Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3280/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Gabrieli Topić Kordej, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja UC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i CC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Nela Pilipović Ramušćak, odvjetnica iz Varaždina, Vatroslava Lisinskog 6, protiv protivnika osiguranja Grada Varaždina, Trg Kralja Tomislava 1, 42000 Varaždin, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi osiguranja privremenom mjerom, odlučujući o žalbi protivnika osiguranja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P- 303/2026-3 od 4. veljače 2022., dana 21. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba protivnika osiguranja te se ukida rješenje Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-303/2026-3 od 4. veljače 2022. i predmet vraća na ponovan postupak prvostupanjskom sudu.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja je, pod točkom I. izreke, radi osiguranja tražbine predlagatelja osiguranja, a radi ostvarivanja prava na kupnju nekretnine pobliže opisane u toj točki izreke je određena privremena mjera zabranom protivniku osiguranja otuđenje i opterećenje nekretnine kao i svako raspolaganje tom nekretninom (točka II. izreke), pod točkom III. izreke naložena je zabilježba privremene mjere u zemljišnoj knjizi, a pod točkom IV. izreke je odlučeno da privremena mjera zabrane traje sve do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi između stranaka.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu su je podnio protivnik osiguranja zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14. , 70/19., 80/22. 114/22. i 155/2023. - dalje: ZPP) s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i traži trošak žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica predlaže žalbu predlagatelj osiguranja odbiti uz naknadu troškova odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Predlagatelji osiguranja su kao tužitelji podnijeli tužbu s tužbenim zahtjevom da se poništi javni natječaj i odluka o izboru najboljeg ponuđača uz nalaganje tužen iku, ovdje protivniku osiguranja, da nekretninu proda tužiteljima, ovdje predlagateljima, neposrednom pogodbom. U tužbi su predložili donošenje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine i to postojanja prava kupnje nekretnine za koju je protivnik osiguranja raspisao Javni natječaj za prodaju i koju nekretninu je na tom natječaju kupila treća osoba te zabrana protivniku osiguranja da otuđi i optereti nekretninu.

6. Prvostupanjski sud temelji svoju odluku na zaključku da su ispunjena oba uvjeta za izdavanje privremene mjere iz odredbe čl. 346. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 - dalje: OZ), budući su predlagatelji osiguranja učinili vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine, a to je pravo na kupnju nekretnine, kao i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati ostvarenje tražbine.

7. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda ne može se prihvatiti.

8. Naime, bitna pretpostavka za određivanje privremene mjere, bilo da se radi o novčanoj ili nenovčanoj tražbini, je da postoji neka tražbina , te da se privremenom mjerom osigura neko buduće ostvarenje tražbine u vremenski ograničenom razdoblju.

9. Prema odredbi čl. 341. st. 2. OZ-a u prijedlogu za određivanje privremene mjere predlagatelj osiguranja mora istaknuti zahtjev u kojemu će točno označiti tražbinu čije osiguranje traži, odrediti kakvu mjeru traži i vrijeme njezina trajanja te, kada je to potrebno, sredstva osiguranja kojima će se privremena mjera prisilno ostvariti te predmet osiguranja, uz odgovarajuću primjenu pravila ovoga Zakona o sredstvima i predmetu ovrhe. U prijedlogu se moraju navesti činjenice na kojima se temelji zahtjev za određivanje privremene mjere te predložiti dokazi kojima se ti navodi potkrepljuju. Predlagatelj osiguranja dužan je te dokaze, po mogućnosti, priložiti uz prijedlog.

10. Prema odredbama čl. 346. st. 1. i st. 2. OZ-a radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim: 1. ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili 2. ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti, (st. 1.). Odredbe čl. 344. st. 2. i 3. ovoga Zakona primjenjuju se i pri određivanju privremenih mjera radi osiguranja nenovčanih tražbina (st. 2.).

11. Odredbom čl. 347. st. 1. toč. 6. OZ-a je propisano da radi osiguranja nenovčanih tražbina može se odrediti svaka mjera kojom se postiže svrha takva osiguranja, a osobito zabrana protivniku osiguranja da poduzima radnje koje mogu nanijeti štetu predlagatelju osiguranja te zabrana da se provedu promjene na stvarima na koje je upravljena tražbina.

12. Iako su predlagatelji osiguranja, i po ocjeni ovoga suda, učinili vjerojatnim postojanje svoje tražbine koju imaju prema protivniku osiguranja, o čemu je sud prvog stupnja dao potrebna obrazloženja, ovaj sud nalazi da, za sada, nije utvrđeno da su za određivanje predložene privremene mjere ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 346. OZ-a, čemu žalitelj žalbenim navodima osnovano prigovara.

13. U konkretnom slučaju predlagatelji osiguranja zahtijevaju određivanje privremene mjere kojom bi sud radi osiguranja njihove nenovčane tražbine (pravo na kupnju) u povodu koje je i podnijeta tužba, zabranio protivniku osiguranja otuđiti i opteretiti nekretninu vlasništvo protivnika osiguranja.

14. Pravni učinak zabrane otuđenja nekretnina jest u tome da predlagatelj osiguranja može predložiti ovrhu radi naplate svoje tražbine kad ona postane ovršna na nekretnini na koju se zabrana odnosi, neovisno o tome što je poslije te zabrane treća osoba stekla i uknjižila pravo vlasništva na toj nekretnini, pri čemu treba naglasiti da privremena mjera po svojoj pravnoj prirodi predstavlja samo sredstvo privremenog osiguranja vjerojatne tražbine predlagatelja osiguranja, sredstvo koje se može odrediti samo ako postoji vjerojatnost postojanja te tražbine i vjerojatnost da je predložena mjera potrebna kako bi se protivnika osiguranja spriječilo da osujeti ili znatno oteža naplatu upravo te konkretne tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. Prema tome, suština zabrane otuđenja ili opterećenja je u zabilježbi zabrane otuđenja i opterećenja nekretninom radi publiciranja postojanja spora i pokrivanja svih raspolaganja koje je protivnik osiguranja mogao učiniti na štetu (mogućeg) prava predlagatelja osiguranja iz kojeg proizlazi novčana tražbina.

15. Imajući u vidu cjelokupan sadržaj prijedloga za osiguranje iz kojeg slijedi da predlagatelji osiguranja opasnost za ostvarenje naprijed navedene tražbine vide u mogućem raspolaganju predmetnom nekretninom, što bi ih, po njihovom shvaćanju, moglo onemogućiti u naplati svoje nenovčane tražbine, imajući u vidu i pravni učinak privremene mjere kojom predlagatelji osiguranja predlažu protivniku osiguranja zabraniti raspolaganje svojom nekretninom, osnovano žalitelj žalbenim navodima upire na to da je sud prvog stupnja u konkretnom slučaju propustio procijeniti razmjernost privremene mjere i nužnost njezina određivanja.

16. Naime, imajući na umu da je privremena mjera namijenjena za osiguranje tražbine, po svome sadržaju bi ona treba biti postavljena tako da što je moguće manje optereti dužnika, za kojeg ne bi trebala biti niti sankcija ni prijetnja, odnosno da treba biti samo u funkciji adekvatne i svrsishodne zaštite (vjerojatne) tražbine, s kojom mora biti u najbližoj, prirodnoj vezi, pri čemu je predlagatelj osiguranja dužan učiniti vjerojatnim postojanje subjektivne opasnosti, odnosno ukazati na činjenice ili ponašanje protivnika osiguranja iz kojih bi se moglo zaključiti da bi bez određivanja predložene mjere protivnik osiguranja mogao osujetiti ili znatno otežati naplatu tražbine predlagatelja i to upravo time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način n jome raspolagati.

17. U konkretnim činjeničnim i pravnim okolnostima, za sada, nije moguće ispitati zaključak prvostupanjskog suda o tome da su predlagatelji osiguranja učinili vjerojatnim, barem ne u dovoljnoj mjeri, da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao naplatu tražbine (time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati).

18. Naime, ocjenu o postojanju opasnosti da bi protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao naplatu predlagateljeve tražbine, donosi sud na temelju dokaza i okolnosti koje predlagatelj osiguranja navede u prijedlogu za osiguranje. Ta opasnost mora biti subjektivne prirode, što znači da predlagatelj osiguranja mora ukazati na konkretne radnje protivnika osiguranja (ili propuštanja), koje su svjesno poduzete radi ugrožavanja namirenja predlagateljeve tražbine, s time da te konkretne radnje ili propusti moraju stvarno ugrožavati buduće ostvarenje predlagateljeve tražbine, a sud treba utvrditi postojanje takvih radnji (propusta), kao i subjektivni odnos protivnika osiguranja prema njima. Dakle, nije dovoljno samo postojanje vjerojatnosti da predlagatelji osiguranja neće moći naplatiti svoju tražbinu (uslijed činjenice da je protivnik osiguranja eventualno nelikvidan, kako to tvrde predlagatelji), već su predlagatelji osiguranja dužni učiniti vjerojatnim da protivnik osiguranja poduzima ili da bi mogao poduzeti neku ugrožavajuću radnju te uzročnu vezu između tog ponašanja i posljedice koja bi se sastojala u sprečavanju ili znatnom otežanju naplate tražbine čije se osiguranje predlaže.

19. U tom kontekstu je za naglasiti da činjenica da bi protivnik osiguranja dozvolio upis prava vlasništva kupcu, a koji bi onda nekretninu mogao otuđiti trećoj osobi , sama po sebi ne ukazuje na postojanje opasnosti koja bi mogla spriječiti ili znatno oteža ti ostvarenje tražbine. Naime, kod privremenih mjera predlagatelj mora učiniti vjerojatnom opasnost da će upravo protivnik osiguranja nekim konkretnim radnjama dovesti do otežanog namirenja. Eventualna mogućnost raspolaganja nekretninom u korist kupca, a njega u korist treće osobe, kao objektivna kategorija, nema značaj takve posebne radnje.

20. Pri tome, osnovano protivnik osiguranja upire i na potrebu ravnomjernog pristupa zaštiti interesa i njegovih prava, imajući u vidu da se privremenom mjerom zabrane otuđenja i opterećenja nekretnina ograničavaju vlasnička prava protivnika osiguranja, pa je prilikom ispitivanja je li privremena mjera potrebna i u kojem obimu, potrebno posebno voditi računa o tome je li zadovoljen test razmjernosti između zaštićenog interesa predlagatelja osiguranja i tereta koji protivnik osiguranja trpi takvom mjerom (Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-1291/2016-4 od 9. siječnja 2018.).

21. Naime, uzimajući u obzir vjerojatnost tražbine predlagatelja, mjera koju predlažu predlagatelji bi morala biti proporcionalna zaštićenom interesu vjerovnika, pri čemu proporcionalnost mjere uključuje u sebi učinkovitost i nužnost mjere.

22. Kako je privremena mjera zabrane otuđenja i opterećenja nekretnina po svojoj prirodi zadiranje u Ustavom Republike Hrvatske zaštićena vlasnička prava koja uključuju u sebi i pravo raspolaganja, zbog toga će sud na prijedlog predlagatelja osiguranja odrediti takvu mjeru samo ako nađe da je mjera nužna i da je proporcionalna zaštićenom interesu predlagatelja, pa je prilikom ispitivanja je li privremena mjera potrebna i u kojem obimu, potrebno posebno voditi računa o tome je li zadovoljen test razmjernosti između zaštićenog interesa predlagatelja osiguranja i tereta koji protivnik osiguranja trpi takvom mjerom. O nužnosti mjere sud odlučuje na temelju podataka koje je iznio predlagatelj, s time da se u konkretnom slučaju ne može govoriti o neznatnoj šteti koju podrazumijeva odredba čl. 344. st. 2. OZ -a, što predlagatelji osiguranja niti ne tvrde.

23. Slijedom navedenog, kako sud prvog stupnja pri donošenju pobijanog rješenja, zbog pogrešnog pravnog stava da mogućnost prijenosa vlasništva nekretnine na kupca, koji bi mogao otuđiti nekretninu trećoj osobi, sama po sebi predstavlja opasnost da će se bez privremene mjere, spriječiti ili znatno otežati ostvarenje tražbine predlagatelja, nije provodio niti test razmjernosti i test nužnosti (između zaštićenog interesa predlagatelja osiguranja i tereta koji bi protivnik osiguranja trpio izdavanjem predložene mjere), stoga je činjenično stanje ostalo nedovoljno i nepotpuno utvrđeno, slijedom čega se ne može ispitati niti pravilnost primjene materijalnog prava.

24. Valjalo je, stoga, u skladu s odredbom čl. 380. toč 3. ZPP-a, u svezi s čl. 381. ZPP- a i čl. 21. st.1 OZ-a, uvažiti žalbu protivnika osiguranja i ukinuti pobijano rješenje prvostupanjskog suda, te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak te odlučiti kao izreci ovog rješenja pod točkom I.

25. Odluka pod točkom II. izreke ove drugostupanjske odluke je donesena na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.

26. U ponovljenom postupku će prvostupanjski sud otklonit nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem, na način da će u naprijed izloženom smislu utvrditi činjenice odlučne za ocjenu postojanja pretpostavki za određivanje predložene privremene mjere i potom na temelju rezultata cjelokupnog postupka (vodeći računa o tome je li zadovoljen test razmjernosti i nužnosti), o prijedlogu predlagatelja donijeti novu, zakonitu i pravilnu odluku kojom će ujedno odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka.

U Zagrebu 21. srpnja 2026.

S u t k i nj a:

Gabriela Topić Kordej