Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-1805/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika IK, zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20 i 85/22), odlučujući o žalbi okrivljenika IK, podnesenoj po braniteljici Barbari Glavaš Štefanac, odvjetnici iz Zagreba, protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola od 7. siječnja 2025., poslovni broj: Pp-2518/2024, na sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2026.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika IK i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik IK je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 (četrdeset eura) u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, okrivljenik je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je primjenom članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 600,00 eura.

2. Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca, u koju će se uračunati vrijeme privremenog oduzimanja vozačke dozvole od strane policije.

3. Istom presudom okrivljenik je obvezan naknaditi trošak prekršajnog postupka u iznosu od 40,00 eura.

4. Protiv pobijane presude okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama.

5. U žalbi okrivljenik navodi da je saslušan pred zamolbenim sudom gdje je iskreno priznao da je odbio testiranje a sve zbog bojazni da se ne utvrdi prisutnost droge u organizmu, te da je pritom iskazao žaljenje zbog počinjenog prekršaja. Ističe kako mu je vozačka dozvola potrebna zbog prirode posla kojim se bavi, jer je bubnjar u bendu. Ističe postojanje samo olakotnih okolnosti, priznanje djela, nekažnjavanje i kajanje. Smatra kako je s obzirom na utvrđeno činjenično stanje novčana KAZNA PREVISOKA, dok izrečenu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom smatra neopravdanom posebno iz razloga što iz počinjenog prekršaja nije proizašla TEŽA posljedica.

6. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

7. Žalba nije osnovana.

8. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Nadalje, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da prvostupanjski sud nije propustio ni o jednoj odlučnoj činjenici iznijeti razloge, jer je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, naveo odlučne činjenice na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika za prekršaj iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na dajući za to razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, čime su se u ponašanju okrivljenika u potpunosti ostvarila obilježja bića djela prekršaja za koje je proglašen krivim.

10. Nadalje, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

11. Okrivljenik je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama koji predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa za koje je propisana novčana kazna u iznosu od 1320,00 do 2650,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana, a koja se u navedenom trajanju propisuje za najteže oblike prekršaja, sukladno članku 35. stavku 1. Prekršajnog zakona kojom odredbom je propisano da se kazna zatvora može propisati i izreći u trajanju od najmanje tri dana do najdulje trideset dana a za najteže oblike prekršaja i do šezdeset dana, dok je prvostupanjski sud okrivljeniku za navedeni prekršaj izrekao novčanu kaznu kao blažu vrstu kazne za taj prekršaj, i to znatno ispod propisanog posebnog minimuma, pa vijeće ovog suda izrečenu novčanu kaznu, smatra, razmjernu težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, te s obzirom na nedokumentirane navode žalbe nije našao osnove za daljnje ublažavanje kazne.

12. Razmotrivši odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je pobijanom presudom osnovano i zakonito okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 2 mjeseca, s obzirom da počinjen prekršaj predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa, te je primjena iste nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika, a koja je člankom 58. Prekršajnog zakona propisana u trajanju od jednog mjeseca do dvije godine.

13. Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o djelu zasnovao na ocjeni svih u postupku provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi detaljno i valjano obrazložio, te se provođenje daljnjih dokaza ukazuje nepotrebnim.

14. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna / 13,27 eura do 663,61 eura, pa visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 40,00 eura, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka.

15. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje žalbe, pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 22. srpnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.

Nediljko Boban, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Puli-Pola u 5 otpravaka: za spis, branitelja, okrivljenika i tužitelja.