Poslovni broj: Kž-271/2026-4
Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Tihane Cišper, kao predsjednika vijeća te Marije Garačić-Turković i Vesne Gašparuš-Horvat kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Slavice Horvačić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog HAC, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24.; dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Kov-233/2026 od 1. srpnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 21. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e
Žalba okrivljenog HAC odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim, uvodno navedenim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, nakon podignute optužnice zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11, pod točkom I. izreke je na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. (ispravno članka 131. stavka 1.) Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/11., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26; dalje: ZKP/08) produljen istražni zatvor protiv okrivljenog HAC, iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Pod točkom II. izreke je određeno da se u istražni zatvor okrivljenom JAC uračunava vrijeme uhićenja te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 25. lipnja 2026. pa nadalje.
2. Pravodobnu žalbu je podnio okrivljenik po branitelju Dinku Sičiću, odvjetniku iz Velike Gorice, bez isticanja zakonske osnove iz koje je žalba podnesena, s prijedlogom pobijano rješenje preinačiti ili ukinuti.
3. Spis predmeta je na temelju članka 474. stavka 1. u svezi s čankom 495. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalba nije osnovana.
5. Žalbom se osporava postojanje posebnih okolnosti koje bi upućivale na opasnost od bijega jer da činjenica stranog državljanstva i da ničim okrivljenik nije vezan za teritorij Republike Hrvatske, nije dostatno za takav zaključak. Pored navedenog, u žalbi se ističe da je okrivljenik državljanin Kraljevine Nizozemske, zemlje članice Europske unije, sudu poznata adresa njegovog prebivališta, pa ukoliko se za time ukaže potreba, postoji mogućnost učinkovite primjene europskog uhidbenog naloga
6. Protivno istaknutim prigovorima, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da posebne okolnosti koje upućuju na realnu i konkretnu opasnost od bijega i time nedostupnost pravosudnim tijelima Republike Hrvatske, prvenstveno proizlaze iz činjenice da je okrivljenik državljanin Kraljevine Nizozemske gdje ima prebivalište, u [adresa] nema obitelj, nema reguliran boravak niti radnu dozvolu niti je s državnim područjem Republike Hrvatske vezan bilo kakvim privatnim ili poslovnim vezama, a sve to upućuje na zaključak da okrivljenik nije namjeravao trajnije se zadržavati na području Republike Hrvatske. Osim toga se imalo u vidu da je kaznenom djelu iz članka 326. KZ/11 svojstvena međusobna povezanost osoba u lancu krijumčarenja ljudima te poznavanje granica Republike Hrvatske i omogućavanje njezina ilegalnog prelaska. Sve navedeno u svojoj ukupnosti upućuje na realnu i razumno predvidivu opasnost da bi okrivljenik puštanjem na slobodu napustio područje Republike Hrvatske, osobito cijeneći da je isti osnovano sumnjiv da je počinio kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora od jedne do osam godina, što može biti dodatan motiv za napuštanje teritorija Republike Hrvatske. Stoga sve te istaknute okolnosti u svojoj ukupnosti opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08 kao krajnje mjere kojom će se osigurati prisutnost okrivljenika u ovom kaznenom postupku.
6.1. Za istaknuti je žalitelju da iako je Kraljevina Nizozemska članica Europske unije, utvrđena opasnost od bijega okrivljenika ne odnosi se isključivo na države članice Europske unije već se odnosi i na treće države, niti je postojanje europskog uhidbenog naloga zakonom predviđena blaža mjera kojom se ostvaruje svrha istražnog zatvora. Pored toga, ovaj institut niti ne predstavlja garanciju otklanjanja utvrđene opasnosti od bijega, nego prisilnu mjeru osiguranja optuženikove nazočnosti.
7. Nadalje, i po ocjeni drugostupanjskog suda, imajući u vidu odredbu članka 95. stavka 1. ZKP/08, značaj i kvaliteta gore utvrđenih okolnosti zbog kojih je okrivljeniku produljen istražni zatvor ne opravdavaju zamjenu istražnog zatvora mjerama opreza niti jamstvom jer to u konkretnim okolnostima ne predstavlja dostatnu garanciju za sprečavanje opasnosti od bijega okrivljenika, a kao se to neosnovano predlaže u žalbi.
8. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. pri čemu nije utvrđeno da bi bila počinjena koja povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 494. stavka 4. ZKP/08.
U Velikoj Gorici 21. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća
Tihana Cišper
