Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1101/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Sabine Dugonjić kao predsjednice vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te suca Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u predmetu tužitelja VM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Mihaela Vlašić Lajh, odvjetnica u Sesvetama, protiv I - tuženika UM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II -tuženika RM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 13. prosinca 2023., poslovni broj P-5772/2019-44, u sjednici vijeća održanoj dana 21. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba I. i II. tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 13. prosinca 2023., poslovni broj P - 5772/2019-44 u toč. I. izreke, toč. II. izreke u dijelu kojim je naloženo I. i II. tuženiku naknaditi tužiteljici na ime neplaćenih režijskih troškova iznos od 1.609,70 eur sa zateznom kamatom i to tekućom:

- na iznos od 298, 83 EUR / 2.251,56 kn od dana 30.05.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 181,26 EUR / 1.365,72 kn od dana 14.05.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 264,72 EUR / 1.994,53 kn od dana 14.05.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 332,79 EUR / 2.507,44 kn od dana 06.06.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 106,42 EUR / 801,81 kn od dana 16.12.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 106,42 EUR / 801,81 kn od dana 16.01.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 106,42 EUR / 801,81 kn od dana 16.02.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 106,42 EUR / 801,81 kn od dana 16.03.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 106,42 EUR / 801,81 kn od dana 16.04.2019. godine pa do isplate, a koja se obračunava do 31.12.2022. godine po stopi prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 dana, kao i pod toč. IV. izreke.

II. Preinačava se pobijana presuda u dijelu toč. II. izreke kojim je I. i II. tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici na ime neplaćenih režijskih troškova iznos od ukupno 37,34 eur/281,35 kn eur sa pripadajućom zateznom kamatom i to tekućom 30.05.2019. godine pa do isplate, te se tužbeni zahtjev odbija u tom dijelu kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev I. i II. tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je naloženo tuženicima da tužitelju isplate na ime neplaćene najamnine iznos od 3.900,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama (toč. I. izreke) U toč. II. izreke je naloženo tuženicima da tužitelju na ime neplaćenih režijskih troškova naknade 1.647,04 EUR / 12.409,65 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. U toč. III. izreke je odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužiteljica zahtjeva da tuženici solidarno ispune obveze iz točke I, II . i IV. izreke presude. U toč. IV. izreke je naloženo tuženicima da tužiteljici naknade trošak postupka od 1.882,00 eur/14.179,93 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Iz sadržaja žalbe tuženih proizlazi da se žale protiv presude u toč. I.,II. i IV. izreke zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troškova žalbe.

2.1. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer je, suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana odluka jasna, neproturječna i dostatno obrazložena.

3. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je isplata najamnine za veljaču, ožujak i travanj 2019. kao i troškova režija u razdoblju u kojem su tuženici bili u posjedu stana.

5. Među parničnim strankama nije sporno da su tužiteljica i tuženici 1. prosinca 2018. zaključili Ugovor o najmu stana u [adresa] kojim su ugovorili mjesečni iznos najamnine od 1.300,00 eur te da su se tuženici obvezali plaćati režijske troškove koji nastaju korištenjem stana kao i pričuve. Također, nije sporno da su tuženici platiti tužiteljici garantni depozit od 1.300,00 eur.

6. U žalbenom postupku sporno je imaju li tuženici pravo na smanjenje najamnine radi mana stana koji je neprikladan za ugovorenu namjenu te ima li tužiteljica pravo na isplatu utuženih režijskih troškova.

7. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:

- da je tužiteljica upisana kao vlasnica nekretnine stana na adresi [adresa],

- da su tužiteljica i tuženici 1. prosinca 2018. zaključili ugovor o najmu stana kojim je ugovorena mjesečna najamnina u iznosu od 1.300,00 eur plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB,

- da je predmetnim Ugovorom ugovoreno da su tuženici dužni platiti garantni depozit u iznosu od 1.300,00 eur plativo u kunama po srednjem tečaju HNB kao osiguranje da će najmoprimci plaćati najamninu, režijske troškove u skladu s datumom dospijeća te kao osiguranje u slučaju štete koje najmoprimci skrive u stanu,

- da je ugovoreno da će tuženici uz najamninu podmirivati i sve režijske troškove koji nastanu korištenjem stana te pričuvu, a da najmoprimac preuzima obveze za tekuće održavanje stana i opreme,

- da je 3. svibnja 2019. sastavljen zapisnik o primopredaji predmetnog stana s naznačenim stanjem brojila električne energije i plinomjera,

- da su tužiteljica i tuženici komunicirali putem poruka i emailova vezano za sklapanje predmetnog ugovora o najmu stanu, plaćanje najamnina i režija, problematike vezano za bojler, fleku na stropu, smrdljive martine, raskid ugovora o najmu stana, iseljenje iz predmetnog stana,

- da su tuženici prije sklapanja ugovora razgledali stan te da im je stan predan u posjed nekoliko dana prije nego je za njih nastala obveza plaćanja najamnine i režija,

- da su tuženici uselili i počeli koristi stan gotovo 2 tjedna prije nego je počeo ugovorni odnos, odnosno u studenom 2018.,

- da su tuženici u predmetnom stanu boravili od studenog 2018. do svibnja 2019.

- da tuženici nisu dokazali da je uporaba predmetnog stana, zbog potrebnih popravaka u znatnoj mjeri i za dulje vrijeme bila smanjena te da je stan bio u takvom stanju da nije bio za ugovorenu uporabu, odnosno da bi u tijeku najma nastali nedostaci koji su smetali ugovorenoj ili redovitoj uporabi stana,

- da su režijski troškovi nastali potrošnjom plina i električne energije, troškove čistoće, komunalne naknade, naknade za uređenje voda i pričuve, obračunati u razdoblju unutar kojeg su tuženici bili u posjedu predmetnog stana i da je plaćanje tih računa bila obveza tuženika sukladno ugovoru o najmu.

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, a primjenom čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, dalje u tekstu ZOO), čl. 3. st. 1. Zakona o najmu stanova ("Narodne novine" 91/1996, 48/1998, 66/1998, 22/2006, 68/2018, 105/2020, 36/2024, dalje: ZNS), kao i odredaba čl. 553., čl. 555., čl. 557., čl.559. i 563. st. 1., ZOO-a, kao i 1119. ZOO-a, prvostupanjski sud je zaključio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan te je naložio tuženicima platiti utuženi iznos.

9. U žalbi tuženici u bitnome prigovaraju da nisu dužni plaćati režijske troškove u razdoblju kada nisu bili u posjedu stana, kao niti račune koje glase na ŽM te da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da tuženici nemaju pravo na smanjenje najamnine.

10. Na žalbene navode da je vlasništvo stana tužiteljice utvrđeno na temelju zemljišnoknjižnog uloška koji je utrnut, valja odgovoriti da je navedeno točno. Međutim, iz povijesnog prikaza izvatka za nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zemljišne knjige Općinski građanski sud u Zagrebu, razvidno je da je upravo tužiteljica vlasnica predmetnog stana, a što nije niti bilo sporno tijekom postupka.

11. Nadalje, na žalbene prigovore da je pogrešan zaključak suda da su tuženici dužni plaćati režijske troškove prije nego su ušli u posjed nekretnine, valja reći sljedeće.

11.1. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su tuženici ušli u posjed nekretnine okvirno 2 tjedna prije nego što je ugovorni odnos započeo 1. prosinca 2018. Naime, iskaz tuženika nije kontradiktoran utvrđenju suda, s obzirom da kraj studenog 2018. i 2 tjedna prije početka prosinca 2018. upućuju na isto razdoblje. Osim toga, suprug tužiteljice kao i sama tužiteljica su u iskazima potvrdili (list 247 i list 248 spisa) da su tuženici ušli u posjed stana 13. ili 14. studenog 2018., pri čemu tuženici nisu dokazali suprotno.

11.2. Nadalje, u odnosu na režijske troškove za koje se tereti tuženike, a za koje je kao obveznik navedena ŽM, valja reći da neovisno što neki od njih glase na osobu različitu od tužiteljice, s obzirom da je tužiteljica vlasnica stana, ista je kao vlasnica obvezna snositi troškove, osim ako je drugačije ugovoreno. Iz navedenog razloga, kako je ugovoreno da će tuženici podmirivati režijske troškove, isti su dužni platiti režije, neovisno tko je zaveden kao obveznik plaćanja u registrima pravnih osoba za pružanje javnih usluga. Kako je tužiteljica podmirila režijske troškove koje su bili tuženici bili dužni plaćati, ista ima pravo na naknadu uplaćenih iznosa (čl.1119. ZOO).

11.3. Nadalje, u odnosu na trošak naknade za odvoz i zbrinjavanje komunalnog otpada, u specifikaciji je navedeno da se odnosi na razdoblje od 15. prosinca 2018. do 15. svibnja 2019. Kako se utuženo razdoblje odnosi na razdoblje kada su tuženici bili u posjedu nekretnine (ušli u posjed sredinom studenog 2018.) to su isti dužni platiti utužene iznose.

11.4. Međutim, iz specifikacije obračuna plina Gradske plinare Zagreb – Opskrba od 17.12.2018. (list 140 spisa) razvidno je da je izdan za potrošnju plina za razdoblje od 1.9.2018. – 30.11.2018. godine u iznosu od 281,35 kn. Naime, navedeni iznos je dio specifikacije računa za plin od ukupno 2.532,91 kn koji je podmirila tužiteljica (list 12, 24-26 spisa).

11.5. Kako su tuženici ušli u posjed stana sredinom studenog 2018., a obračun se plina od 281,35 kn odnosi u većem dijelu na razdoblje prije sklapanja ugovora o najmu i prije nego što su tuženici stupili u posjed stana, a tužiteljica nije dokazala koji točno iznos računa se odnosi na razdoblje kada su tuženici koristi nekretninu, to isti nisu dužni platiti iznos od 281,35 kn te je valjalo odbiti zahtjev za isplatu od 281,35 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama (čl. 373. t. 3. ZPP).

11.6. Osim toga, i iz Zapisnika o primopredaji nekretnine od 3. svibnja 2019. (list 20 spisa) su se tuženici obvezali platiti troškove nastale u razdoblju od 1. prosinca 2018 do 1. svibnja 2019., ali ne i za ranije razdoblje.

11.7. Nadalje, u odnosu na ostale utužene režijske troškove (pričuva, električna energija, komunalna naknada, naknada za uređenje voda, potrošnja vode), sukladno dostavljenim specifikacijama, razvidno je da su tuženici bili u posjedu nekretnine kada je izvršen obračun te su dužni podmiriti utužena potraživanja, a kao što je pravilno zaključio prvostupanjski sud (toč. 25. obrazloženja pobijane presude).

12. Na žalbene navode da je prvostupanjski sud propustio utvrditi odlučne činjenice u pogledu mana stana koji je neprikladan za ugovorenu namjenu te da tužiteljica nema pravo na isplatu utužene najamnine jer sukladno čl. 553. st. 2. ZOO-a tuženici imaju pravo na raskid ugovora ili sniženje najamnine, valja reći sljedeće.

12.1. Ugovorom o najmu je ugovoreno u čl. 13. st. 2. da obje stranke mogu otkazati ugovor uz otkazni rok od 60 dana bez obrazloženja. Kako tuženici nisu plaćali najamninu niti režije, to je najmodavka, odnosno tužiteljica Opomenom pred tužbom i pozivom na ispunjenje dospjelih obaveza pozvala tuženike da podmire dospjele obaveze. Kako tuženici nisu ni po opomeni podmirili svoje obaveze, tužiteljica je imala pravo raskinuti ugovor o najmu i potraživati utuženu najamninu i režijske troškove, a što je osim toga u skladu s odredbama čl. 19. st. 1. i čl.22. st. 1. ZNS-a.

12.2. Zaključno se ističe, da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je uporaba predmetnog stana zbog potrebnih popravaka nije bila smanjena u znatnoj mjeri, odnosno tuženici nisu dokazali da je predmetni stan bio u takvom stanju da nije bio za ugovorenu uporabu, odnosno da bi u tijeku najma nastali nedostaci koji su smetali ugovorenoj ili redovitoj uporabi stana.

13. Slijedom navedenog, kako prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP, potvrditi pobijanu presudu u toč. I. izreke, kao i u toč. II. izreke za iznos od 1.609,70 eur, a odbiti za 37,34 eur/281,35 kn.

14. Nadalje, iako je izmijenjen uspjeh u sporu tužiteljice, a vodeći računa o kvantitativnom i kvalitativnom uspjehu stranaka u ovoj parnici, utvrđuje se da tužiteljica nije uspjela u neznatnom dijelu svog zahtjeva, što opravdava primjenu odredbe čl. 154. st.3. ZPP, te je valjalo potvrditi odluku o troškovima postupka (čl. 155. ZPP).

15. Neosnovana je i žalba II. tuženika i u odnosu na odluku prvostupanjskog suda o parničnom trošku. Iako je II. tuženik temeljem rješenja o odobravanju besplatne pravne pomoći oslobođen od plaćanja troškova sudskog postupka, ne znači da s obzirom da je izgubio spor nije u obvezi naknaditi troškove postupka tužiteljici.

15.1. Naime, odredbom članka 23. stavak 3. Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći (Narodne novine broj 143/13., 98/2019, u daljnjem tekstu: ZBPP) propisano je da ako korisnik besplatne pravne pomoći izgubi spor, odnosno ne uspije u postupku za koji mu je odobrena pravna pomoć nije dužan vratiti plaćene troškove pravne pomoći . Međutim, niti jedna odredba ZBPP-a ne propisuje da stranka koja izgubi spor nije u obvezi naknaditi trošak postupka protivnoj strani.

16. Također, prvostupanjski sud nije prekoračio tužbeni zahtjev dosudivši zatezne kamate na troškove postupka (čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP), s obzirom da je tužiteljica zatražila isplatu istih sukladno čl. 151. st. 3. ZPP ( list 234 spisa).

17. Tuženici su sa žalbom uspjeli u razmjerno neznatnom dijelu te im je, na temelju odredbe čl. 154. st. 3. ZPP a u svezi odredbe čl. 166. st. 2. ZPP, odbijen zahtjev za naknadu troškova žalbe.

18. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 21. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Sabina Dugonjić