Poslovni broj: Usž-3696/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice ČĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa opunomoćenica dr. sc. Lidija Horvat, odvjetnica u Zagrebu, Berislavićeva 12 , protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, OIB: 18683136487, Zagreb, Koturaška 43/IV, radi povrata poreza na kuću za odmor, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1626/2024-9 od 14. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 22. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1626/2024-9 od 14. svibnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Splitu točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje dijela rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-15/23-01/19, URBROJ : 513-02- 24-2 od 29. veljače 2024. i vraćanje predmeta na ponovni postupak te nalaganje tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove upravnog spora. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika od 29. veljače 2024. točkom I. izreke uvažena je žalba tužiteljice i poništeno rješenje Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Supetar, KLASA: UP/I-410-15/21-01/99, URBROJ: 513-07-17-06-2022-5 od 4. svibnja 2022., a točkom II. odbijen je zahtjev tužiteljice za povrat poreza na kuće za odmor za 2017., 2018., 2019., 2020. i 2021. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbačen je prijedlog tužiteljice za obnovu postupka u postupku razreza poreza na kuće za odmor za navedeno razdoblje kao nepravodoban.
3. Protiv označene presude tužiteljica je izjavila žalbu iz svih žalbenih razloga . U bitnom ističe kako prvostupanjski sud nije dao razlog zbog kojih smatra da je porez plaćen na temelju valjane pravne osnove, budući da je tužiteljica u tužbi naglasila da se njezina kuća ne može smatrati kućom za odmor, sukladno Zakonu o lokalnim porezima jer karakter njezinog boravka u navedenoj kući nije privremeni i li sezonski, već tužiteljica gotovo cijelu godinu boravi u kući i ima prijavljeno prebivalište, o čemu je u spis dostavila odgovarajuće dokaze. Smatra kako činjenica da su rješenja temeljem kojih je tužiteljica platila porez pravomoćna i izvršna ne predstavlja valjano obrazloženje ako se uzme u obzir da se takvom činjenicom uopće niti ne može dokazivati postojanje pravne osnove za oporezivanje. Nadalje ističe da je zahtjev za povrat poreza podnijela 17. veljače 2022. unutar zastarnog roka te tužiteljica još uvijek ima pravo na njegovo podnošenje. Tužiteljica dodatno ističe da na predmetnoj adresi odnosno predmetnoj nekretnini pruža ugostiteljske usluge u domaćinstvu te joj se svake godine obračunava iznos godišnjeg paušalnog poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, o čemu je dostavila dokaze. Zaključno ističe da su javnopravna tijela u skladu s praksom Europskog suda za ljudska prava, prilikom donošenja odluka o pravima i obvezama stranaka, dužna voditi računa da zbog pretjeranog pravnog formalizma ne prestanu služiti ciljevima pravne sigurnosti. Tužiteljica iz navedenih razloga predlaže da se usvoji žalba, poništi prvostupanjska presuda te da ovaj Sud sam riješi stvar na način da usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice te podredno da poništi prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje. Tužiteljica predlaže da joj se nadoknade troškovi za sastav žalbe.
4. Tuženik, iako pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporenu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24. i 39/26. – dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporena žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda osporava, niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica zatražila povrat plaćenog poreza na kuće za odmor za razdoblje od 2017. do 2021. navodeći da se radi o nekretnini koja je kategorizirana za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu za koje usluge plaća godišnji paušalni porez na dohodak te prirez na isti dohodak.
8. Odredbom članka 21. stavka 2. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.) propisano je da porezni obveznik ili osoba koja je preplatila porez i od koje je bez pravne osnove porez naplaćen ima pravo na: 1. povrat preplaćenog poreza ili poreza plaćenog bez pravne osnove i 2. kamate na porez koji je plaćen bez pravne osnove.
9. Prema stanju spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica za naprijed navedene kalendarske godine platila porez na kuće za odmor i to na temelju pravomoćnih i izvršnih poreznih rješenja, pobliže opisanih u rješenju tuženika i u obrazloženju prvostupanjske presude, kojima je utvrđena porezna obveza i iznos za koji se tužiteljica tereti. Stoga, ne radi se o tome da je tužiteljica platila porez na kuće za odmor bez pravne osnove ili da je preplatila porez. Tužiteljica je, ukoliko je smatrala da nije obveznik plaćanja poreza na kuće za odmor imala mogućnost protiv poreznih rješenja ulagati pravne lijekove, a zatim i tužbu, koju mogućnost tužiteljica nije iskoristila.
10. Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud ima osnove za zaključak da je osporeno rješenje doneseno u pravilno provedenom postupku te da u konkretnom slučaju nisu povrijeđena prava tužiteljice zajamčena Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a niti su povrede tih prava kao ni povrede ustavnih prava učinjene od strane prvostupanjskog suda.
11. Prvostupanjski sud, suprotno navodima žalbe, za svoju je odluku naveo obrazložene razloge koje prihvaća i ovaj Sud, dok se navodi žalbe koji su istovjetni navodima tužbe ne nalaze osnovanim i od utjecaja na drukčiju odluku u predmetnoj upravnoj stvari.
12. Trebalo je stoga temeljem članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude.
13. S obzirom da tužiteljica nije uspjela u upravnom sporu nema pravo na naknadu troškova žalbenog postupka temeljem članka 147. stavka 1. ZUS-a.
U Zagrebu 22. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Boris Marković
