na preinačeni iznos pripadaju zatezne kamate od dana izvršene preinake, odnosno od prvog sljedećeg dana, a ne od podnošenja zahtjeva tuženiku. Time je tuženik u obvezi platiti zatezne kamate na preinačeni dio tužbe i povišeni tužbeni zahtjev od trenutka kad je isti postavljen u postupku, a ne i za razdoblje prije nego što je tužiteljica postavila takav zahtjev za naknadu štete, pa tuženik ne može biti u zakašnjenju u odnosu na to razdoblje prije postavljenog preinačenog i povišenog dijela tužbenog zahtjeva. Time je zakonske zatezne kamate u odnosu na taj povišeni zatraženi dio i trebalo dosuditi od 18. studenog 2025. pa do isplate.

15.1. Isto tako pravilno je i žalbom navedeno da u odnosu na zahtijevani iznos tuđe pomoći i njege, u odnosu na taj zahtjev u situaciji kad je prvostupanjski sud utvrdio visinu naknade za tu tuđu pomoć i njegu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, zatezna kamata na dosuđeni iznos naknade za taj vid štete , teče od donošenja sudske odluke jer je time odredio i broj novčanih jedinica koje glase na tuženika i tek se tada stvaraju pretpostavke za zakašnjenje tuženika. Radi se o nenovčanoj materijalnoj šteti, obzirom da su tu tuđu pomoć i njegu i pružali tužiteljici njezini ukućani, pa i stoga kad se radi o nenovčanoj materijalnoj šteti koja je određena prema cijenama na dan presuđenja, na taj iznos i teče kamata od presuđenja pa do isplate prema članku 1095. ZOO-a.

16. U vezi glavnog zahtjeva tužiteljice, žalba tuženika odbijena je kao neosnovana, te je i u tom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, dok je u preostalom dijelu u odnosu na dosudu tijeka zakonskih zateznih kamata i odlučeno sukladno članku 373. točka 3. ZPP-a.

17. Kako je tuženik uspio sa dijelom svoje žalbe i to u odnosu na sporedno potraživanje tijeka zateznih kamata, tada mu i posebno nije dosuđen trošak žalbe, kao što i tužiteljici nije dosuđen trošak odgovora na žalbu koji i nije bio potreban, a sve sukladno odredbi članka 154. i članka 155. ZPP-a, vezano sa člankom 166. ZPP- a.

U Puli-Pola 22. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Nataša Babić