Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-998/2022-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Filke Pejković kao predsjednice vijeća, Kristine Vukelić Aničić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Svjetlane Pražić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Sanji Radolović Kuprešak, odvjetnici iz Zagreba protiv tužene Republika Hrvatska Ministarstvo obrane Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i protuzračna obrana, OIB: 66486182714, zastupana po Općinsko državno odvjetništvo Građansko upravni odjel, radi isplate , odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-7601/2013-73 od 11. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I.Uvaženjem žalbe stranaka ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-7601/2013-73 od 11. siječnja 2022. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će prvostupanjski sud konačnom odlukom.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 2.790,80 eur/21.027,32 kn bruto sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos. U točki II. izreke odbijen je tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva preko iznosa od 2.790,80 eur/ 21.027,32 kn do zahtijevanog iznosa od 7.738,52 eur/ 58.305,85 kn sa zakonskom zateznom kamatom dok je u točki III. izreke određeno da svaka strana snosi svoje troškove postupka.

2. Protiv navedene presude žalbu podnose obje stranke.

3. Tuženik podnesenom žalbom pobija dosuđujući dio ( točka I. izreke) a tužitelj odbijajući dio ( točka III. izreke), zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14., 70/19., 80/22., dalje: ZPP), predlažući uvaženje žalbi uz naknadu im troškova žalbenog postupka.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalba su osnovane.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 7.738;52 eur/58.305,85 kn sa zakonskom zateznom kamatom po osnovi neisplaćenih dodataka na plaću te slobodnih dana u razdoblju od prosinca 2009. pa do prosinca 2012.

7. I u ovoj žalbenoj fazi postupka sporna je osnovanost zahtjeva tužitelja za isplatu predmetnog iznosa.

8. Između stranaka nije sporno da je tužitelj djelatna vojna osoba Eskadrile borbenih aviona (EBA) 91. zrakoplovne baze na poslovima tehničara te da je po nalogu tužene radio na izdvojenom objektu ( lokacija a/d Pleso) sedam dana u kontinuitetu za koje vrijeme kroz 24 sata nije smio napuštati radno mjesto nakon čega su mu odobravani slobodni dani u što su bile uključene subote i nedjelje

9. Prvostupanjski sud po provedenom postupku utvrđuje da su za odluku o tužbenom zahtjevu relevantne odredbe Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“ br. 118/09, 118/12 i 66/14, u nastavku teksta: Odluka/09), kojom je u točki VI. propisano da pripadnici Oružanih snaga Republike Hrvatske (u nastavku teksta: OS RH) koji zbog potreba službe provode 24 sata na radnom mjestu mogu raditi najviše 12 sati, a preostalo vrijeme im se računa kao aktivno dežurstvo, te da će se dodatak na plaću za svaki sat aktivnog dežurstva uredit posebnim propisom kojim se uređuju dodaci na plaću, a da za vrijeme aktivnog dežurstva pripadniku OS RH ne pripada uvećanje plaće iz točke XIII. navedene odluke, koja propisuje uvećanje osnovne plaće za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanima, u drugoj smjeni i turnusima, pa da iz točke VI. Odluke/09 proizlazi da se potonje navedeni dodaci ne mogu primijeniti na razdoblje kojeg djelatnik OS RH provodi u aktivnom dežurstvu.

10. Nadalje utvrđuje kako je odredbom točke XI. Odluke/09 propisano da se iznimno, kad rad u operativnom središtu, operativnom dežurstvu Vojne policije, snagama brzog odgovora, na izdvojenom objektu i drugi oblik službe (osim stražarske) koji zahtijeva 24 satni boravak na radnom mjestu nije organiziran u smjenama ili turnusima, može organizirati dnevnom kombinacijom radnog vremena i aktivnog dežurstva, te da nakon 24 satnog boravka na radnom mjestu pripadnik OS RH ostvaruje pravo na 24 satni odmor (slobodan dan), odnosno u slučaju višednevnog boravka na radnom mjestu ostvaruje pravo na višednevni proporcionalni odmor u omjeru 1:1, a da se u skladu s točkom II. Odluke/09 tjedno radno vrijeme određuje na 5 radnih dana od ponedjeljka do petka.

11. Prvostupanjski sud utvrđuje kako na predmetni spor treba primijeniti i odredbe Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“ br. 118/09) kojim da je odredbom čl. 17.a Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće da je bilo propisano da djelatnoj vojnoj sobi za vrijeme provedeno na aktivnom dežurstvu pripada dodatak za aktivno dežurstvo za svaki sat aktivnog dežurstva, a u čl. 17.b. iznos koeficijenta za svaki sat aktivnog dežurstva.

12. Slijedom sadržaja navedenih propisa zaključuje prvostupanjski sud da nakon donošenja Odluke iz 2009.g. i Pravilnika iz 2009.g. djelatne vojne osobe imaju pravo na dodatke na plaću po osnovi prekovremenog rada prema tim propisima, budući ovi imaju značenja propisa donesenih na temelju Zakona o službi u oružanim snagama, a ne na temelju kolektivnih ugovora sklopljenih u skladu s općim propisima o radi u propisima o državnim službenicima i namještenicima.

13. Na temelju sadržaja nalaza i mišljenja vještakinje za financije, računovodstvo i poreze Petre Blašković koja je nalaz i mišljenje izradila u četiri varijante prvostupanjski sud obrazlaže da je mogao prihvati samo IV varijantu nalaza i mišljenja kao utemeljenu na Odluci o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika te u skladu s Pravilnikom o dodatku na plaću i načinu isplate plaće utvrđujući da prema ovoj varijanti nalaza tužitelju pripada dodatak za aktivno dežurstvo na sate iznad 1h sati za 7 dana po 24 sata u ukupnom iznosu od 196,51 eur/1.480,60 kuna i bruto iznos neisplaćenih dana nakon borbenog dežurstva u ukupnom iznosu od 2.594,30 eur/19.546,72 kune pa kao osnovan prihvaća zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.790,80 eur/21.027,32 kune te odlučuje kao u točki I. izreke dok preostali dio zahtjeva tužitelja do zatraženog iznosa od 7.738,52 eur/ 58.305,85 kuna kao neosnovan odbijen te odlučuje kao u točki II. izreke.

14. Odluku o parničnom trošku sadržanu u točki III. izreke donosi pozivom na odredbu čl.154.st.4. ZPP-a te odlučuje da svaka stranka snosi svoj troška postupka.

15. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razlog određenih u podnesenim žalbama za istaći je da osnovano stranke ističu da je pobijana presuda donesena uz počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2.t.11. ZPP-a. , na koju osnovano ukazuju stranke podnesenim žalbama.

16. Prvenstveno se ukazuje da je osnovan žalbeni navod tužene da ukupno dosuđeni iznos tužitelju u točki I. izreke pobijane presude od 2.790,80 eur/21.027,32 kn ne odgovora zbroju pojedinačnih mjesečnih iznosa. Pojedinačni mjesečni iznosi u zbroju čine iznos od 2.789,60 eur/21.018,22 kn a ne iznos od 21.027,32 kn bruto za kojeg prvostupanjski obrazlaže da ga dosuđuje tužitelju pa iz navedenog slijedi da postoji proturječnost u samoj izreci presude kao i proturječnost između izreke i obrazloženja zbog koje nije moguće ispitati pravilnost pobijane presude čime je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

17. Osim toga osnovano stranke podnesenim žalbama kojom tuženik pobija pravilnost dosuđujućeg dijela, a tužitelj pravilnost odbijajućeg dijela upiru na počinjenje naprijed navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka, jer u obrazloženju pobijane presude kako to osnovano upiru stranke podnesenim žalbama prvostupanjski sud nije naveo jasne i određene razloge zbog kojih je odlučio na opisani način, tj. razloge o odlučnim činjenicama, već se samo uopćeno pozvao na sadržaj gore naznačenih propisa te na stranački iskaz tužitelja, kojeg nije kritički cijenio na način da je jasno i određeno naveo koje konkretno činjenice koje su relevantne za odluku o predmetnom tužbenom zahtjevu je utvrdio iz njegovog iskaza, pri čemu se nekritički pozvao i na sadržaj nalaza i mišljenja vještakinje Petre Blašković, koji nalaz te izračun vještaka ukoliko se ne dovede u vezu s pravno relevantnim činjenicama koje su od značaja za ocjenu osnove tužbenog zahtjeva, ne može sam po sebi ukazivati na osnovanost tužbenog zahtjeva.

18. Iako prvostupanjski sud u obrazloženju presude navodi da je primijenio Odluku/09 i Pravilnik/09 priznajući tužitelju pravo na isplatu ukupnog iznosa od 21.027,32 kn a odbijajući zahtjev tužitelja u preostalom iznosu do traženih 58.305,85 kn za sada se ne može utvrditi je li na takav način postupio.

19. Iz provedenog postupka proizlazi kako između parničnih stranaka nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao poslove borbenih dežurstava 7X24 sata.

20. Dakle, tužitelj je radio 7 dana na izdvojenom objektu, nakon čega je trebao imati 7 dana odmora, pa se takav njegov rad prema shvaćanju ovog suda predstavlja rad u dnevnoj kombinaciji radnog vremena i aktivnog dežurstva iz točke XI. Odluke/09, a koja odredba glasi: „Iznimno, kada rad u operativnom središtu, operativnom dežurstvu Vojne policije, snagama brzog odgovora, na izdvojenom objektu i drugi oblik službe (osim stražarske), koji zahtijeva 24 -satni boravak na radnom mjestu, nije organiziran u smjenama ili turnusima, može se organizirati dnevnom kombinacijom radnog vremena i aktivnog dežurstva.

21. Na radno pravni status tužitelja kao djelatne vojne osobe prvenstveno se primjenjuju odredbe Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09 i 124/09 - dalje: ZSOSRH/02), a od 26. lipnja 2013. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 73/13, 75/15 i 50/16 - dalje: ZSOSRH/13) te podzakonski akti koji su doneseni na temelju odredbi ZSOSRH-a.

22. Prema čl. 96. ZSOSRH/02 i čl. 153. ZSOSRH/13, raspored radnog vremena odlukom određuje ministar obrane.

23. Glede pravne osnove rada na izdvojenom objektu u utuženom razdoblju budući je sporno razdoblje od prosinca 2010 do prosinca 2012., mjerodavno pravo predstavlja Odluka/09, kojom je u čl. II. propisano da se tjedno radno vrijeme u trajanju od 40 sati redovno raspoređuje po osam sati na pet radnih dana od ponedjeljka do petka i u pravilu traje od 8.00 do 16.00 sati.

24. Prema odredbi čl. III. st. 1. radno vrijeme u pojedinim ustrojstvenim jedinicama u skladu s potrebama službe može biti organizirano kao rad u smjenama, rad u turnusima ili na drugi odgovarajući način, a prema mjesečnom fondu sati može biti puno, skraćeno ili dulje od punog radnog vremena (prekovremeni rad). Kada se radno vrijeme organizira na drugi odgovarajući način, može biti preraspodijeljeno tako da tijekom jednoga razdoblja traje dulje, a tijekom drugoga razdoblja kraće od punoga radnog vremena s tim da ne smije biti dulje od 60 sati tjedno (st. 2.). Preraspodijeljeno radno vrijeme u okviru mjesečnog fonda sati ne smatra se prekovremenim radom (st. 3.).

25. Odredbom toč. V. Odluke/09, propisano je da se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena ne smatra prekovremenim radom, a dijeli se na aktivno dežurstvo i dežurstvo unutarnje službe (st. 1.). Pod aktivnim dežurstvom smatra se vrijeme provedeno u službi na radnom mjestu i vrijeme odmora provedeno na radnom mjestu tijekom obaveznog 24-satnog ili višednevnog boravka na radnom mjestu zbog potreba službe (rad na izdvojenom objektu, rad u operativnom dežurstvu, snage brzog odgovora, postaje obalnog motrenja i sl.) (st. 2.).

26. Odredba čl. VI. Odluke/09 glasi:

26.1.Pripadnici OS RH koji zbog potreba službe provode 24 sata na radnom mjestu u tijeku 24 sata mogu raditi najviše 12 sati, a preostalo vrijeme im se računa kao aktivno dežurstvo.

26.2.Dodatak na plaću za svaki sat aktivnog dežurstva uredit će se posebnim propisom kojim se uređuju dodaci na plaću.

26.3. Za vrijeme aktivnog dežurstva pripadniku OS RH ne pripada uvećanje plaće iz točke XIII. ove Odluke.

27. Prema čl. XIII. Odluke/09, osnovna plaća za svaki sat rada uvećava se za: prekovremeni rad 50%, rad noću 40%, rad subotom 25%, rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom 150%, za rad u drugoj smjeni ako djelatnik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom duljim od 90 minuta 10%, za rad u turnusu 5%, s tim da se ti dodaci međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni.

28. Odredba čl. XI. Odluke/09 glasi:

Iznimno, kada rad u operativnom središtu, operativnom dežurstvu Vojne policije, snagama brzog odgovora, na izdvojenom objektu i drugi oblik službe (osim stražarske), koji zahtijeva 24-satni boravak na radnom mjestu, nije organiziran u smjenama ili turnusima, može se organizirati dnevnom kombinacijom radnog vremena i aktivnog dežurstva.

29. Nakon 24-satnog boravka na radnom mjestu zbog potreba službe pripadnik OS RH ostvaruje pravo na 24-satni odmor (slobodan dan), odnosno u slučaju višednevnog boravka na radnom mjestu ostvaruje pravo na proporcionalni višednevni odmor u omjeru 1:1.

30. Poseban propis iz čl. VI. st. 2., kojim se uređuju dodaci na plaću je Pravilnik/08 koji je bio na snazi do 31. ožujka 2014. te Pravilnik/14 koji je bio na snazi od 1. travnja 2014.

31. Pravilnik/09 u čl. 17. a propisuje da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme provedeno na aktivnom dežurstvu pripada dodatak za aktivno dežurstvo za svaki sat aktivnog dežurstva. Pravo na dodatak za dežurstvo ostvaruje se na temelju mjesečnog izvješća o ostvarenim satima rada u kojem se prikazuje ostvareni broj sati rada na aktivnom dežurstvu odnosno broj dana provedenih na dežurstva unutarnje službe, s time da je čl. 17.b određena visina dodatak za aktivno dežurstvo prema osobnom činu u koeficijentu od osnovice za obračun plaće za svaki sat aktivnog dežurstva i iznosi: za vojnike 0,0019, za dočasnike 0,0023, za niže časnike 0,0026 i za više časnike, generale/admirale 0,0034.

32. Prema čl. 4. st. 1. Pravilnika/09 djelatnim vojnim osobama pripadaju sljedeći dodaci na plaću: 1. Letački dodatak, 2. Mornarički dodatak, 3. Roniteljski dodatak, 4. Padobranski dodatak, 5. Pirotehnički dodatak, 6. Dodatak za pripadnike specijalnih i zaštitnih postrojbi, 7. Vojnopolicijski dodatak, 8. Dodatak za otežane uvjete posla i štetnost po zdravlje, 9. Dodatak za zdravstvenu službu, 10. Nastavnički/instruktorski dodatak, 11. Dodatak za deficitarne struke i specijalnosti, 12. Dodatak za akademski stupanj, 13. Zapovjedni/voditeljski dodatak, 13.a Dodatak za dežurstvo i 13.b Dodatak za obavljanje stražarske službe. Djelatna vojna osoba može ostvariti pravo samo na jedan, najpovoljniji dodatak iz stavka 1., točaka 1. - 11. ovoga članka, uz ostvarenje prava na dodatke iz točke 12., 13., 13.a i 13.b stavka 1. ovoga članka (st. 2.).

33. Polazeći od sadržaja navedenih odredbi proizlazi da djelatne vojne osobe mogu ostvarivati različite dodatke na plaću koji ovise o uvjetima rada pojedine djelatne vojne osobe, ali te dodatke kada je u pitanju rad djelatne vojne osobe na izdvojenom objektu, čiji rad zahtjeva 24-satni boravak na radnom mjestu, kao što je to slučaj kod tužitelja koji je radio na izdvojenom objektu u dnevnoj kombinaciji radnog vremena i aktivnog dežurstva (čl. XI. Odluke/09) u prvom redu treba sagledati sukladno čl. VI. st. 3. Odluke/09, koja odredba isključuje uvećanje plaće djelatne vojne osobe iz čl. XIII. Odluke/09 za rad koji je organiziran kao višednevni boravak (7 dana po 24 sata) u izdvojenom objektu.

34. Sadržaj odredbe čl. VI. st. 1. i 2. i čl. XI. Odluke/09, upućuje na to da se pod aktivnim dežurstvom smatra period koji slijedi nakon najviše 12 sati rada i za taj period za vrijeme važenja Odluke/09 djelatnoj vojnoj osobi pripada dodatak na plaću za svaki sat aktivnog dežurstva sukladno posebnom propisu kojim se uređuju dodaci na plaću i to neovisno je li u taj period ulazi vrijeme odmora od 8 sati ili ne.

35. Ovo stoga, jer period aktivnog dežurstva i dodatak za taj period rada nisu Odlukom/09 ni na koji način vezani za odmor od 8 sati, niti u smislu te Odluke utječu na visinu dodatka na koji tužitelj ima pravo u smislu čl. VI. st. 2. Odluke/09. Taj dodatak tužitelju kao djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme provedeno u aktivnom dežurstvu pripada neovisno je li on u tom periodu radio ili je odmarao manje ili više od 8 sati, jer se pod aktivnim dežurstvom računa cjelokupno preostalo vrijeme koje djelatne vojne osobe provode na radnom mjestu tijekom 24 sata nakon rada od najviše 12 sati, pri čemu se vrijeme odmora provedeno na radnom mjestu također smatra aktivnim dežurstvom sukladno čl. V. st. 2. Odluke/09.

36. Dakle, tužitelju kao djelatnoj vojnoj osobi koja je radila na izdvojenom objektu na način da mu je u utuženom razdoblju rad bio organiziran dnevnom kombinacijom radnog vremena i aktivnog dežurstva kroz višednevni boravak na radnom mjestu (7 dana) sukladno prethodno navedenim mjerodavnim odredbama za rad na izdvojenom objektu u utuženom razdoblju od prosinca 2009. do prosinca 2012.ne pripada pravo na uvećanje plaće iz čl. XIII. Odluke/09, već sukladno čl. VI. st. 1. i 2. Odluke/09 pravo na dodatak za aktivno dežurstvo i to za sve preostale sate provedene na radnom mjestu nakon obavljenog rada od najviše 12 sati, a koji dodatak je propisan čl. 17.a st. 1. i čl. 17.b Pravilnika/09.

37. Iako prvostupanjski sud prihvaća IV varijantu nalaza i mišljenja vještaka nije jasno što je utvrdio na temelju izvedenog dokaza niti je jasno što je tužitelju dosudio u priznati iznos od 196,51 eur/1.480,60 kn koji je prema nalazu vještaka izračunat za sate iznad 12 sati za 7 dana provedenih na izdvojenom mjestu a ovo sve s obzirom na određenu zadaću vještaku da u toj varijanti nalaza utvrdi ostvaren broj prekovremenih sati rada u odnosu na koji nije došlo do preraspodjele radnog vremena, odnosno koji nije zamijenjen ( nadoknađen slobodnim danima) te zaključak prvostupanjskog suda da tužitelju za aktivno dežurstvo pripada dodatak za aktivno dežurstvo za sate iznad 1 h za 7 dana po 24 sata.

38. Zbog navedenog u situaciji kao što je konkretna kada se dežurstvo tužitelja kako to osnovano upire tužena žalbom, kao rad dulji od punog radnog vremena ne smatra prekovremenim radom niti tužitelj u ovom postupku potražuje naknadu za ostvarene prekovremen sate to su osnovani žalbeni navodi stranka da je prvostupanjska presuda opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354.st.2.t.11. jer uopće ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama a oni razlozi koje prvostupanjski sud navodi i koji su sadržani u točki 11. obrazloženja prvostupanjske odluke glede razloga djelomičnog prihvaćanja a djelomičnog odbijanja tužbenog zahtjeva su nerazumljivi pa presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

39. Isto se odnosi i u odnosu na drugu osnovu glede slobodnih dana u odnosu na koje je također obzirom na utuženo razdoblje od prosinca 2009. do prosinca 2012. mjerodavni propis Odluka /09.

40. Prema odredbi čl. XI. citirane Odluke/09 u slučaju višednevnog boravka na radnom mjestu pripadnik OS RH ostvaruje pravo na proporcionalni višednevni odmor u omjeru 1:1.

41. Dakle, u režimu važenja navedene odluke proizlazi da za oblik rada koji je tužitelju obavljao na izdvojenom objektu kontinuirano po 7 dana po 24 sata, nakon tako odrađenih sedam dana pripada proporcionalni odmor u omjeru 1:1 odnosno za sedam dana rada sedam dana odmora.

42. Polazeći od toga da se u konkretnom slučaju radi o radu koji je obavljan na izdvojenom objektu i izoliranoj lokaciji i za koji su propisani naprijed navedeni dodaci na plaću, koji se ostvaruju samo i isključivo za takav rad, to za takav rad vrijedi i poseban režim korištenja slobodnih dana, koji se ne može sagledati samo kroz odredbe o redovnom radnom vremenu u smislu odredbi navedenih Odluka, kojima je propisano radno vrijeme u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno na pet dana, od ponedjeljka do petka od 8,00 do 16,00 sati.

43. Stoga činjenica da u redovnom radu na stalnom radnom mjestu subota i nedjelja ne spadaju u radne dane ne znači da u obliku rada na izdvojenom objektu kada djelatna vojna osoba nakon 7 dana rada u kontinuitetu koristi 7 dana odmora u kontinuitetu ima pravo na naknadu za subote i nedjelje koji su bilježeni kao slobodni dani. Ovo stoga, jer kako je rečeno za takav oblik rada djelatna vojna osoba prima i posebne dodatke na plaću, te joj za obavljeni rad na izdvojenom objektu na kojem je provela kontinuirano 7 dana pripada i 7 dana odmora u koje dane su uključene i subote i nedjelje, odnosno za onoliko dana koliko je proveo na radu na izdvojenom objektu isto toliko mu pripada slobodnih dana neovisno o tomu što u te dane spadaju subote i nedjelje.

44. Međutim u konkretnom slučaju prvostupanjski sud tužitelju dosuđuje naknadu utvrđenu varijantnom IV nalaza i mišljenja „po osnovi neplaćenih dana nakon borbenog dežurstva“ pa nije jasno što je tužitelju dosuđeno, a u odnosu na što i iz kojih razloga je njegov zahtjev u točki II. izreke odbijen budući prvostupanjski sud bezrezervno prihvaća pravilnost izračuna sačinjenog po vještaku bez utvrđenja što čini obračun za koji se navodi da potraživanje čine „neisplaćeni dani nakon borbenog dežurstva“.

45. Kako je prvostupanjski sud propustio utvrditi da li tužitelj i po kojoj točno osnovi glede slobodnih dana ima pravo na isplatu naknade te vezeno uz isto iznijeti jasne i određen razloge, što je konkretno izostalo to je u donošenju pobijane presude kako to osnovano upiru stranke podnesenim žalbama počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354.st.2.t.11. ZPP-a.

46. Budući je zbog naznačene bitne postupovne povrede pobijana odluka nezakonita, to nije zakonita niti odluka o parničnim troškovima.

47. Iz navedenih razloga valjalo je uvaženjem žalbe stranaka primjenom odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a u cijelosti ukinuti pobijanu presudu, te vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

48. Pozivom na odredbu članka 166. stavak 3. ZPP-a odlučeno je kao u točki II izreke ovog rješenja.

49. U nastavku postupka sud prvog stupnja će ponovno raspraviti i utvrditi sve činjenice koje su u skladu s navedenim od značaja za odluku o tužbenom zahtjevu, tj. vezano za zahtjev tužitelja za isplatu naknade za rad na izdvojenom objektu u razdoblju od prosinca 2009. do prosinca 2012. te će utvrditi koliko je sati tužitelj u tom razdoblju radio na izdvojenom objektu (pri čemu će voditi računa da je mogao raditi najviše 12 sati), a koliko je sati proveo u aktivnom dežurstvu nakon obavljenog rada uključivo i vrijeme odmora, odnosno vodeći računa o okolnostima iznesenim u točki 36. obrazloženja ove odluke te će utvrditi da li mu i u kojoj visini pripada naknada (dodatak za aktivno dežurstvo) za sate provedene u aktivnom dežurstvu, u skladu s odredbama članaka 17.a stavak 1. i 17.b. Pravilnika/09, odnosno da li je istome isplaćena pripadajuća naknada za takvo dežurstvo.

50. Isto tako prvostupanjski sud će utvrditi je li tužitelj koristio sve slobodne dane te je li mu za iste isplaćena pripadajuća naknada a ovo sve polazeći od činjeničnih navoda i tvrdnji tužitelja o neiskorištenom broju slobodnih dana te će vezano uz isto utvrditi je li tuženik tužitelju omogućio korištenje svih 7 slobodnih dana ili ne te s tim u vezi utvrditi jesu li mu isplaćene pripadajuće naknade cijeneći sadržaj iskaza tužitelja saslušanog svjedoka kao i sadržaj priležećih evidencija.

51. Pri tome će prvostupanjski sud postupiti na način propisan odredbom članka 8. ZPP-a, tj. savjesno i brižljivo će ocijeniti svaki dokaz zasebno, te sve dokaze zajedno pa time i sadržaj dokumentacije koju je u spis dostavila tužena, te s time u vezi tvrdnje tužene da je tužitelju isplatila sve naknade koje mu pripadaju u skladu s relevantnim propisima, odnosno navode tužitelja da mu nije omogućeno korištenje svih slobodnih dana.

U Rijeci, 22. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković