Poslovni broj: Usž-1158/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Željke Zrilić Ježek i Blanše Turić, članica vijeća uz sudsku savjetnicu Martu Sraka, zapisničarku, u upravnom sporu tužitelja POGRAD d.o.o. Čabar, Ivana Gorana Kovačića 16, OIB: 79234715247, kojeg zastupa opunomoćenik Florijan Matić, odvjetnik u Rijeci, Korzo 22, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor, zapošljavanje i upućivanja, Rijeka, Lošinjska 16, OIB: 33706439962, radi suzbijanja neprijavljenog rada, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1462/2025-10 od 3. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuju presuda i rješenje Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1462/2025-10 od 3. ožujka 20206.

Obrazloženje

1. Naznačenom prvostupanjskom presudom Upravnog suda u Rijeci odbijen je tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja tuženika klasa: UP/I-116-02/25-01/285, urbroj: 443-02-02-10-25-1 od 25. srpnja 2025. te je rješenjem odbijen prijedlog tužitelja za određivanjem odgodnog učinka tužbe do pravomoćnog okončanja ovog upravnog spora i odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Rješenjem tuženika od 25. srpnja 2025. naloženo je tužitelju da za radnika ĐA podnese prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje počevši od 14. ožujka 2025. te da u korist državnog proračuna za svakog neprijavljenog radnika uplati iznos od 2.650,00 eura, određeno je i da se rješenje neće izvršiti jer je radnik prijavljen na obvezno mirovinsko osiguranje, uz ostale prateće odluke. Rješenje je doneseno slijedom inspekcijskog nadzora započetog 11. srpnja 2025. na temelju članka 7. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada („Narodne novine“ 151/22. – dalje u tekstu: Zakon).

3. Tužitelj podnosi žalbu te pobija presudu i rješenje u cijelosti. Tužitelj ističe da se radno-pravni institut ustupanja radnika koji je reguliran odredbom članka 10. stavak 3. Zakona o radu, rad radnika koji je u spornom trenutku nesporno bio u radnom odnosu kod drugog poslodavca, ne može izjednačavati s neprijavljivanjem radnika kod tužitelja i primjenom Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada. Poziva se na odredbu članka 3. stavak 3. Zakona kojom je utvrđeno da je neprijavljeni rad onaj rad koji s obzirom na narav i vrstu rada i ovlasti poslodavca ima obilježja radnog odnosa, a nije zakonito ugovoren ili nema valjanu pravnu osnovu, odnosno za koji nije uspostavljena odgovarajuća prijava na obvezna osiguranja u skladu s posebnim propisima, nakon čega su izrijekom navedeni i pojavni oblici tog rada koje prvostupanjski sud ne navodi u osporenoj presudi, a to su prije svega obavljanje rada bez prijave na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka rada kao i obavljanje rada bez sklopljenog ugovora o radu u pisanom obliku. Smatra kako iz dikcije navedene zakonske odredbe jasno proizlazi da se radnik koji je prijavljen na obvezno mirovinsko osiguranje kod jednog poslodavca i koji je s tim poslodavcem sklopio pisani ugovor o radu ne može smatrati neprijavljenim radnikom i ne može obavljati neprijavljeni rad. Suprotno navedenom, prvostupanjski sud radnika [obrt]" ĐA koji je radio na gradilištu tužitelja tretira i izjednačava kao da se radi o osobi koja u Republici Hrvatskoj vrši rad bez sklopljenog ugovora o radu i bez prijave na mirovinsko osiguranje odnosno tretira takav rad kao „rad na crno“, iako je isti u vrijeme inspekcijskog nadzora nesporno bio prijavljen na mirovinsko osiguranje i to temeljem sklopljenog pisanog ugovora o radu, što je jedina bitna i odlučna činjenica za pravilno meritorno presuđenje. Međusobni odnosi [obrt]" i tužitelja vezani su i mogu biti vezani isključivo za valjanost odnosno zakonitost posudbe radnika jednog poslodavca drugom i nemaju i ne mogu imati nikakve veze sa neprijavljenim radom odnosno „radom na crno“. U trenutku inspekcijskog nadzora radnik ZA bio je nedvojbeno zaposlen kod [obrt]" u punom radnom vremenu koji poslodavac mu je za rad koji je vršio kod tužitelja nesporno isplaćivao plaću. Dakle, plaću je isplaćivao, trebao i mogao jedino isplaćivati njegov poslodavac [obrt]", a ne tužitelj koji je pak za uslugu ustupa navedenog radnika tužitelju također nesporno izdavao račun temeljem sklopljenog Ugovora o međusobnoj suradnji od 20. prosinca 2024. i Aneksa I od 20. siječnja 2025. Tužitelj naglašava kako je radnik ZA bio u radnom odnosu kod [obrt]", od strane kojeg obrta su mu uplaćivani doprinosi iz obveznog mirovinskog osiguranja i isplaćivana plaća, a vršio je rad kod tužitelja u ime i za račun svog poslodavca obrta [obrt]" i to temeljem narudžbenice 377-2025 od 4. srpnja 2025., kojom je tužitelj od imenovanog obrta [obrt] "GA" naručio uslugu strojnog rada uz plaćanje navedene usluge prema važećem cjeniku. Tužitelj navodi kako se na institut ustupanja radnika ne primjenjuju zakonske odredbe o privremenom zapošljavanju, a povezani poslodavac se u odnosu na ustupljenog radnika smatra poslodavcem u smislu obveza primjene odredaba Zakona o radu i drugih zakona i propisa kojima su uređeni sigurnost i zaštita zdravlja na radu, a što bi značilo da bi tužitelj trebao za period ustupa radniku isplatiti plaću i doprinose dok se u konkretnom slučaju tužitelj obvezao obrtu [obrt]" za uslugu strojnog rada na gradilištu Rio Kantrida, a koje radove je vršio radnik imenovanog OPG-a ZA odnosno za navedeni poslovni odnos i izvršenu uslugu, isplatiti određenu novčanu naknadu po računu koju će tužitelju za navedenu uslugu izdati [obrt]". Ponavlja da se eventualno pogrešni ugovorni odnos o ustupanju navedenog radnika poslodavca [obrt]" tužitelju kao korisniku njegove usluge ne može izjednačavati sa neprijavljenim radom radnika koji se na drugačiji način zakonski nije niti mogao prijaviti, obzirom na postojanje radnog odnosa radnika kod poslodavca [obrt]". Slijedom navedenog, predlaže poništiti pobijanu presudu i riješiti ovaj upravni spor na način da se u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev, a podredno da se poništi pobijana presuda i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno i zakonito odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu tuženik u cijelosti ponavlja navode Zapisnika sačinjenih tijekom inspekcijskog nadzora i navode osporenog rješenja te zaključuje kako je inspekcijskim nadzorom utvrđeno da je kod tužitelja kao poslodavca radio radnik ZA na poslovima rukovanja rovokopačem u razdoblju od 14. ožujka 2025. do dana zaticanja na radu 11. srpnja 2025. i tijekom inspekcijskog nadzora, a poslodavac – tužitelj nije radnika prijavio na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka njegovog rada s prvim danom početka rada što je bio dužan, niti je s radnikom sklopio ugovor o radu prije početka rada. Naglašava da se mjere donesene temeljem članka 7. stavka 2. odnosno stavka 3. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada donose također i u slučaju kada je utvrđeno da je radnik već prijavljen kod drugog poslodavca na puno ili nepuno radno vrijeme, što je u konkretnom slučaju utvrđeno, obzirom je na privremenom gradilištu Rio Kantrida u Rijeci zatečen na radu u rovokopaču radnik ZA prijavljen na obvezno mirovinsko osiguranje kod poslodavca [obrt]". Slijedom navedenog, predlaže odbiti žalbu i potvrditi presudu Upravnog suda u Rijeci.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno odredbi članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. i 39/26. – dalje: ZUS) Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.

6. Iz priloženog spisa predmeta proizlazi da je obavljen inspekcijski nadzor kod poslodavca POGRAD d.o.o. - tužitelja na privremenom gradilištu Rio Kantrida te je na predmetnom gradilištu zatečen radnik ZA koji je obavljao poslove upravljanja rovokopačem u vlasništvu tužitelja. Radnik je započeo s radom na obavljanju poslova upravljanja rovokopačem kod tužitelja na privremenom gradilištu radova sanacije dijela ceste i oborinske odvodnje, lokalitet Šilo 14. ožujka 2025., a što je utvrđeno uvidom u dokumentaciju spisa predmeta, kao i na temelju očitovanja direktorice tužitelja GA. Radnik ZA radio je od prvog dana početka rada, to jest od 14. ožujka 2025. u kontinuitetu na poslovima upravljanja rovokopačem u vlasništvu tužitelja na ugovorenim gradilištima za koje je tužitelj sklopio ugovore. Zatečeni radnik ZA u radnom odnosu je kod JA, nositelja [obrt]" koji je ustupio predmetnog radnika temeljem Ugovora o međusobnoj suradnji sklopljenog s tužiteljem 20. prosinca 2024., a kojim se uređuju prava i obveze koje proizlaze iz njihove poslove suradnje, osobito obostrano pružanje stručnih i tehničkih usluga te ustupanje ljudskih, materijalnih i tehničkih resursa u cilju ostvarenja međusobnih poslovnih i ekonomskih interesa. Nadalje, radnik ZA osobno je obavljao preuzeti posao, upravljao rovokopačem prema uputama i nalozima, u skladu s naravi i vrstom rada koje mu je davao DA, u svojstvu glavnog inženjera gradilišta tužitelja, prema rasporedu rada kojeg je određivala direktorica tužitelja te radnika upućivala na slobodne dane. Radnik je radio u radnom vremenu s ostalim radnicima tužitelja, a tužitelj je odredio mjesto rada i način obavljanja rada te osigurao radniku uvjete za rad na siguran način. Nadalje, iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj izdao dvije narudžbenice JA nositelju [obrt]" i to narudžbenicu broj:

84-2025 od 20. veljače 2025. za gradilište Šilo na kojoj je zaračunat, odnosno fakturiran iznos temeljem specifikacije obračunatih radnih sati za ĐA na gradilištu Šilo, te narudžbenicu broj: 377-2025 od 4. srpnja 2025. za gradilište Rio Kantrida, obračun prema važećem cjeniku, a što znači da je narudžbenica broj: 84- 2025 izdana prije nego li je radnik ZA započeo s radom kod tužitelja, a narudžbenica 377-2025 prije nego li je radnik započeo s radom na gradilištu Rio Kantrida, a ne nakon odrađenog rada.

7. Prvostupanjski sud pravilno se poziva na odredbu članka 3. stavak 2. točka 1. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada kojom je propisano da je neprijavljeni rad u užem smislu rad koji s obzirom na narav i vrstu rada i ovlasti poslodavca ima obilježja radnog odnosa, a nije zakonito ugovoren ili nema valjanu pravnu osnovu, odnosno za koji nije uspostavljena odgovarajuća prijava na obvezna osiguranja u skladu s posebnim propisima te u smislu tog zakona obuhvaća, među ostalim, obavljanje rada bez prijave na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka rada, s prvim danom početka rada odnosno na odgovarajuće radno vrijeme.

8. Nije osnovan žalbeni prigovor tužitelja o pogrešnoj primjeni materijalnog prava jer da se u konkretnom slučaju ne radi o prijavljenom radniku u smislu odredbe članka 3. stavak 2. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada, budući, kako to pravilno navodi prvostupanjski sud, sama činjenica da je ZA u vrijeme inspekcijskog nadzora bio prijavljen na obvezno mirovinsko osiguranje kod [obrt]" temeljem pisanog ugovora o radu i koji mu je isplaćivao plaću, nije odlučna za primjenu citirane odredbe Zakona jer se neprijavljeni rad prosuđuje u odnosu na konkretnog poslodavca kod kojeg se rad stvarno obavlja, a ne apstraktno u odnosu na postojanje bilo kakve prijave u sustavu osiguranja, obzirom da je u konkretnom slučaju nesporno utvrđeno da je zatečeni radnik ZA obavljao poslove kod tužitelja koji je imao sva obilježja radnog odnosa upravo kod tužitelja te je tužitelj imao svojstvo poslodavca. Obzirom nesporno ugovor o radu nije bio zaključen između tužitelja i radnika, ostvarena su obilježja neprijavljenog rada u odnosu na tužitelja kao stvarnog poslodavca.

9. Nadalje, tužitelj se poziva na Ugovor o poslovnoj suradnji koji je zaključen sa [obrt]" i temeljem kojeg je Ugovora radnik ZA ustupljen na rad kod tužitelja. Međutim, ustupanje radnika moguće je na temelju odredbe članka 10. stavak 3. Zakona o radu („Narodne novine“ 93/14. – 64/23.) koja odredba propisuje da poslodavac radnika može ustupiti privremeno u s njim povezano društvo u smislu posebnog propisa o trgovačkim društvima. Nesporno je kako tužitelj i [obrt]" nisu povezane osobe u smislu Zakona o trgovačkim društvima, što tužitelj niti ne spori, pa stoga nema osnove za primjenu citirane odredbe i iznimke o privremenom ustupanju radnika. Nadalje, ustupanje radnika propisano je i odredbom članka 44. Zakona o radu kojom je propisano da je Agencija za privremeno zapošljavanje poslodavac koji na temelju ugovora o stupanju radnika ustupa radnika drugom poslodavcu za privremeno obavljanje poslova. Nesporno [obrt] "Erent" nije registriran kao Agencija za privremeno zapošljavanje te na temelju navedenog Ugovora o međusobnoj suradnji nije bilo osnove da OPG "Erent" ustupi zatečenog radnika ĐA na rad kod tužitelja.

10. Slijedom svega navedenog, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da u konkretnom predmetu radnik ZA nije bio prijavljen na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka rada i s prvim danom početka rada kod tužitelja te se sukladno odredbi članka 3. stavak 2. točke 1. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada radi o neprijavljenom radu u užem smislu.

11. Kako je prvostupanjski sud na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenio relevantne odredbe materijalnog prava, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu 22. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Boris Marković