Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj:Kž-61/2026-8

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda Jasne Smiljanić kao predsjednice vijeća, te Irene Kvaternik i Gordane Mihele Grahovac, kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog OF, zbog kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12. – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Puli podnesene protiv presude Općinskog suda u Puli broj: K-778/2015 od 05. studenog 2024., u javnoj sjednici vijeća održanoj 21. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugog suca za mladež.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, na temelju odredbe članka 453. točka 3 Zakona o kaznenom postupku (("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14,70/17, 126/19, 80/22, 36/24 – u daljnjem tekstu: ZKP) oslobođen je optužbe optuženi OF da bi počinio kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11, pobliže opisano u izreci te presude.

2. Na temelju odredbe članka 149. stavak 1. ZKP određeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

3. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP) i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 470. stavak 2. i 3. ZKP)

4. Odgovor na žalbu podnio je optuženik putem branitelja Ivana Milanovića, odvjetnika iz Umaga s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana te da se njega i njegovog branitelja obavijesti o sjednici drugostupanjskog suda. Sud je održao javnu sjednicu drugostupanjskog vijeća za mladež u odsutnosti uredno obavještenih stranka, na temelju članka 475. stavak 3. ZKP.

5. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

6. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

7. Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP državni odvjetnik obrazlaže na način da je u pobijanoj presudi izostala kritička analiza i ocjena svih provedenih dokaza, te da je sud selektivno analizirao izvedene dokaze te posljedično propustio pravilno utvrditi činjenično stanje koje ukazuje na optuženika kao počinitelja inkriminiranog kaznenog djela. U žalbi se ukazuje da nije jasno iz kojih je razloga prvostupanjski sud ocijenio iskaz svjedokinje CF ranije OF kao nevjerodostojan, s obzirom da je životan, logičan i suglasan iskazima svjedoka JF, TF, EF, BF i ČF koji u bitnome iskazuju suglasno kao svjedokinja CF, te da je sud samo reproducirao mišljenje provedenog psihologijskog vještačenja za mlt. žrtvu SF sačinjenog po vještakinji Vedrani Lovričić-Pavlović, bez da je ocijenio sadržaj istoga, posebno u kontekstu sa prethodno navedenim personalnim dokazima. Ukazuje da iz provedenog psihologijskog vještačenja proizlazi da je u situaciji dugotrajnih nesuglasica roditelja te razvoda, mlt. SF bila izložena potrebama oca da nju kao djevojčicu i kasnije adolescenticu uključuje u partnerske odnose roditelja izlažući je podacima i razgovorima koji su potpuno neprimjereni njenoj dobi i ulozi u obitelji, a da je takvo ponašanje dovelo do preuranjenog sazrijevanja pojedinih tortura u osobnosti te do ponašanja i izražavanja djevojčice koje je primjerenije starijoj kronološkoj dobi od onog u kojoj se aktualno malodobna ispitanica nalazi, te da su inkriminirani događaji, između ostalog, utjecali na njen razvoj na način da je malodobna SF razvila blaži oblik poremećaja prilagodbe anksiozno-depresivnog tipa uz sklonost psihosomatskim reakcijama na stresne situacije. Također, ukazuje da sud nije ocijenio već je potpuno zanemario važnost dostavljenih podataka Centra za socijalnu skrb Buje od 31. srpnja 2014. iz kojih proizlazi da je od strane stručnog suradnika Centra za socijalnu skrb Buje, JF, profesora psihologije obavljen razgovor sa malodobnom oštećenicom SF koja je između ostalog navela da su se majka i otac učestalo svađali, da je te svađe uglavnom započinjala majka, ponekad i otac, da je otac inzistirao da ona bude nazočna tim svađama jer „hoće da ima svjedoka“ pa joj je otac govorio da sada može vidjeti tko je njezina majka, da se majka ne brine za nju, da majka želi uništiti njihov brak, da majka želi razdvoji brata TF i nju od oca i da će se otac morati seliti iz stana i živjeti kao pas jer ima malu plaću i neće moći naći stan te da će se morati vratiti u Vukovar odakle je došao, te da joj je otac rekao da majka ima ljubavnika i da joj je ljubavnik odvjetnik Zoran Belušić.

8. U pravu je državni odvjetnik da je pobijanom presudom ostvarena navedena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP jer pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, radi čega istu nije moguće ispitati. Naime, u potpunosti je izostala kritička i temeljita analiza provedenih dokaza kako svakog zasebno tako i njihovoj ukupnosti, posebice u odnosu na provedeno psihologijsko vještačenje i podatke Centra za socijalnu skrb Buje od 31. srpnja 2014. iz kojih proizlazi o čemu se mlt. žrtva povjerila stručnoj osobi Centra o ponašanju njenog oca tijekom svađa između roditelja.

9. Prvostupanjski sud je u potpunosti zanemario rezultate provedenog psihologijskog vještačenja mlt. SF po stalnoj sudskoj vještakinji Vedrani Lovrečić Pavlović (osnovni nalaz i mišljenje iz 2015.) iz kojih proizlazi da je mlt. SF bila izložena potrebama oca da nju kao djevojčicu i kasnije adolescenticu uključuje u partnerske odnose roditelja izlažući je podacima i razgovorima koji su potpuno neprimjereni njenoj dobi i ulozi u obitelji, te da je takvo ponašanje dovelo do preuranjenog sazrijevanja pojedinih tortura u osobnosti te do ponašanja i izražavanja djevojčice koje je primjerenije starijoj kronološkoj dobi od onog u kojoj se aktualno malodobna ispitanica nalazi, te da su inkriminirani događaji, između ostalog, utjecali na njen razvoj na način da je malodobna SF razvila blaži oblik poremećaja prilagodbe anksiozno - depresivnog tipa uz sklonost psihosomatskim reakcijama na stresne situacije, te (pisana dopuna nalaza i mišljenja iz 2016.) da mlt. SF pokazuje karakteristike emocionalnog otuđenja od majke što je rezultat utjecaja oca, te da pokazuje više znakova Sindroma roditeljske alijenacije što je specifičan oblik psihološke zlouporabe u djetinjstvu i znakove depresivnosti pri čemu je vještakinja ispitana na raspravi navela da otac načinom komunikacije djeluje na SF na način da s njom stvara vrstu saveza protiv majke, pri čemu je 2018. provedeno novo psihologijsko vještačenje mlt. SF po novom vještaku Aldi Špeliću (2018.) koji je naveo da uključivanje mlt. SF u roditeljske konflikte ukazuje na vrlo upitnu vjerodostojnost njenog iskaza, što je u skladu sa zapažanjima vještakinje Vedrane Lovrenčić Pavlović o pitanju vjerodostojnosti iskaza mlt. SF, pa je svjedočenje mlt. SF neprihvatljivo i to s aspekta vjerodostojnosti i zbog negativnog utjecaja na njen adolescentni razvoj i budućih odnosa s oba roditelja.

10. Nadalje, u pravu je državni odvjetnik da su potpuno nejasni i nerazumljivi razlozi prvostupanjskog suda zbog čega ocjenjuje iskaz svjedokinje CF nevjerodostojnim dokazom. Navedeno iz razloga jer je njen iskaz, kojim tereti optuženika za opisane inkriminirane radnje, suglasan provedenom psihologijskom vještačenju mlt. SF o izloženosti potrebama oca da nju kao djevojčicu i kasnije adolescenticu uključuje u partnerske odnose roditelja izlažući je podacima i razgovorima koji su potpuno neprimjereni njenoj dobi, te je podržan iskazima ispitanih svjedoka kako stručnih osoba, nezainteresiranih za ishod ovog postupka i to psihologa Centra Ladislava Trošta kao i podacima Centra za socijalnu srkb Buje od 31. srpnja 2014. o tome što je mlt. SF neposredno nakon inkriminiranih događaja ispričala svjedoku JF o ponašanju roditelja posebno oca u vrijeme trajanja svađa između roditelja, a zatim suglasan i iskazima svjedoka TF koji je naveo da mu je sestra SF plakala preko telefona zato što se roditelji svađaju, svjedokinje EF da joj se mlt. O požalila da je bila prisutna nekim sukobima roditelja, svjedoka BF da je u večernjim satima čuo svađe supružnika TF, te da mu je optuženik rekao da ga je CF provocirala i unosila se u lice na što je on pozvao mlt. SF da to vidi, te svjedokinje ČF da joj je CF ispričala kako je optuženik stalno muči i gnjavi pred SF, da ju stalno prati i vrijeđa na način da joj govori da ima druge muškarce i kako je mlt. SF pokazivao slike nekih muškaraca za koje je tvrdio da su njeni ljubavnici.

11. U pravu je državni odvjetnik da je prvostupanjski sud, potpuno gubeći iz vida rezultate provedenog psihologijskog vještačenja mlt. SF, po oba vještaka, iz kojih između ostalog proizlazi da mlt. SF zbog razvijenog emocionalnog otuđenja od majke kao rezultat utjecaja oca, nije u mogućnosti dati potpuno objektivan i vjerodostojan iskaz, pri čemu njen iskaz koji je iznosila na raspravi kao punoljetna osoba, s odmakom od desetak godina od inkriminiranih događaja, zbog izražene privrženosti ocu i emocijama prema njemu, pogrešno ocjenjen kao vjerodostojan.

12. Zbog navedenog, u pravu je državni odvjetnik da je na opisani način ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP jer presuda ne sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama zbog selektivne analize i ocjene dokaza te propusta ocjene svih dokaza, pri čemu su izneseni razlozi nejasni i u znatnoj mjeri proturječni.

13. U pravu je državni odvjetnik da je pobijanom presudom prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje. Prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da iz sadašnjeg odnosa između žrtve i optuženika i navoda susjeda koji opisuju ponašanje optuženika kao uzornog oca koji se brinuo o svojoj kćerki više nego majka, te selektivnom analizom i ocjenom iskaza BF da mu je CF rekla da će optuženik letjeti iz stana, EF da nije primijetila negativan utjecaj oca na SF, KF da je SF htjela živjeti s ocem koji ju je vozio na sve aktivnosti i u školu, da je optuženikova obrana istinita i vjerodostojna i u skladu sa iskazom žrtve sada punoljetne SF. Upravo suprotno proizlazi iz cjelovitih iskaza ispitanih svjedoka, podataka Centra za socijalnu skrb Buje, iz 2014., iskaza svjedoka JF koji je u bitnome naveo da mu je mlt. SF potvrdila majčine optužbe u vezi oca, te rezultate psihologijskog vještačenja mlt. žrtve, koji dokazi u bitnome podupiru iskazu svjedokinje CF.

14. Zbog navedenog, osnovana je žalba državnog odvjetnika i zbog žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

15. Slijedom svega izloženog, valjalo je prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i ukinuti pobijanu presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugog suca za mladež sukladno članku 484. stavak 1. ZKP.

16. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ponovno izvesti sve izvedene dokaze koje će potom ocijeniti pojedinačno i međusobno povezano te će, uvažavajući primjedbe iznesene u ovom rješenju otkloniti učinjenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, temeljito te analizirati i ocijeniti sve provedene dokaze, posebno rezultate provedenog psihologijskog vještačenja mlt. žrtve i podatke Centra za socijalnu skrb Buje od 31. srpnja 2014., te iste dovesti u vezu s personalnim dokazima, posebno iskazom svjedoka JF i CF, dok će obranu optuženika i iskaz oštećene SF ocijeniti s više pažnje i kritičnosti, te potom donijeti novu, pravilnu i zakonitu odluku koju će obrazložiti po članku 459. stavak 5. ZKP .

17. S obzirom na sve navedeno, na temelju odredbe članka 483. stavak 1. ZKP valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 21. srpnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Jasna Smiljanić