Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-2024/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak-Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika SĐ, zbog prekršaja iz članka 29. točke 1. Zakona o osobnoj iskaznici („Narodne novine“, broj: 62/15, 42/20, 144/20 i 114/22), prekršaja iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 114/22), i zbog prekršaja iz članka 199. stavka 6. cit. Zakona, odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Kaštel Sućurcu od 31. siječnja 2025., poslovni broj: Pp-957/2025, na sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
I. U povodu žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split, po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni, zbog prekršaja iz članka 29. točke 1. Zakona o osobnoj iskaznici činjenično opisanog pod točkom 1. izreke tako da se temeljem članka 37. Prekršajnog zakona, okrivljeniku SĐ za navedeno djelo utvrđuje novčana kazna u iznosu od 10,00 (deset) eura, dok se novčana kazna za prekršaj iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog pod točkom 2. izreke u iznosu od 663,61 (šestošezdesettri eura i šezdesetjedan cent) smatra utvrđenom kao i novčana kazna za prekršaj iz članka 199. stavka 6. cit. Zakona, činjenično opisanog pod točkom 3. izreke u iznosu od 137,72 (stotridesetsedam eura i sedamdesetdva centa) te se temeljem članka 39. Prekršajnog zakona okrivljeniku SĐ izriče novčana kazna u ukupnom iznosu od 811,33 (osamstojedanaest eura i trideset tri centa), s time da se okrivljeniku temeljem članka 40. Prekršajnog zakona okrivljeniku u izrečenu novčanu kaznu uračunava vrijeme provedeno u zadržavanju po policiji od 19. siječnja 2025. u 02,00 sati do 20. siječnja 2025. u 12,30 sati kao 79,64 (sedamdesetdevet eura i šezdesetčetiri centa) novčane kazne, pa okrivljenik SĐ ima za platiti 731,69 (sedmastotridesetjedan euro i šezdesetdevet centi).
II. Ukoliko okrivljenik SĐ u roku od 30 (trideset) dana, a računajući od dana primitka ove presude, plati dvije trećine novčane kazne izrečene pod točkom I. izreke, novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom.
III. U ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu odbija se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split te se u tom dijelu potvrđuje pobijana presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom, proglašen je krivim okrivljenik SĐ da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaje iz članka 29. točke 1. Zakona o osobnoj iskaznici, iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i iz članka 199. stavka 6. cit. Zakona, za koje mu je, primjenom članka 39. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od 822,87 eura, umanjena za vrijeme uhićenja u iznosu od 79,64 eura, tako da okrivljenik na ime izrečene kazne ima za platiti iznos od 743,24 eura.
2. Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 mjesec.
3. Istom presudom, okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 26,54 eura.
4. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu navodeći da istu podnosi zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama.
5. U žalbi žalitelj navodi da smatra da okrivljeniku za prekršaje iz članka 199. stavka 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i iz članka 289. stavka 4. cit. Zakona nije trebalo utvrditi novčane kazne ispod propisanog minimuma, kao i da je okrivljeniku bilo potrebno izreći zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju duljem od izrečene. Razlog zbog kojeg smatra da je bilo potrebno rigoroznije sankcioniranje okrivljenika da se ogleda u tome da je kod okrivljenika u vrijeme zaustavljanja u Prgometu i to četiri sata nakon što je bio isključen iz prometa utvrđena koncentracija alkohola u većem iznosu nego što je bila utvrđena prvi put, a što da ukazuje na činjenicu da je okrivljenik i dalje nastavio konzumirati alkohol i neovisno što mu je mjerom opreza privremeno oduzeta dozvola upravljao s vozilom.
6. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.
7. Žalba nije osnovana.
8. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, s time da je ovaj sud utvrdio da je prvostupanjski sud pogriješio u pravilnoj primjeni materijalnog prava, jer se je za sva djela prekršaja, pa tako i za djelo prekršaja činjenično opisano pod točkom 1. izreke pozvao na odredbu članka 37. Prekršajnog zakona, odnosno institut ublažavanja kazne, a da pri tom okrivljeniku, nije ublažio kaznu za navedeno djelo.
9. Naime, za prekršaj iz članka 29. točke 1. Zakona o osobnoj iskaznici propisana je novčana kazna u iznosu od 20,00 eura.
10. Međutim, prvostupanjski sud je pozivajući se na odredbu članka 37. Prekršajnog zakona, okrivljeniku za djelo opisano pod točkom 1. izreke utvrdio novčanu kaznu u iznosu od 26,54 eura, dakle nije okrivljeniku ublažio novčanu kaznu, već naprotiv okrivljeniku je za navedeno djelo utvrdio novčanu kaznu iznad propisanog iznosa novčane kazne za navedeno djelo.
11. Stoga je ovaj sud po službenoj dužnosti ublažio okrivljeniku izrečenu kaznu za djelo pod točkom 1. izreke, na način naveden u izreci ove presude, primjenjujući odredbu članka 37. Prekršajnog zakona, na koju se je prvostupanjski sud pozvao, ali glede navedenog djela istu nije primijenio čime je povrijedio odredbe materijalnog prekršajnog prava, pri čemu izrečenu novčanu kaznu u ukupnom iznosu ovaj sud smatra primjerenom težini počinjenih djela, s obzirom da je na jedinu pravomoćnu odluku nastupila rehabilitacija te se okrivljenik smatra neosuđivanom osobom.
12. Nadalje, postupajući po žalbi, ovaj sud je našao da su neosnovani žalbeni navodi ovlaštenog tužitelja o nužnosti izricanja strože novčane kazne, kao i strože zaštitne mjere okrivljeniku za predmetne prekršaje, pri čemu ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pobijanom presudom osnovano i zakonito okrivljeniku izrekao novčanu kaznu primjenom instituta ublažavanja za djela pod točkama 2. i 3. izreke i izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 mjesec, čija primjena je nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.
13. Inače valja napomenuti da je okrivljenik priznao djela, da je nekažnjavan (nastupila rehabilitacija za jedinu pravomoćnu odluku), te da nije utvrđeno postojanje otegotnih okolnosti.
14. Stoga se zahtjev ovlaštenog tužitelja u žalbenim navodima za strožim kažnjavanjem, te zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 18 mjeseci (prema optužnom prijedlogu), ukazuje neosnovanim, pri čemu valja napomenuti da je prvostupanjski sud prilikom izricanja kazne i zaštitne mjere dao valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
15. Dakle, ovlašteni tužitelj u svojim žalbenim navodima nije naveo bilo kakve dodatne okolnosti koje bi opravdavale izricanje strožih prekršajnopravnih sankcija od onih koje su izrečene pobijanom presudom, a da iste prvostupanjski sud nije imao u vidu prilikom izricanja kazne i zaštitne mjere.
16. Izrečenu novčanu kaznu primjenom članka 39. Prekršajnog zakona, a imajući u vidu od strane prvostupanjskog suda utvrđene okolnosti, s time da su okrivljeniku za svako djelo iste utvrđene primjenom članka 37. Prekršajnog zakona, dakle, ispod propisanog posebnog minimuma za svako djelo, ovaj sud smatra primjerenom i dostatnom kako svim okolnostima počinjenih prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, time da je okrivljeniku u izrečenu novčanu kaznu uračunato vrijeme provedeno u zadržavanju po policiji od 19. siječnja 2025. u 02,00 sati do 20. siječnja 2025. u 12,30 sati kao 79,64 novčane kazne, pa okrivljenik SĐ ima za platiti 731,69 eura, te ukoliko okrivljenik u roku od 30 dana, a računajući od dana primitka ove presude, plati dvije trećine novčane kazne izrečene pod točkom I. izreke, novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom.
17. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 22. srpnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Marcela Soljačić-Prester v.r.
Nediljko Boban v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
