Poslovni broj: Usž-2657/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja BV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Dubravko Margaretić i Zlatica Lippe Margaretić, Zagreb Maksimirska 44, OIB: 93034728927, protiv tuženika Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, Zagreb, Palmotićeva 5, OIB: 58831547726, radi rasporeda na radno mjesto, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-4081/2025-7 od 9. travnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-4081/2025-7 od 9. travnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Odbora za državnu službu, klasa: UP/II-112-07/20-01/92, urbroj: 566-01/11-20-2 od 18. lipnja 2020. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Smatra da osporenoj presudi nedostaje obrazloženje jer sud ne navodi na kojem materijalnom propisu je utemeljio pobijanu presudu te se ista kao takva ne može ispitati, a što je od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke. Prigovara što je sud odbio izvesti dokaze na okolnost premještaja tužitelja iz razloga što je o tome pravomoćno odlučeno. Zaključuje da se u konkretnom slučaju treba primijeniti pravilo "lex maior derogat legi minori". U odnosu na pozivanje tuženika i suda na odredbu članka 96. stavka 1. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske ističe da Operativno tehnički centar nema ovlasti sklopiti sporazum o premještaju obzirom da isti nije sigurnosno-obavještajna agencija. Navodi da je prvostupanjski sud propustio odlučiti o ništetnosti predmetnog sporazuma. Prigovara što sud obrazloženje presude temelji na presudi toga suda broj: Us l-2372/16 od 11. srpnja 2018. čime je počinio bitnu povredu upravnog spora te postupio suprotno odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-4942/2023 jer nije saslušao tužitelja. Ističe da je u konkretnom slučaju trebalo uzeti u obzir pravomoćne odluke koje su prethodile ovoj odluci te da je pogrešno utvrđenje suda da prigovori vezani uz zakonitost i pravilnost premještaja tužitelja nisu predmet ovog spora. Navodi da Ministarstvo unutarnjih poslova nije moglo donijeti rješenje kojim se tužitelja retroaktivno raspoređuje na mjesto nadzornika za unutarnje poslove za koje isti nema ispunjene uvjete. Tužitelj ukazuje da obzirom da su odluke koje rješavaju njegov službenički status stekle svojstvo pravomoćnosti imao je legitimno očekivanje da će njegov službenički status biti reguliran na zakonit način i to njemu u korist, sukladno odluci Europskog suda za ljudska prava u presudi Solomun protiv Hrvatske broj:

679/11. Prigovara što sud nije obrazložio temeljem kojih činjenica je zaključio da je tužitelj prethodno radno iskustvo stekao na istim poslovima i u razdoblju trajanja od četiri godine te je izostalo obrazloženje u pogledu potrebnih stručnih vještina i znanja osoba koju se premješta i ovlaštenja za sklapanje Sporazuma o premještaju. Zaključuje da sud osporenu presudu temelji na odluci istog suda poslovni broj: Us l- 2372/16. Predlaže da Sud uvaži žalbu, poništi osporenu prvostupanjsku presudu, poništi osporeno rješenje tuženika od 18. lipnja 2020. te obveže tuženika na naknadu troškova tužitelju. Potražuje i trošak za sastav žalbe.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporenu presudu sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24. i 39/26.) u dijelu u kojem je osporena žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud utvrđuje da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda osporava, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Slijedom utvrđenog činjeničnog stanja u provedenom upravnom postupku, koje slijedi iz spisa javnopravnog tijela dostavljenom prvostupanjskom sudu uz odgovor na tužbu proizlazi da je pobijanim rješenjem tuženika od 18. lipnja 2020. odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova od 12. studenoga 2019. kojim rješenjem se utvrđuje da je tužitelj s danom 1. kolovoza 2014. raspoređen u Ministarstvo unutarnjih poslova, Ravnateljstvo policije, Uprava za granice, Prihvatni centar za strance na radno mjesto nadzornik za unutarnje poslove, za koje je kao uvjet utvrđen završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski ili diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski studij i najmanje 4 godine radnog iskustva na odgovarajućim poslovima. Nadalje, proizlazi da tužitelj kao diplomirani ekonomist koji je stekao stručnu spremu 7 (VII/1) stupnja, ispunjava uvjete propisane struke za navedeno radno mjesto, a sukladno Pravilniku o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova.

7. Naime, treba istaknuti da je uvidom u presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-4371/18-2 od 30. svibnja 2019. utvrđeno da je odbijena žalba tužitelja i potvrđena presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Usl-2372/16-21 od 11. srpnja 2018. kojom je odbijen tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika od 6. srpnja 2016. prema kojem je temeljem sporazuma sklopljenog između ravnateljice Operativno tehničkog centra za nadzor telekomunikacija (dalje: OTC) i Ministarstva unutarnjih poslova, tužitelj s danom 1. kolovoza 2014. premješten u Ministarstvo unutarnjih poslova.

8. Dakle, imajući na umu utvrđeno činjenično stanje pravilno je tijelo prvog stupnja donijelo rješenje o rasporedu tužitelja na odgovarajuće radno mjesto odnosno konkretno na radno mjesto nadzornika za unutarnje poslove, a sukladno Pravilniku o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova, te je tužitelj raspoređen na radno mjesto za koje ispunjava propisane uvjete.

9. Prema ocjeni ovoga Suda pravilno nalazi prvostupanjski sud da se u ovom postupku ne mogu s uspjehom isticati prigovori koje tužitelj ističe, a koji su vezani uz zakonitost i opravdanost njegovog premještaja iz OTC-a u Ministarstvo unutarnjih poslova, jer nisu predmet ovog postupka pa su pravilno od prvostupanjskog suda ocijenjeni neosnovanim.

10. Nadalje, nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja u kojima se poziva na presude koje su prethodile ovdje relevantnoj presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske iz 2019. godine i kojima su poništena prethodna rješenja o premještaju tužitelja unutar OTC-a i rješenje OTC-a od 24. srpnja 2014. o premještaju u Ministarstvo unutarnjih poslova obzirom da u predmetnom sporu OTC nije tuženik niti se ocjenjuje zakonitost odluka i postupanja OTC-a.

11. U odnosu na navode tužitelja da za predmetno radno mjesto ne ispunjava uvjet propisanog radnog iskustva na sličnim poslovima ističe se da je sukladno Pravilniku o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova od 28. srpnja 2012. s važećim izmjenama i dopunama istog, kao uvjet za radno mjesto nadzornik za unutarnje poslove u Ravnateljstvu policije, Upravi za granicu, Prihvatnom centru za strance utvrđen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij i najmanje četiri godine radnog iskustva na odgovarajućim poslovima. Također, kao jedan od uvjeta za navedeno radno mjesto propisano je područje društvenih ili prirodnih znanosti. S obzirom da je tužitelj diplomirani ekonomist što je prema Pravilniku o znanstvenim i umjetničkim područjima, poljima i granama („Narodne novine“ broj: 118/09. – 34/16.) razvrstano u područje društvenih znanosti te da ima preko četiri godine radnog staža na odgovarajućim poslovima društvene struke, tužitelj ispunjava sve uvjete za raspored na to radno mjesto.

12. Nadalje, time što je prvostupanjski sud odbio dokazne prijedloge tužitelja nije povrijedio odredbu članka 49. Zakona o upravnim sporovima jer prema stavku 4. navedene odredbe proizlazi da stranke mogu predlagati činjenice kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima. Naime, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio izvođenje predloženih dokaza suvišnim te obrazložio razloge za odbijanje njihovog izvođenja, a s kojim razlozima je suglasan i ovaj Sud.

13. Kako navodi žalbe koji su istovjetni navodima tužbe nisu osnovani i od utjecaja na drukčije rješenje predmetne upravne stvari, to je trebalo na temelju članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci presude.

14. S obzirom da tužitelj nije uspio sa tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Zagrebu 22. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Blanša Turić