Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-106/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Sabine Dugonjić kao predsjednice vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te suca Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u predmetu tužitelja [adresa] sa sjedištem u [adresa], OIB 04847852112, [adresa], zastupanog po punomoćniku Draganu Mijoču, odvjetniku u Splitu, protiv tužene ZŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima Igoru Kalebiću i Jadranki Kalebić, odvjetnicima u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i tužene protiv presude Općinskog suda u Splitu od 28. kolovoza 2023., poslovni broj Povrv-1941/2021-24, u sjednici vijeća održanoj dana 21. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu od 28. kolovoza 2023., poslovni broj Povrv-1941/2021-24 u toč. I. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se pobijana presuda u toč. II. i III. izreke te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O trošku žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, poslovni broj: Ovrv-1444/2021 od 23. kolovoza 2021. koji je donio javni bilježnik Ilija Šarić iz Splita, kojim se nalaže tuženici da tužitelju isplati 3.583,52 eur/27.000,00 kn zajedno s pripadajućom zateznom kamatom. Pod toč. II. izreke je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u dijelu kojim je tuženici naloženo da isplati tužitelju 3.357,07 EUR / 25.293,81 kn zajedno sa zateznim kamatama . U toč. III. izreke je određeno da svaka stranka snosi svoj trošak.

2. Iz sadržaja žalbe tužene proizlazi da se žali protiv presude u toč.I. i III. izreke zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troškova žalbe.

2.1. Tužitelj je podnio žalbu protiv presude u toč. II. i III. izreke zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. ZPP. Predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba tuženice je neosnovana, a žalba tužitelja je osnovana.

4. Predmet spora je isplata zakupnine i zajedničkih troškova temeljem Ugovora o zakupu od 4. svibnja 2009. u ukupnom iznosu od 52.293,81 kn.

5. Među parničnim strankama nije sporno da su zaključile Ugovor o zakupu 4. svibnja 2009. te da se istim u članku 19. ugovorilo plaćanje zajedničkih troškova te da je člankom 22. ugovorena visina zakupnine. Također nije sporno da je tužena sklopila sa Splitsko-dalmatinskom županijom Ugovor o koncesiji za obavljanje javne zdravstvene službe u djelatnosti zdravstvene zaštite žena 18. travnja 2011. kao ni da tužena redovito plaća ugovoreni iznos koncesije. Također nije sporno da je tužena djelomično podmirila račune ispostavljene radi plaćanja zajedničkih troškova korištenja.

6. Među parničnim strankama je sporno duguje li tužena tužitelju utužene iznose zakupnine od 165,90 eur (jer plaća koncesijsku naknadu od 1.250,00 kuna), je li dužna podmiriti preostali iznos iz računa za zajedničke troškove te je li tužitelj ovlašten obračunati PDV od 25%.

U odnosu na žalbu tužene

7. Tužena tvrdi da je visina zakupnine određena čl. 22. Ugovora o zakupu ovisna o Naredbi o najvećem iznosu zakupnine za jedinice zakupa u zdravstvenim ustanovama primarne zdravstvene zaštite, odnosno odluci Ministarstva zdravlja iz 2015., a ne obrnuto, kako to tvrdi tužitelj.

8. Naime, Ugovorom o zakupu jedinice zakupa zdravstvene zaštite žena je u članku 2. određen predmet zakupa – prostorije u zgradi zakupodavca, na adresi u [adresa], 1. kat. U članku 19. navedeno je da je zakupac obvezan snositi naknadu za uporabu zajedničkih uređaja te prostorija okoliša Doma zdravlja te je točno navedeno što bi predstavljalo zajedničke troškove, dok je člankom 20. propisan način obračunavanja zajedničkih troškova.

8.1. Nadalje, čl. 22. ugovoreno je plaćanje zakupnine za korištenje prostorija zakupa, a koju zakupac plaća u roku od 10 dana od dana uplate HZZO -a zakupcu za tekući mjesec na žiro račun tužitelja 2330003-1100315489 ili na blagajnu tužitelja. U stavku 2. tog članka navedena je odluka Ministra zdravstva i socijalne skrbi o najvećem iznosu zakupnine za jedinice zakupa u zdravstvenim ustanovama primarne zdravstvene zaštite za 2007. godinu ("Narodne novine" broj: 7/07) u visini od 1.250,00 kuna mjesečno, dok je stavkom 3. tužitelj obvezan ukoliko se takvom naredbom promjeni najveći iznos zakupnine od prvog slijedećeg mjeseca izvršiti promjenu zakupnine, na način da će ista biti jednaka najvećem iznosu zakupnine koju propisuje Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi. Člankom 27. ugovoreno je trajanje ugovora tj. na neodređeno vrijeme uz uvjet da zakupac ima sklopljen ugovor o provođenju zdravstvene zaštite sa HZZO-om, a u slučaju raskida ugovora sa HZZO-o, zakupcu prestaje ugovor o zakupu jedinice zakupa.

8.2. Nadalje, odlukom Ministarstva zdravlja ("Narodne novine" 55/2015, dalje: Odluka) je propisan najviši iznos koncesije za obavljanje zdravstvene zaštite (list 32 spisa) iz koje je razvidno da je visina koncesije propisana u odnosu na visinu ugovorene zakupnine bez PDV-a.

8.3. Suprotno žalbenim navodima tužene, iako je nesporno da plaća koncesiju u visini od 1.250,00 kn, prema mišljenju ovog suda, koji je suglasan za zaključkom prvostupanjskog suda, iz gore navedene Odluke proizlazi da je visina koncesije ovisna o visini ugovorene zakupnine, a ne obrnuto. Da je tome tako, proizlazi i iz samog naziva Odluke koji definira iznos naknade koncesije, a ne zakupnine te iz stavka I. koji određuje da se najviši iznos naknade za koncesiju za obavljanje javne zdravstvene službe utvrđuje na mjesečnoj razini sukladno tablici. U tablici su navedene u prvoj koloni visine ugovorene zakupnine i u drugoj koloni visine koncesije te je razvidno da ako je ugovorena zakupnina 1,00 kn, tada će koncesionar plaćati naknadu od 1.250,00 kn.

8.4. Kako je u čl. 22. Ugovora o zakupu (koji nije izmijenjen ili raskinut u vrijeme kada je nastala tražbina tužitelja) ugovorena zakupnina od 1.250,00 kn, tužena bi eventualno bila dužna plaćati koncesiju od 249,00 kn sukladno Odluci, pri čemu činjenica da plaća koncesiju od 1.250,00 kn ne znači da bi trebala plaćati zakupninu od 1,00 kn jer visina zakupnine nije ovisna o visini ugovorene koncesije , već obrnuto.

8.5. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je tužena dužna ispunjavati svoje ugovorne obveze preuzete čl. 22. Ugovora o zakupu. Valja naglasiti da tužena tijekom postupka nije dokazala da je izvršila plaćanja, niti to uspješno osporava žalbenim navodima.

9. U odnosu na prigovor dospijeća tražbine valja reći sljedeće.

9.1. Odredbom čl. 22 st. 4. Ugovora o zakupu ugovoreno je da će zakupninu zakupac plaćati u roku od 10 dana od dana uplate Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (u nastavku: HZZO) za tekući mjesec na žiro račun Doma zdravlja.

9.2. Tijekom postupka, tužena je sporila da je zaprimila bilo kakve iznose od HZZO-a te je predlagala da se službenim putem pribave podaci od HZZO-a o uplatama sredstva. Prvostupanjski sud je pribavio potrebne podatke od HZZO-a (list 363-366 spisa) iz kojih proizlazi da je HZZO isplatio tužiteljici godišnje iznose sredstava po timu u što spada i zakupnina u razdoblju od ožujka 2019. do svibnja 2021.

9.3. Slijedom navedenog, kako je rok dospijeća iz čl. 22. st. 4. Ugovora o zakupu određen trenutkom uplate sredstava od strane HZZO-a, koja sredstva su nesporno isplaćena, to je dospjela i tražbina tužitelja, te je prigovor tuženice nedostatka dospijeća neosnovan.

10. Slijedom navedenog, tuženica je dužna podmiriti utužene iznose na ime zakupnine kako je odlučeno u pobijanoj presudi u toč. I. izreke te je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP- a valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.

U odnosu na žalbu tužitelja

11. Predmet postupka je i potraživanje na ime naknade za uporabu zajedničkih uređaja, prostorija i okoliša Doma zdravlja, odnosno "zajedničkih troškova" u visini od 18.543,81 kn.

12. Prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi odbio dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na navedeno potraživanje primjenom čl. 221a. ZPP u svezi s čl. 219. st. 1. ZPP, s obrazloženjem da je tužitelj više puta obračunavao troškove u pojedinim priloženim računima, a ujedno da iz ispostavljenih računa ne proizlazi kako su troškovi obračunati primjenom kriterija iz čl. 20. Ugovora o zakupu.

13. Odredbom čl. 20. Ugovora o zakupu je ugovoreno da će se zajednički troškovi obračunati:

1. u odnosu površine jedinice zakupa prema korisnoj površini zgrade Doma zdravlja i

2. u odnosu broja za zakupca opredijeljenih osiguranih osoba HZZO-a i standardnog broja osiguranih osoba HZZO-a za određenu djelatnost.

13.1. Nadalje, čl. 19. Ugovora o zakupu tužena se obvezala snositi naknadu za uporabu zajedničkih prostorija te prostorija i okoliša Doma zdravlja te se naknada odnosi na sljedeće troškove:

1. električne energije,

2. grijanja,

3. vode,

4. čistoće (odvoz smeća, čišćenje zajedničkih prostorija i okoliša, troškovi dezinfekcije, deratizacije i dezinsekcije, čišćenje septičke jame),

5. telefonskih troškova (ako je zakupac korisnik telefonskih usluga putem Doma zdravlja),

6. komunalne naknade i naknade pričuve,

7. vodoprivredne naknade,

8. održavanje protupožarnih uređaja,

9. održavanje kotlovnice,

10. osiguranja imovine Doma zdravlja,

11. kontrole ispravnosti uređaja i instalacija i

12. fizičko-tehničke zašite Doma zdravlja.

14. Suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda, ne radi se o dvostruko obračunatim troškovima (npr. električne energije ili mrežarine) jer je iz ispostavljenih računa razvidno kako računi istih usluga nose drugačiju oznaku za usluge koje se odnose na prostoriju koju koristi tužena te na prostorije u zajedničkom korištenju. Osim toga, tužena je dužna plaćati troškove ne samo nastale korištenjem ordinacije već i nastale korištenjem zajedničkih prostorija te okoliša Doma zdravlja, kako je to ugovoreno čl. 20. Ugovora o zakupu.

15. Uzevši u obzir da tužena nije osporavala da je bila u posjedu ordinacije u utuženom razdoblju kao i da je koristila zajedničke prostorije tužitelja, što je uostalom životno i logično, pogrešan je zaključak suda da tužitelj nije dokazao osnovu i visinu potraživanja na ime zajedničkih troškova. Prema mišljenju ovog suda, ne može se tužena osloboditi plaćanja zajedničkih troškova, samo iz razloga što tužitelj nije predložio uvid u izvorne račune, odnosno što navodno nije dokazao korisnu površinu ili broj osiguranih osoba, pogotovo uzevši u obzir da je tužena plaćala proizvoljno iznose troškova, a nije dokazala da je izračun tužitelja kako je to navedeno u računima pogrešan, niti da tužitelj obračunava račune prema pogrešnom koeficijentu prema površini od 80 m2, umjesto 56 m2.

16. Nadalje, prvostupanjski sud je odbio i dio zahtjeva tužitelja koji je odnosi na obračunati PDV na zakupninu s obrazloženjem da Ugovorom o zakupu sklopljenom nije ugovoreno da je tužena na ugovoreni iznos zakupnine dužna plaćati PDV, pa da stoga tužitelj ispostavljanjem računa ne može jednostrano mijenjati sadržaj ugovornog odnosa, odnosno da ne može potraživati PDV od tužene.

16.1. Međutim, tužitelj nije mijenjao sadržaj ugovornog odnosa, s obzirom da u Ugovoru o zakupu nije navedeno da bi mjesečna ugovorna obveza tužene nosila 1.250,00 kn na koji iznos se obračunava PDV, već je u čl. 22. st. 2. Ugovora ugovoreno da je tužena obvezna plaćati zakupninu od 1.250,00 kn. Činjenica da je u računima navedeno da se obračunava PDV od 25%, nije od utjecaja na obvezu tužene na isplatu zakupnine u visini od 1.250,00 kn, s obzirom da se utuženi iznos zakupnine u konačnici nije povećao iskazanim obračunom PDV-a već odgovara ugovorenom iznosu od 1.250,00 kn.

17. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja pogrešno je utvrdio činjenično stanje te je pogrešno primijenio materijalno pravo, te je valjalo uvažiti žalbu tužitelja i ukinuti pobijanu odluku u toč. II. izreke sukladno odredbi članka 370. stavak 1. ZPP-a.

18. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja imat će u vidu uputu iz ovog ukidnog rješenja odnosno utvrdit će je li tužitelj obračunavao zajedničke troškove sukladno kriterijima iz čl. 22. Ugovora o zakupu te je li tužena dužna plaćati PDV na zakupninu uvažavajući sadržaj Ugovora o zakupu, te na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i primjenom materijalnog prava ponovno će odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja.

19. Budući da je ukinuta odluka o glavnoj stvari valjalo je ukinuti i odluku o troškovima prvostupanjskog postupka, a o kojima će prvostupanjski sud odlučiti u odluci kojom završava postupak pred tim sudom (članak 164. stavak 4. ZPP), dok je odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena za konačnu odluku, sukladno odredbi članka 166. stavka 3. ZPP.

20. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 21. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Sabina Dugonjić