Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-549/2026-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renata Miličević kao predsjednice vijeća, te Irene Kvaternik i Siniše Pleše kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog IK, zbog kaznenog djela protiv imovine – protupravne naplate u pokušaju – iz članka 323. stavak 1., 2. i 3. u vezi članka 34. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15 , 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 I 136/25 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama koje su protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-469/2026-31 od 25. svibnja 2026. podnijeli Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu i optuženik putem branitelja Borivoja Radića, odvjetnika iz Zagreba, u javnoj sjednici vijeća održanoj 21. srpnja 2026. u prisutnosti optuženog IK,
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženi IK za kazneno djelo protiv imovine – protupravne naplate u pokušaju – iz članka 323. stavak 1., 2. i 3. u vezi članka 34. KZ/11 zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju članka 323. stavak 3. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine.
II. Uslijed odluke pod točkom I., na temelju članka 54. KZ/11 optuženom FK se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 20. siječnja 2026. pa nadalje.
III. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o sigurnosnoj mjeri iz članka 68. KZ11 na način da se ta mjera ukida.
IV. Žalba optuženika IK odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom optuženi IK proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – protupravne naplate u pokušaju – iz članka 323. stavak 1. 2. i 3. u vezi članka 34. KZ/11 te je, na temelju članka 323. stavak 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca.
2. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku FK se u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 20. siječnja 2026. pa nadalje.
3. Na temelju članka 68. KZ/11, optuženiku se izriče sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava za vrijeme izdržavanja kazne zatvora i trajat će do prestanka izvršenja kazne zatvora na koju je isti osuđen.
4. Na temelju članka 69. KZ/11, optuženiku se izriče sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja će trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora na koju je isti osuđen i izvršavat će se u okviru zatvorskog sustava za vrijeme izdržavanja kazne zatvora.
5. Na temelju članka 79. KZ/11 od optuženika oduzima se jedan pištolj marke crvena zastava, kalibra 7,65 milimetara tvorničkog broja [serijski broj oružja] s pripadajućim spremnikom i četiri komada streljiva kalibra 7,65 milimetara, koji je od optuženika oduzet prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta po III Policijskoj postaji, PUZ-a, broj 01684551 od 20. siječnja 2026.
6. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09. – izmjene i dopune, 80/11. - izmjene i dopune, 91/12. - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12. - izmjene i dopune, 56/2013 – izmjene i dopune, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - u nastavku: ZKP) optuženik se oslobađa od plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP.
7. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri iz članka 68. KZ/11, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da optuženika osudi na strožu kaznu zatvora i ne izrekne sigurnosnu mjeru iz članka 68. KZ/11.
8. Protiv te presude žali se i optuženik po branitelju Borivoju Radiću, odvjetniku iz Zagreba zbog odluke o kazni s prijedlogom da se optuženiku izrekne kazna zatvora u kraćem trajanju, te da se njega i branitelja izvijesti o sjednici drugostupanjskog suda. Povodom prijedloga optuženika održana je javna sjednica drugostupanjskog suda na koju nije pristupio uredno obavješten državni odvjetnik i branitelj optuženika, a optuženik je sjednici prisustvovao putem audio video uređaja nalazeći se u prostorijama Zatvora u Zagrebu. Optuženik je izjavio da se pridružuje žalbenim navodima svog branitelja, pri čemu je naveo da nije počinio kazneno djelo, već je neprimjereno reagirao i zbog toga mu je žao.
9. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
10. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
11. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, a žalba optuženika nije osnovana.
12. Državni odvjetnik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti, a podcijenio otegotne okolnosti te da se izrečenom kaznom zatvora neće postići svrha kažnjavanja, odnosno ciljevi specijalne i generalne prevencije. Mišljenja je da sud prilikom odmjeravanja kazne nije u dostatnoj mjeri cijenio činjenicu da se u konkretnom slučaju optuženiku ponovno stavlja na teret kazneno djelo protiv imovine, i to kazneno počinjeno uz upotrebu vatrenog oružja koje je optuženik koristio kako bi oštećeniku stvorio dodatan pritisak i strah sve radi ostvarenja svog protupravnog nauma, a što ukazuje na visoki stupanj kriminalne volje, pri čemu optuženik poriče počinjene kaznenog djela i nekritičan je prema vlastitom postupanju, a radi se o višestruko osuđivanoj osobi koja se opetovano pojavljuje kao počinitelj kaznenih djela protiv imovine i kaznenih djela s elementima nasilja, kao i kaznenih djela protiv zdravlja ljudi, na koju do sada izrečene sankcije i to uvjetne osude i bezuvjetne kazne zatvora nisu utjecala na način da razvije kritičnost prema kršenju društvenih i zakonskih pravila ponašanja, pa smatra da izrečena kazna zatvora ne bi u dovoljnoj mjeri utjecala na ličnost optuženika da više ne čini ista ili istovrsna kaznena djela, niti bi se njome postigla svrha generalne prevencije.
13. Suprotno iznesenim razlozima državnog odvjetnika, optuženik u svojoj žalbi iznosi argumentaciju kojom osporava odluku o kazni ocjenjujući istu prestrogo odmjerenom. Navodi da je kazneno djelo u cjelosti priznao te iskazao žaljenje, postao svjestan posljedica svojih djela te izrazio obećanje da kazneno djelo neće ponoviti. Iako je ranije osuđivan zbog kaznenih djela s elementima nasilja, ništa ga nije spriječavalo da ovo djelo ne dovrši, ali je ono ostalo u pokušaju, te ukazuje na rezultate psihijatrijskog vještačenja da je bio smanjeno ubrojiv u vrijeme počinjenja djela. Smatra da sve navedene okolnosti ukazuju da bi se i blažom kaznom od izrečene ostvarila svrha kažnjavanja.
14. U pravu je državni odvjetnik da je optuženiku izrečena preblaga kazna zatvora s obzirom na osobne okolnosti optuženika i okolnosti počinjenja kaznenog djela. Osnovano je optuženiku prvostupanjski sud kao olakotno cijenio da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio smanjeno ubrojiv zbog utvrđene strukture ličnosti i psihičke poteškoće, razvoj ovisnosti o alkoholu i drogama, dinamiku življenja i situacione uvjete u kojima se nalazio te socijalnu komunikaciju, što je sve zajedno , prema navodima vještaka psihijatra, utjecalo na njegovo ponašanje i odlučivanje tako da je njegova mogućnost shvaćanja značenja svo jeg postupanja i vladanja svojom voljom bila smanjena, ali ne bitno. Suprotno tvrdnjama žalbe optuženika, osnovano prvostupanjski sud nije istom kao olakotno cijenio da je djelo ostalo u pokušaju, iako je prema članku 34. stavak 2. KZ/11 propisano da se za pokušaj kaznenog djela počinitelj može blaže kazniti. Naime, kazneno djelo ostalo je u pokušaju samo zbog spleta sretnih okolnosti jer je žrtva u strahu za svoj život i sigurnost uspio ući u kuću i zatražiti intervenciju policije, pa optuženik nije uspio u svojoj nakani naplate tražbine od žrtve, zbog čega okolnost da je kazneno djelo ostalo u pokušaju, pravilno nije cijenjena kao olakotna. Nije u pravu optuženik da je prvostupanjski sud trebao istom olakotno cijeniti okolnost da je kazneno djelo priznao i izrazio žaljenje, te postao svjestan posljedica svojih djela i izrazio obećanje da kazneno djelo neće ponoviti. Naime, prema zapisniku o raspravi od 30. ožujka 2026. optuženik se očitovao o optužbi na način da je naveo da se ne smatra krivim za kazneno djelo, te je osporio optužnicu u cijelosti, a potom je na raspravi održanoj 21. travnja 2026. iznio svoju obranu u kojoj je porekao počinjenje kaznenog djela. Stoga nisu točni žalbeni navodi optuženika da je kazneno djelo priznao, izrazio žaljenje, te postao svjestan posljedica svojih djela i izrazio obećanje da kazneno djelo neće ponoviti, radi čega navedene okolnosti ispravno nisu uzete u obzir kao olakotne prilikom odluke o odmjeravanju kazne.
15. U pravu je državni odvjetnik da je sud podcijenio značaj optuženikove ranije višestruke osuđivanosti za kaznena djela protiv imovine, s elementima nasilja i protiv zdravlja ljudi. Optuženik je prema podacima kaznene evidencije od 2010. pa nadalje u šest navrata pravomoćno osuđivan zbog kaznenih djela prijetnje, krivotvorenja isprave, neovlaštene proizvodnje i promet drogama (u dva navrata), razbojništva u pokušaju, teške tjelesne ozljede i krađe zbog čega su mu izricane kako uvjetne osude tako i bezuvjetne kazne zatvora. Međutim, unatoč ranijim osudama optuženik se ponovno javlja kao počinitelj kaznenog djela protiv imovine s elementima nasilja , te kazneno djelo čini na štetu svog prijatelja kroz razdoblje od oko dva mjeseca u više navrata prijeteći mu porukama da će ga „izbušiti“ ako ne vrati dug, nakon čega je došao na adresu žrtve, izvadio pištolj, repetirao ga i usmjerio prema žrtvi prijeteći mu smrću ukoliko mu ne vrati dug, iz čega proizazi visok strupanj kriminalne volje, upornosti i bezobzirnosti u počinjenju kaznenog djela, koje je ostalo u pokušaju samo iz razloga jer je žrtva ušao u kuću i pozvao policiju. Stoga je u pravu državni odvjetnik da je zbog ranije višestruke osuđivanosti optuženika za kaznena djela protiv imovine i kaznenih djela s elementima nasilja, cijeneći način i okolnosti počinjenja kaznenog djela, kao i okolnost da je kazneno djelo počinio s najvišim stupnjem krivnje, izravnom namjerom prvog stupnja, imajući pri tome u vidu propisanu kaznu zatvora za navedeno kazneno djelo od jedne do deset godina, optuženiku nužno izreći kaznu zatvora u duljem trajanju.
16. Stoga je ovaj drugostupanjski sud prihvatio žalbu državnog odvjetnika te pobijanu presudu preinačio u odluci o kazni na način da je optuženiku izrekao bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine, u koju mu je na temelju članka 54. KZ/11 uračunao vrijeme koje je isti proveo u uhićenju i istražnom zatvoru. Ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da izrečena kazna zatvora po prvostupanjskom sud u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca nije primjerena kaznena sankcija izrečena optuženiku, jer je, uz prihvaćanje jedine olakotne okolnosti da je optuženik bio smanjeno ubrojiv, ona tek neznatno viša od zakonskog minimuma iako je riječ o optuženiku koji uzastopno i učestalo čini kaznena djela protiv imovine i s elementima nasilja. Stoga se ukazuje nužnim optuženiku izreći kaznu zatvora u duljem trajanju, radi čega je preinačenjem pobijane presude u odluci o kazni istom izrečena bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine kojom se u dovoljnoj mjeri izražava društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, te će se njome utjecati na optuženika, ali i na druge potencijalne počinitelje ovakvih kaznenih djela da se suzdrže od činjenja kaznenih djela utječući na njihovu svijest o pogibeljnosti i štetnosti činjenja kaznenih djela, na koji način će biti ostvarena svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11.
17 . U pravu je državni odvjetnik da je pobijanom presudom ostvarena povreda kaznenog zakona iz članka 469. točka 5. ZKP jer je odlukom o sigurnosnoj mjeri prekoračena ovlast koju sud ima po zakonu. Naime, pravilno državni odvjetnik u žalbi ukazuje da je na temelju odredbe članka 68. KZ/11 sud ovlašten izreći sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja počinitelju kaznenog djela koji je kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora od jedne godine ili više počinio u stanju bitno smanjene ubrojivosti ako postoji opasnost da bi zbog duševnih smetnji zbog kojih je nastupila njezina bitno smanjena ubrojivost mogla u budućnosti počiniti teže kazneno djelo. S obzirom da je provedenim psihijatrijskim vještačenjem optuženika utvrđeno da optuženik tempore ciriminis nije bio bitno smanjeno ubrojiv, već smanjeno ubrojiv, nisu ostvareni zakonski uvjeti za izricanje navedene sigurnosne mjere. Zbog navedenog valjalo je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika pobijanu presudu preinačiti na način da se izrečena sigurnosna mjera ukida.
18. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 486. stavak 1. ZKP odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 21. srpnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Renata Miličević
