REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-816/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić, kao predsjednice vijeća, Biljane Bojanić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Ines Žanetić, odvjetnica u Blatu, protiv tuženog UP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Nikola Prižmić, odvjetnik u Blatu, radi raskida ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli poslovni broj P-747/2024-16 od 10. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli poslovni broj P -747/2024-16 od 10. travnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Raskida se Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 7. 10. 2021. koji je solemniziran pred Javnim bilježnikom Sandrom Marinović iz Blata, broj ovjere: OV- 3137/2021, zaključen između tužitelja VP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika UP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba Korčula, da temeljem ove pravomoćne presude u zemljišnim knjigama izvrši uspostavu zemljišnoknjižnog stanja prije provedbe (provedeno pod Z.10522/2021) i zaključenja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 7. 10. 2021. koji je solemniziran pred Javnim bilježnikom Sandrom Marinović iz Blata, broj ovjere: OV -3137/2021 u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica], površine 467 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da izvrši uknjižbu prava vlasništva na ime tužitelja VP "Tuta" pok. V, te upis brisanja osobne služnosti – pravo stanovanja, ugovor o dosmrtnom uzdržavanju OV-3137/21 javni bilježnik Sandra Marinović, Blato 7. 10. 2021. u korist tužitelja VP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].“

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 2.000,00 €, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se u preostalom dijelu (u iznosu od 250,00 €) zahtjev za naknadu parničnog troška odbija.“

2. Protiv navedene presude žalbu, pravovremeno, podnosi tužitelj iz svih razloga predviđenih člankom 353. Zakona o parničnom postupku. Žalbom, u bitnome navodi da je teret ugovorne obveze o izvršavanju preuzetih obveza iz ugovora o dosmrtnom uzdržavanju na tuženiku, a budući da je u svom iskazu dao i razloge o takvom neizvršavanju svojih ugovornih obveza, utvrđenje prvostupanjskog suda je pogrešno i kontradiktorno sa iskazom tuženika. Ugovorne odredbe ne može izvršavati onaj ugovaratelj koji niti ne zna zašto je zaključio ugovor, niti želio zaključiti takav ugovor ili vjeruje da je zaključen s drugim ciljem, a ne radi uzdržavanja, a i to i potvrđuje iskaz tuženika. Svjedoci tuženika (koji su njegovi najbliži srodnici brat, otac, majka), svojim iskazima ne mogu osnažiti kompromitirajući iskaz tuženika , koji je i sam priznao da nije htio zaključit predmetni ugovor, niti je znao što i zašto zaključuje i da nije izvršavao gotovo sve odredbe ugovora na koje se obvezao. Time je i prvostupanjski sud pogrešno utvrdio ključnu činjenicu o urednom izvršavanju obveze do trenutka dok to tužitelj nije počeo odbijati i time pogrešno utvrdio da je tužitelj potom odbijao pruženo uzdržavanje neovisno iz kojeg razloga. Nije sporno da je tužitelj kao slobodan muškarac pokušavao pronaći ženu ili barem društvo , što nije ništa nemoralno ni inkriminirajuće, niti protivno spornom ugovoru, a prvostupanjski sud upravo ovoj činjenici daje odlučan značaj u formiranju pogrešnog utvrđenja da bi zbog istog tužitelj odbijao uzdržavanje. Poziva se i na iskaz svjedoka ŽP i ŠP, što je i potvrđeno svjedokinjom DP. Time je iz provedenih dokaza nejasno utvrđenje da bi tužitelj izbjegavao uzdržavanje zbog nekakvog traženja žena ili kontakta s ženama od strane tužitelja , u potpunosti je zanemarivanje incidenta između parničnih stranaka kada je tuženik imao nasilan ispad prema tužitelju i kada je prema njemu bacio kanistar. Time je na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešno primijenjeno materijalno pravo , a time i u odnosu na odluku o glavnoj stvari nezakonita je i odluka o troškovima postupka. Žalbeni je prijedlog preinačenje pobijane presude na način da se usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno da se presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je na temelju odredbe članka 359. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011.-pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, pazeći pri tome i dodatno po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stav 2. ZPP-a na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ocjena je ovog suda da je pobijana presuda pravilna. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354 . stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koji je ovaj sud pazit po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stav 2. ZPP-a.

6. Pri tome je i sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima su stranke temeljile svoje zahtjeve i prigovore, te na osnovu izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama (članak 7. i članak 8 ZPP-a), pravilno utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, a za koje je i dao jasne i osnovane razloge, uvjerljivost kojih se i žalbom nisu uspjeli umanjiti. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za raskidom ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenog između tužitelja, kao primatelja uzdržavanja i tuženika, kao davatelja uzdržavanja od 7. listopada 2021. koje je i potvrđeno ovjereno od strane javnog bilježnika Sandre Marinović, Blato, 7. listopada 2021., te posljedično tome uspostave zemljišnoknjižnog stanja na nekretnini koja je bila predmetom navedenog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, kako je ono bilo prije provedbe navedenog ugovora po zemljišnim knjigama, temeljeći svoj zahtjev na tvrdnji da tuženik ne ispunjava svoje ugovorene obveze.

8. Prvostupanjski sud je tijekom postupka, nakon dovoljne raspravljenosti svih za ovaj spor pravno relevantnih činjenica (članak 8. ZPP-a) utvrdio:

- da je između tužitelja, kao primatelja uzdržavanja i tuženika, kao davatelja uzdržavanja sklopljen Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju koji je solemniziran pred javnim bilježnikom Sandrom Marinović iz Blata pod poslovnim brojem Ov-3137/2021, te da je između stranaka i nesporno da je tužitelj djed po ocu tuženog ,

- da je tim Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju i tuženik vezan doživotno se brinuti o tužitelju, pomagati ga novčano i materijalno, pomagati mu oko održavanja osobne higijene, u slučaju bolesti, osigurati mu propisane lijekove i liječničku pomoć, te snositi sve troškove liječenja i lijekova, uključivo i bolničke troškove, pomagati mu voditi sve bankovne i druge administrativne poslove, plaćati račune, poreze, režije i slično, te ga zastupati u istim ili sličnim poslovima, u slučaju da primatelj uzdržavanja iz bilo kojeg razloga ne bude u stanju samostalno voditi brigu o sebi, osigurati mu adekvatni smještaj ili u vlastitom domu ili drugoj ustanovi gdje će imati potpunu i čovjeka dostojnu njegu, osigurati mu odjeću, obuću hranu primjerenu njegovim životnim potrebama i dobi,

- da je saslušanjem predloženih svjedoka po tužitelju i to svjedoka JP (nesrodan sa strankama) naveo, da poznaje parnične strane budući su iz istog mjesta koje je relativno malo, međutim o njihovim međusobnim odnosima nema apsolutno nikakvih saznanja, nije imao običaj dolaziti u kuću nekog od njih, otprilike zna gdje živi tužitelj a ne zna da li živi sam, svjedok LP (tuženikov drugi rođak) je naveo, da poznaje parnične stranke isto kao i sve mještane [adresa], međutim, o njihovim međusobnim odnosima mu ništa nije poznato, saslušan svjedok AP (sa tuženikom u daljnjem srodstvu) iz [adresa] također naveo da o međusobnim odnosima stranaka nema nikakvih saznanja, a i da li je između stranaka bilo kakve svađe i nesporazuma o tome da ništa ne zna, svjedok NP (nesrodan sa strankama), je također naveo da poznaje parnične stranke i da je tužitelj djed tuženiku ali o njihovim međusobnim odnosima te nekakvom ugovoru kojeg su oni sklopili ništa ne zna, kao i da li tuženik posjećuje tužitelja ne zna ništa, saslušana svjedokinja KP (tuženik joj je drugi rođak) iz [adresa], također navodi da poznaje obje parnične stranke i zna da se radi o djedu i unuku, ali da oni žive u [adresa], da li su stranke sklopile kakav ugovor ili nisu, nije joj poznato te ne zna puno o njihovim međusobnim odnosima, svjedok FP (tužitelj mu je od zeta otac, a tuženik unuk) koji je naveo da je u bliskom srodstvu sa strankama, ali o njihovom međusobnom ugovoru nema previše saznanja, može potvrditi da je takav ugovor sklopljen ne zna točno kada, niti o kakvom se ugovoru radi, a iz razgovora s tužiteljem zna da je on po tom ugovoru tuženiku dao svoju kuću, te da li je tuženik brinuo o tužitelju o tome ništa ne zna, niti bilo što drugo zna o njihovim međusobnim odnosima, kao i u odnosu na svađu osobno nije bio tamo i ne zna da li se što dogodilo, kao i ne zna da li tuženik posjećuje tužitelja,

- prema iskazu svjedoka IP (nesrodan sa strankama) iz Konavala, proizlazi da tužitelja poznaje dobro i da je s njim u prijateljskim odnosima , te ga je upoznao 1997. godine preko susjeda PP sa kojim je u prijateljskim i kumskim odnosima, a upravo zbog PP dolazi u [adresa] često, odnosno nekoliko puta mjesečno, ne zna iz kojih razloga i u kojim okolnostima je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju između stranaka sklopljen, a poznaje tuženika i njegovog brata i tvrdi da niti tuženik niti netko drugi iz njegove obitelji nikad nije dolazio u kuću tužitelja, niti mu na bilo koji način pomagao, a o sadržaju spornog ugovora upoznao ga je tužitelj, te je iz razgovora s tužiteljem saznao da mu tuženik niti njegov otac ne pomažu, te da su mu otuđili dvadesetak i više vrijednih pokretnih stvari iz kojih razloga je protiv njih sastavio kaznenu prijavu, koju tužitelj nije želio podnijeti jer tolerira takvo ponašanje, što se tiče sukoba između parničnih stranaka iz lipnja 2024. taj sukob nije vidio pa o njemu ne može detaljno kazivati,

- saslušan svjedok HP (nesrodan sa parničnim strankama) navodi, da stalno živi u [adresa], da je kao povratnik iz inozemstva kao i tužitelj upoznao tužitelja budući da u međašu sa jednom njegovom nekretninom ima u vlasništvu svoje imanje, koje povremeno obiđe i tako je počeo pričati sa tužiteljem koji mu je rekao da je čitavu svoju imovinu ostavio sinovima i unucima, međutim da da nitko od njih ne dolazi njemu, ne pomaže te da živi sam, da je više puta bio u njegovoj kući u [adresa] i da se radi o velikoj građevini, po čijem izgledu je zaključio da tužitelj u njoj stanuje sam i da je nije više u stanju redovno održavati,

- saslušana ČP (sa tužiteljem nesrodna a tuženik unuk njezinog muža) navodi da o spornom ugovoru o doživotnom uzdržavanju ništa ne zna, da nisu baš bliska i povezana obitelj i o tom pravnom poslu nisu ništa nikada pričali, tuženika poznaje a gotovo nikako ne vidi niti čuje, ne zna što točno radi, a da tužitelj živi sam u kući koja je u odnosu na njenu položena na drugoj strani uvale, te koliko zna nitko mu ne pomaže u zadovoljavanju svakodnevnih potreba, o sukobu između parničnih stranaka ne zna ništa,

- saslušani svjedok ŠP (sin tužitelja a tuženiku nećak) navodi, da je tuženik pomagao svom djedu, donosio mu je hranu, povremeno servisirao auto i obavljao druge slične poslove za tužitelja, ponekad je hranu tužitelju donosila i tuženikova majka, međutim da je tužitelj bio sposoban i sam pripremati hranu pa znao pozvati svih na ručak, njihov odnos je uredno funkcionirao sve dok tužitelj prije otprilike godinu dana putem telefona stupio u kontakt sa jednom ženskom osobom koja nije htjela doći živjeti kod njega prije nego se sredi stanje na toj kući, štoviše da je tužitelj stupio u kontakt sa više žena putem telefona , te niti jedna nije htjela doći živjeti u [adresa] bez da tužitelj ima neku nekretninu, tuženik da je bacio bocu vode ali ne na tužitelja već na cestu ispred njega, od tada su se njihovi odnosi poremetili, prije nego je otišao u bolnicu on, njegov brat i njihova sestra su došli do njega i htjeli pripremiti za bolnicu, spremiti stvari, međutim on je odbio svu pomoć i u bolnicu otišao u vlastitom aranžmanu,

- svjedok RP (sestra majke tuženika-tuženik joj je nećak), navodi da je negdje 2021., tužitelj počeo inzistirati da da kuću u [adresa] želi prepisati na tuženika, pa je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sastavljen na njegovu inicijativu, te su se skladni odnosi između tužitelja i tuženika nastavili sve dok u jednom trenutku tužitelj nije kazao kako želi pronaći ženu koja će živjeti sa njim, sve te žene zadržale bi se po nekoliko dana pa bi onda otišle, sve dok se nije pojavila jedna koja je inzistirala da tužitelj bude vlasnik kuće, nakon toga tužitelj je koristio svaku priliku da izazove svađu ili nekakav skandal, te je počeo odbijati pomoć koju mu je do tada pružao tuženik, njegova majka i otac tuženika, a isto tako počeo je odbijati i druge ljude iz obitelji, da je tuženik rekao tužitelju da će mu pred kuću dovesti drva, a tada mu je tužitelj rekao da će ukoliko se pojavi, pucati u njega, nakon čega tuženik nije dolazio, te smatra da je uzrok ovog postupka isključivo ponašanje tužitelja prema svojoj djeci i unucima koji i dalje odbija primiti svaku pomoć,

- svjedok BP je iskazao da mu je poznato da su stranke sklopile ugovor o dosmrtnom uzdržavanju i nakon toga njihovi odnosi su se nastavili u korektnim odnosima do trenutka kada je tužitelj počeo preko interneta upoznavati žene o čemu im je znao osobno pričati, a nesuglasice su počele kada je na opisani način upoznao ženu koja je rekla da bi htjela doći ako ima kuću, negdje otprilike tada je izbila svađa među strankama jer je tužitelj tražio od tuženika da mu donese panel ploču koju tuženik nije imao, od tada je tužitelj promijenio ponašanje prema drugima i prema svjedoku i sa njim uopće ne razgovara,

- svjedokinja DP (tužitelj joj je od kćerke svekar a tuženik unuk) je navela, da su parnične stranke bile u jako dobrim odnosima i da je tuženik za tužitelja radio sve što je on od njega tražio, jednom prilikom joj je tužitelj rekao da će kuću ostaviti tuženiku i jednog dana otišao u Blato gdje je uz pomoć odvjetnika sastavio ugovor i obavijestio tuženika da je taj ugovor sastavljen i inzistirao da zajedno idućeg dana odu u Blato da ga ovjere i u konačnosti provede u zemljišnim knjigama, stranke su i dalje nastavile živjeti u normalnim odnosima i tuženik je radio sve što je tužitelj tražio, do prestanka međusobnog odnosa i komunikacije došlo je kad je jedna žena došla živjeti u kuću tužitelja, nakon čega je tuženiku, svjedokinji i svojoj kćerki zabranio da i dalje dolaze u njegovu kuću, da je tuženik za tužitelja ubrao drva za grijanje i htio donijeti pred njegovu kuću a da mu je tužitelj tada rekao da mu nisu potrebna jer je on sam kupio drva za ogrijev i ako dođe pred njegovu kuću da će pucati u njega, i njoj je osobno rekao da kaže tuženiku da ne dolazi kod njega jer će na njega pucati, te je odbio pomoć obitelji za odlazak u bolnicu,

- svjedok ŽP (sin tužitelja i otac tuženika), navodi da su u vrijeme zaključenja ugovora odnosi između parničnih stranaka i sa drugim članovima obitelji bili dobri i skladni, zajedno su se hranili a tuženik je radio druge poslove po nalogu i želji tužitelja, za vrijeme izbijanja pandemije corona virusa, tužitelj je otišao živjeti u jednu kućicu u polju a čitavo vrijeme mu je pomagao i kod njega dolazio tuženik, da su njihovi međusobni odnosi bili dobri sve dok tužitelj nije počeo tražiti žene koje su voljne živjeti sa njim, od tada je počeo izbjegavati sve članove obitelji i nije želio da mu itko dolazi u kuću i prijetio,

- svjedok VP (unuk tužitelja i brat tuženika) navodi, da nakon sklapanja ugovora su odnosi između parničnih stranaka bili uobičajeni, da je tužitelj dolazio jesti kod njih a ponekad je sam spremao i nabavljao hranu, da su mu on i tuženik pomagali na razne načine, nosili drva, pronašli i kupili novi auto koje je tuženik uredio i osposobio da može proći tehnički pregled, da tužitelj nije htio da ga tuženik vodi kod doktora jer je tvrdio da je sposoban otići sam, sa vremenom je počeo odbijati pomoć, da su odnosi između parničnih stranaka bili uobičajeni sve dok tužitelj nije počeo tražiti neku ženu koja bi živjela sa njim i tako je pronašao nekoliko žena koje bi bile par dana i tražile udio u kući, naposljetku upoznao ženu koja je došla živjeti sa njim, međutim je sa vremenom počela tražiti da se kuća proda i da tužitelj ode živjeti sa njom u Zagreb,

- tužitelj VP saslušan kao svjedok i navodi da je od trenutka sklapanja spornog ugovora pa do današnjeg dana tuženik nikad nije ništa mu pomagao, niti dolazio do njega, niti ga je čak mu se javljao, a više ga je puta upozoravao da takvo ponašanje nije u redu, a što osobno, a i putem njegove majke, dok se njegovo ponašanje nije promijenilo, da on ne poštuje svoje roditelje, pa tako ni njega , pa od njega nema nikakve pomoći, od incidenta kad je tuženik prema njemu bacio prazni kanistar zapremine 5 litara stanje se dodatno pogoršalo , pa među njima nema nikakvog kontakta ni suradnje, što ga je i ponukalo da podnese ovu tužbu, da je u odnosu da se sklopi sporni ugovor a to su se zajedno dogovorili unutar obitelji, a tekst ugovora sastavio je Dino Žuvela, odvjetnik u Blatu, koji je inače njegov punomoćnik, a u odnosu na račun koji je plaćen odvjetniku , to su platili roditelji tuženika, a da se na podnošenje tužbe odlučio kada je tuženik na njega bacio kanistar kojeg i jer je mislio da je takvo njegovo ponašanje pretjerano , da je doista i kontaktirao žene te da je jedna od njih došla kod njega i pomagala mu u čišćenju kuće i ostala 10-ak ili 15-ak dana, međutim, ista je na početku otišla zbog ljudi iz mjesta koji su njen dolazak negativno komentirali, a ne zbog njega, te da majka tuženika i njezina majka, nisu dolazili do njega da bi mu pripremali hranu ili očistili kuću, a više puta su zajednički jeli u njegovoj kući isključivo kad bi on nabavio i pripremio hranu i pozvao ih na objed,

- tuženik je svojim iskazom naveo, da je tužitelju, kao svom djedu, pomagao i prije sastava sada spornog ugovora, a da ga je njegov djed zapravo nagovorio da ovaj ugovor potpiše i to iz razloga kako bi izbjegao da mu bivša žena, odnosno TP, uzme dio ove kuće. On nije bio zainteresiran za sklapanje ugovora, niti je znao što taj ugovor zapravo znači, ali na uporno inzistiranje tužitelja pristao je da se taj ugovor sklopi, a pravo značenje ugovora doznao je tek kad su otišli kod odvjetnika Žuvele, koji je ugovor sastavio i o značenju ugovora obavijestio njega i njegovog djeda, trošak sastava ugovora podmirio je upravo on, a ne njegovi roditelji kako je naveo tužitelj, a nakon što je ugovor sklopljen, nastavio je pomagati tužitelju kako je to radio i ranije, za njega je odrađivao fizičke i tehničke poslove oko održavanja kuće i okućnice, osobnog automobila, sjekao drva i slične poslove, na zahtjev tužitelja nabavili su mu mobitel, a nakon što je savladao korištenje mobitela, počeo je preko interneta tražiti žene koje bi bile voljne doći živjeti s njim , te ih je našao nekoliko, a sve su zapravo dolazile radi kuće, a kad, kad su shvatile da kuću ne mogu dobit, one su odlazile od tužitelja, da je točno da je između njih izbio jedan incident u mjesecu lipnju 2024., ali to nije bio takav kakvog ga prikazuje tužitelj, jer je tužitelj od njega tražio da mu nabavi nekakvo drvo, što je doista i napravio, ali ga istog dana nije odnio kući, već je ostalo u kamionu od njegovog prijatelja, a tužitelj je rano ujutro došao pred njegovu kuću oko 6 sati i počeo vikati gdje mu je to drvo, tako da ga je i zapravo probudio i uznemirio, pa je u ljutnji s balkona bacio bocu, radilo se o praznoj plastičnoj boci od 2 litre koju nije bacio u smjeru tužitelja, već jednostavno na pod , od tada su se odnosi između njih poremetili, tužitelj je počeo odbijat svaku pomoć od njega, tako i od njegovih roditelja, pa on zapravo ne želi dalje primati uzdržavanje, iako je on voljan nastaviti ovakav odnos, međutim, od tog trenutka pred njegovu kuću ne dolazi iz razloga što je od mještana čuo kako tužitelj ispod stepenica drži nabijenu pušku i čeka da dođe zbog čega se boji prići, da je hranu uglavnom spremala njegova majka ili baka te su uvijek zvali tužitelja da dođe kod njih na ručak, a što je on ponekad obećavao i napraviti, da za tužitelja nije kupovao obuću, odjeću il i druge svakodnevne potrepštine, ponekad ga je vodio kod liječnika, a ponekad bi zamolio oca ili brata da to obave umjesto njega kada to zbog posla nije mogao, radio je na gradilištima kao fizički radnik, a kuću tužitelja su čistili i pospremali njegova majka i njena majka, odnosno njegova baka, one obveze koje je prihvatio po spornom ugovoru nakon što je pojašnjeno od strane odvjetnika točne formulacije se sada ne sjeća ali zna da bi obveza bila brinut se o tužitelju i pomoći što god mu treba, da je osobno za tužitelja brao drva, kupio i održavao auto, obavio brojne popravke po kući koje sada ne može nabrojati, obavljao razne poslove na održavanju glisera i napravio još jako puno sitnih stvari kojih se sad pojedinačno ne sjeća.

9. Obzirom na ovako utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je kao neosnovan odbio zahtjev tužitelja zaključujući, da je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju pravni posao sui generis kojim je svrha osiguranje mirne i dostojanstvene starosti korisnika uzdržavanja, te da se radi o vrsti zajednice u kojoj odnosi moraju biti korektni i humani da bi se održali. Obzirom na vrijeme zaključenja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju u konkretnom slučaju dolazi do primjene odredaba članka od 586. do 589. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021. , 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO). Iz razloga da tužitelj tijekom postupka tvrdi da tuženik ne ispunjava svoju obvezu iz ugovora o dosmrtnom uzdržavanju još od vremena nastanka ugovora, pa ni do današnjeg dana, teret dokaza u ovakvoj pravnoj stvari je na strani tužitelja, pa u odnosu na međusobno suprotstavljene i različite navode stranaka o tome da li se predmetni ugovor uredno izvršava odredba članka 8. ZPP-a upućuje, da sud po svom slobodnom uvjerenju prosudi sve izvedene dokaze. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud zaključuje da se sporni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju uredno izvršavao do trenutka do kojeg je tužitelj bio voljan uzdržavanje primati, odnosno da tuženik svjesno ne izbjegava izvršenje preuzetih obveza s namjerom da se trajno oslobodi od obveze uzdržavanja, što bi svakako predstavljalo razlog za raskid ugovora. Krivnja za poremećenost odnosa ugovornih strana pravno je odlučna za odluku o osnovanosti zahtjeva za raskid ugovora o dosmrtnom uzdržavanju ako upućuje na zlouporabu prava, iz razloga što pravni poredak zabranjuje zlouporabu prava i naređuje ugovornim stranama da se u ostvarivanju prava obveza iz ugovora pridržavaju načela savjesnosti i poštenja. Stoga pravo na raskid ugovora treba priznati onoj strani čije je ponašanje usmjereno na stvaranje nepodnošljivog odnosa u svrhu raskida ugovora, značilo bi pružiti sudsku zaštitu zlouporabi prava, a što pravni poredak ne dopušta. To se navodi iz razloga što iz iskaza saslušanih svjedoka, pa tako i dijelom iskaza parničnih stranaka, proizlazi da zapravo tužitelj svojim ponašanjem onemogućava tuženiku da ostvari svoje obveze iz ugovora, odnosno od tuženika više ne želi primati nikakvu pomoć, pa sada želi predmetni ugovor raskinut i u svoju imovinu vratiti nekretninu koja je predmet ugovora. Slijedom navedenog je i presuđeno, kao u toč. I. izreke.

10. Suprotno žalbenim navodima žalitelja ovako utvrđeno činjenično stanje i primjenu materijalnog prava u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, jer je za tako utvrđeno činjenično stanje i primjenu materijalnog prava prvostupanjski sud dao ovom sudu u svemu jasne vrlo iscrpne i prihvatljive razloge, uvjerljivost kojih nije uspjelo umanjiti ni žalitelj svojom žalbom, a sve obzirom na činjenicu što žalitelj iz istih dokaza izvodi drugačije zaključke, imajući pri tome na umu i činjenicu da je ocjena provedenih dokaza pridržana za sud (članak 8. ZPP-a), a ne stranke u postupku, radi čega je žalbu tužitelja i valjalo ocijeniti neosnovanom u tom dijelu.

11. U konkretnom slučaju zbog činjenice da se sklopljen ugovor između stranaka raskine zbog neispunjenja, valja istaknuti da je odredba članka 583. u vezi s odredbom članka 589. ZOO-a koja se odnosi na raskid ugovora o dosmrtnom uzdržavanju prisilne naravi, tako da, posljedično tome, u konkretnom slučaju nije bilo moguće primijeniti navedene odredbe. Prema odredbi članka 583. stavak 3. u vezi s odredbom članka 589. kojom je propisano da svaka stranka može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze, sud prvog stupnja pravilno zaključuje da je tužitelj i sam odbijao primiti uzdržavanje i bez razloga sprečavao tuženika u ispunjavanju svojih ugovornih obveza, a takvo ponašanje tužitelja i predstavlja zlouporabu prava iz kojeg tužitelj ne može izvlačiti korist u smislu stvaranja pretpostavki za raskid ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, zbog čega je i prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan. Time se treba i cijeniti krivnja za poremećenost odnosa ugovornih strana obzirom da je krivnja za poremećenost odnosa ugovornih strana relevantna ukoliko ukazuje na zlouporabu prava jer zlouporaba prava zabranjuje i naređuje ugovornicima da se u ostvarivanju prava i obveza iz ugovornih odnosa pridržavaju načela savjesnosti i poštenja (članak 12. i 13. ZOO-a).

12. Žalbeni navodi kojima se poziva na iskaz tuženika, ne mogu se prihvatiti. Ispravno se navodi da je tuženik naveo da nije kupovao odjeću i obuću tužitelju ali tijekom postupka nije bilo sporno da je tužitelju to trebalo, kao ni održavanje osobne higijene. Tužitelj je i u vrijeme odlaska u bolnicu odbijao pomoć, iako je tuženik to i predlagao, navodima da je to sam sposoban i da će to sam organizirati . Činjenica da je tuženik, kao davatelj uzdržavanja, svoju obvezu izvršavao i uz pomoć svoje majke koja je i znala dolaziti kod tužitelja u kuću i čistiti kuću, kao i donositi hranu, ne dovodi do sumnje da je tuženik kao davatelj uzdržavanja svoju obvezu izvršavao. Tuženik je i postupao prema potrebama i zahtjevima tužitelja što i proizlazi iz provedenih dokaza. U odnosu na žalbene navode da tuženik nije znao zašto zaključuje ugovor također nisu osnovani, obzirom da u vrijeme kada je tužitelj tražio da se ode potpisati ugovor i prema njegovom iskazu doista nije znao o kakvom se ugovoru radi, dok je prije potpisivanja odvjetnik mu pročitao i objasnio na što se ugovor odnosi i cilj istoga. Pri tome svjedoci tuženika, brat, otac i majka, nisu samo oni iskazivali u prilog tuženika, obzirom iz iskaza ostalih svjedoka proizlazi da je tužitelj počeo odbijati skrb tuženika. Okolnost u posebnoj situaciji, da je i tuženik bacio bocu ali ne u tužitelja osobno, već na pod, prema iskazima ostalih svjedoka na cestu, te da se i nadalje tuženik prema svojem iskazu i navodi na spremnost uzdržavanja i nastaviti dalje izvršavati svoje ugovorne obveze nakon toga događaja, valja i cijeniti da je tuženik spreman i dalje nastaviti brinuti se za tužitelja iako tužitelj ne želi i odbija svaku pomoć. Time tuženik želi nastaviti ispunjenje ugovora, te na njegovoj strani ne postoji krivnja za prestankom postupanja tužitelja i po predmetnom ugovoru.

13. U odnosu na žalbu, svjedok ŠP je i naveo da su se međusobni odnosi poremetili nakon što je tuženik bacio bocu vode na cestu ispred tužitelja ali ne na njega, kao i da su međusobni odnosi uredno funkcionirali sve dok tužitelj nije stupio u kontakt sa ženskom osobom koja nije htjela doći živjeti kod njega dok ne sredi stanje na toj kući. I DP je navela da je do prestanka međusobnog odnosa i komunikacije između stranaka došlo kada je jedna žena došla živjeti u kuću tužitelja, nakon čega je tuženiku, njoj i svojoj kćerki zabranio pristup u njegovu kuću , kao i da nije htio da mu tuženik donese drva pred kuću i rekao joj ako dođe da će pucati na njega. I iz iskaza ŽP proizlazi da su se odnosi poremetili kad je tužitelj počeo tražiti žene koje su voljne živjeti sa njim i od tada počeo izbjegavati sve članove obitelji pa i tuženika. Time i ti navodi svjedoka ukazuju na postupanje tužitelja i njegovo onemogućavanje ispunjena obveza tuženika.

14. Naime ne može tražit raskid ugovora o dosmrtnom uzdržavanju zbog neizvršenja obveza iz ugovora onaj primatelj uzdržavanja koji bez opravdanog razloga odbija primiti uzdržavanje, sve dok je davatelj uzdržavanja spreman izvršavati svoju obvezu makar dijelom na izmijenjen način ili u izmijenjenim okolnostima koje nisu posljedica njegove krivnje ili postupanja, pa je stoga i žalbu tužitelja valjalo odbiti. Kako je žalba tužitelja neosnovana tada je i odlučeno temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a. Obzirom da je žalba tužitelja neosnovana odbijen je i kao neosnovan zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka sukladno članku 154. u vezi sa člankom 166. stavak 1. ZPP-a

U Puli-Pola 22. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Nataša Babić