Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Gž-1036/2026-3

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja i Kristine Vukelić-Aničić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Borisu Jugu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Mariu Puškaru, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P- 2760/2024-20 od 27. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika, kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-2760/2024-20 od 27. ožujka 2026., u točkama I. i II. izreke te dijelu točke III. izreke za naknadu troškova postupka od 1.974,54 eur s pripadajućom zateznom kamatom.

II. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-2760/2024-20 od 27. ožujka 2026., u dijelu točke III. izreke za naknadu troškova postupka od 125,00 eur s pripadajućom zateznom kamatom te sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 125,00 eur s pripadajućom zateznom kamatom.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom se presudom utvrđuje da je ništetna odredba čl. 8 Ugovora o kreditu broj: 016-1492/2004 zaključenog između tužitelja i tuženika 15. prosinca 2004., u dijelu kojim je ugovoreno da je u slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita, Banka ovlaštena zaračunati taksu sukladno Odluci o naknadama tuženika te je tuženiku naloženo tužiteljici isplatiti 301,72 eur s pripadajućom zateznom kamatom i naknadi joj trošak postupka od 2.099,54 eura s pripadajućom zateznom kamatom.

2. Protiv citirane prvostupanjske presude žalbu podnosi tuženik pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13., 89/14., 70/19., 80/22; dalje ZPP) te predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu, odnosno podredno ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet ovog postupka utvrđenje je ništetnosti odredbe članka 8. Ugovora o kreditu koji je zaključen između stranaka 15. prosinca 2004. te isplata iznosa od 301,72 eur, s naslova isplaćene naknade prijevremene otplate kredita.

5. Prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka u bitnom utvrđuje da su stranke zaključile predmetni ugovor za iznos kredita od 53.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti s tim da je čl. 8. Ugovora određena naknada za prijevremenu otplatu kredita u utuženom iznosu koji je tužiteljica nesporno isplatila tuženiku.

5.1. S obzirom na naprijed utvrđeno činjenično stanje te cijeneći iskaz tužiteljice iz kojeg proizlazi da s tuženikom nije pregovarala o spornoj obvezi i da joj visina obveze predočena prilikom zatvaranja kredita, prvostupanjski sud ocjenjuje osnovanim tužbeni zahtjev.

6. Donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih povreda postupka na koje ovaj sud, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti. U presudi su, temeljem rezultata i ocjene provedenih dokaza, izneseni jasni razlozi za njeno donošenje te ju je moguće ispitati. Stoga nije počinjena ni povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Suprotno navodima žalbe tuženik je ravnopravno sudjelovao u postupku, predlagao i dostavljao dokaze, a procjena suda o tome koji su mu dokazi relevantni za ocjenu osnovanosti zahtjeva, ne dovodi do povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a.

7. Ovaj sud u cijelosti prihvaća zaključke iznesene u pobijanoj presudi, utemeljene na odredbama čl. 81. i 87. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, dalje: ZZP)..

7.1. Naime, kako se sa tužiteljicom, prema rezultatima dokaznog postupka, nije pregovaralo oko predmetne naknade jer je u pitanju unaprijed formulirana odredba Ugovora o kreditu, a visina obveze propisana je pravilima Banke, očito tužiteljica nema utjecaja na sadržaj odredbi Ugovora.

7.2. Iako tuženik zasigurno ima određene troškove s naslova predmetne naknade kao stvarni trošak, a isto se naplaćuje u iznosu koji tužiteljici nije poznat sve do trenutka zatvaranja kredita, to prema mišljenju ovog suda, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je ništetna odredba članka 8. Ugovora o kreditu.

8. Direktivom 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke.

8.1. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

9. S obzirom da tužiteljica kao potrošač nije bila u mogućnosti pregovarati s tuženikom u vezi naknade za obradu kredita, da je naknada propisana Odlukom Banke, to je očito u pitanju ništetna ugovorna odredba, uz koju se vezuje i obveza vraćanja uplaćenog iznosa. Tužiteljici je trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti odredbu ugovora kako bi ista mogla predvidjeti posljedice koje iz toga proizlazi, a što podrazumijeva i predmetnu odredbu ugovora o kojoj tužiteljica zasigurno nije bila u poziciji pregovaranja.

9.1. Stoga pravilno zaključuje prvostupanjski sud da se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužiteljice, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da svi sudionici u postupku obveznih odnosa, kao u konkretnom slučaju, dužni su međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa.

10. Člankom 1024. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO) propisano je:

(1) Korisnik kredita može odustati od ugovora prije nego što je počeo koristiti kredit.

(2) Korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan o tome unaprijed obavijestiti banku.

(3) U oba slučaja korisnik kredita dužan je naknaditi štetu ako ju je davalac kredita pretrpio.

(4) U slučaju vraćanja kredita prije određenog roka banka ne može uračunati kamatu za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kada je po ugovoru trebalo da bude vraćen.

10.1. Ova zakonska odredba, a koja se primjenjuje u ovom sporu, kogentna je zakonska odredba, pa da je svaka ugovorna odredba suprotna toj prisilnoj odredbi ništetna.

10.2. Riječ je o zakonskoj odredbi kojom je bankama zabranjeno kod prijevremene otplate kredita uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kada ga je po ugovoru trebalo vratiti.

11. Pobijanom presudom utvrđena je ništetnost sporne ugovorne odredbe te je, kao posljedica ništetnosti, obvezan tuženik, na temelju odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a vratiti tužiteljici iznos naknade naplaćene na temelju te (ništetne) odredbe.

12. Valja istaknuti da odredbe čl. 1024. st. 3. i 4. ZOO-a predviđaju, dakle, dužnost korisnika kredita naknaditi banci štetu samo ako ju je banka pretrpjela, kao i zabranu davatelju kredita da korisniku kredita za slučaj prijevremene otplate kredita uračunaju kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kad ga je po ugovoru trebalo vratiti.

12.1. Spornom ugovornom odredbom nije navedeno na što se odnosi naknada za prijevremenu otplatu kredita, a tuženik osim općenitog pozivanja na svoje interne propise ne navodi u čemu bi se sastojali troškovi prijevremene otplate kredita niti na što se odnosi visina tih troškova.

12.2. Tuženik bi imao pravo na naknadu stvarno pretrpljene štete, odnosno onih troškova koji bi mu, kao vjerovniku, nastali prijevremenom otplatom kredita (objektivno nastali troškovi), ali ta se naknada, imajući na umu kogentne zakonske odredbe, ne bi smjela odnositi na naknadu štete zbog izgubljenog dijela iznosa kamate (neostvarene kamate) koju je tuženik trebao dobiti da nije bilo prijevremene isplate.

13. Valja istaknuti da na valjanost predmetne ugovorne odredbe ne utječe niti osnovno načelo građanskog prava - načelo dispozitivnosti te s tim u vezi činjenica da je takva naknada slobodno ugovorena među strankama u čl. 8. st. 2. ugovora o kreditu, budući da se takva ugovorna odredba, ako je ništava, ne može ugovarati.

14. S obzirom da je tuženik povrijedio interese i prava tužiteljice, potrošača, jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu, o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, a uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice potrošača, te je stoga ta ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna, rezultira time da je tuženik, koji je dakle odgovoran za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe, jer je istu nametnuo tužiteljici, potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja, nepošten stjecatelj, zbog čega sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a tužiteljica ima pravo zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja te naknade.

15. Žalbeni navodi tuženika glede dospjelosti novčane obveze, pa time i tijeka zakonske zatezne kamate razriješeni su odlukom Vrhovnog suda RH Revd-1294/21 gdje je naznačeno da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva. Početak tijeka zateznih kamata ovisi o stoga o savjesnosti stjecatelja što se procjenjuje prema okolnostima svakog konkretnog slučaja.

15.1. Kako je prvostupanjski sud, prema mišljenju ovog suda, pravilno utvrdio tijek zakonske zatezne kamate tj. pitanje nepoštenog stjecanja, to i u ovom dijelu žalbeni navodi nisu osnovani.

16. Prvostupanjski je sud pravilno odlučio i o prigovoru zastare koji je ocijenio neosnovanim, no iz razloga jer zastarni rok u konkretnom slučaju počinje teći tek od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost takve ugovorne odredbe, znači tek pravomoćnošću predmetne prvostupanjske presude.

16.1. Valja dodati, a obzirom na žalbene navode tuženika, da se pravo na isticanje ništetnosti u smislu odredbe 328. ZOO-a ne gasi.

17. Pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a odlučeno je o troškovima postupka, no prvostupanjski je sud u odnosu na radnju zastupanja tužitelja na ročištu održanom 10. travnja 2025. pogrešno vrednovao kroz odredbu Tbr.9.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' br. 138/23, dalje Tarifa), umjesto primjenom Tbr. 9.t.2. Tarife, budući da se na navedenom ročištu raspravljalo o procesnim pitanjima.

17.1. Stoga je pravilnom primjenom Tarife valjalo preinačiti odluku o trošku te za iznos od 125,00 eur (u koji je uključen PDV) odbiti zahtjev tužitelja.

18. Tuženiku, budući da je samo u neznatnom dijelu i to u odnosu na sporedno potraživanje – trošak postupka, uspio u žalbenom postupku nisu priznati troškovi sastava žalbe.

19. Slijedom svega navedenog temeljem čl. 368. st. 1. i 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci 22. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Ksenija Dimec