Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1002/2023-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Andrine Raspor Flis, predsjednice vijeća, Željke Rožić Kaleb, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Ane Gradišek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, sa sjedištem u Zagrebu, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., sa sjedištem u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Štih, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-346/2021-14 od 4. ožujka 2022., na sjednici vijeća održanoj 21. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P - 346/2021-14 od 4. ožujka 2022. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II Odluka o troškovima postupka u povodu žalbe tuženika Euroherc osiguranje d.d. ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 36.832,16 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 11. studenog 2019. pa do isplate.

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, prvostupanjsku presudu preinačiti , uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koja je nastala isplatom invalidske mirovine osiguranici AŽ na temelju odredbi čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15., 120/16., 62/18., 115/18. 102/19., 84/21., 119/22. i 96/25. - dalje: ZMO) a za invalidsku mirovinu isplaćenu u razdoblju od 1. prosinca 2016. pa do 30. rujna 2019. , ostvarenu nakon štetnog događaja koji se dogodio 19. rujna 2006. u ABC, kada je kao putnica u autobusu ozlijeđena uslijed nepropisne vožnje vozača osobnog vozila, osiguranog kod tuženika.

4.1. Budući da je ova ozljeda na radu na ukupnu invalidnost osiguranice tužitelja utjecala u omjeru od 60% tužbenim zahtjevom tužitelj traži svotu od 36.832,16 kuna koja predstavlja 60% isplaćene invalidske mirovine i štetu za tužitelja.

5. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev utvrđujući, na temelju uvida u spis Općinskog suda u Zaboku posl.br. P-979/08 odgovornost tuženika za prometnu nesreću u kojoj je ozlijeđena osiguranica tužitelja dok uvidom u spis Trgovačkog suda u Osijeku posl.br. P-461/18 utvrđuje a prema tamo provedenom prometno sudskomedicinskom vještačenju ocjenjuje neosnovanim prigovor tuženika o suodgovornosti osiguranice tužitelja za nastanak štete , kao i uzročnu vezu između njezinih ozljeda i odlaska u invalidsku mirovinu kod tužitelja zbog čega zaključuje kako je neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika.

5.1. Potom, budući da je o pravu osiguranice tužitelja za isplatu invalidske mirovine odlučio tužitelj pravomoćnim i ovršnim rješenjem od 14. prosinca 2011. gdje je utvrđeno kako je kod njegove osiguranice zbog ozljede na radu nastala nesposobnost za rad u omjeru od 60% a zbog bolesti u omjeru od 40% te joj je priznato pravo na invalidsku mirovinu počam od 1. lipnja 2011., odbija dokazni prijedlog tuženika za provedbu vještačenja po vještaku medicine rada .

5.2. Ovo stoga, što se radi o pravomoćnom rješenju donijetom u nadležnosti tijela u upravnom postupku a koje, kao upravni akt djeluje "erga omnes" pa zaključuje da tužitelju pripada pravo na naknadu štete u visini koja se utvrđuje prema odredbama Zakona koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete odnosno,u razdoblju od 1. prosinca 2016. do 30. rujna 2019. zbog čega primjenjuje odredbe ZMO kao lex specialis pa primjenom odredbe čl. 161. st. 2. ZMO prihvaća tužbeni zahtjev ocjenjujući neosnovanim prigovor tuženika o pravu tužitelja samo na naknadu štete u razmjernom dijelu isplaćene svote mirovine.

6. U ovoj parnici je tuženik predlagao provedbu vještačenja po vještaku medicine rada radi utvrđenja osnovanosti njegovog prigovora o nepostojanju uzročne veze između štetnog događaja i umirovljenja osiguranice tužitelja koji dokazni prijedlog je prvostupanjski sud odbio upućujući na snagu javne isprave, pravomoćnog rješenja donijetog u upravnom postupku gdje je tužitelj, kao nadležno tijelo priznao svojoj osiguranici pravo na invalidsku mirovinu u točno utvrđenim postotcima zbog ozljede na radu i zbog bolesti.

7. Rješenje kojim je odlučeno o pravu osiguranice tužitelja na invalidsku mirovinu a koje je tužitelj kao upravno tijelo donio u upravnom postupku predstavlja upravni akt i sve što je utvrđeno izrekom tog akta se smatra dokazanim a stranka koja to osporava, ili tvrdi suprotno, dužna je to i dokazati.

8. Dakle, kada tuženik ospori da je invalidnost osiguranice tužitelja nastupila kao izravna posljedica ozljeda zbog prometne nesreće, usprkos postojanju odluke upravnog tijela o priznavanju prava na mirovinu, na tuženiku je teret dokaza nepostojanja ove uzročne veze (primjerice odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske posl.br. U III-3670/19 od 17. rujna 2020. te odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev-716/22 od 31. kolovoza 2022. i Rev-249/2022-2 od 18. siječnja 2022.).

9. Stoga je u parnici dopušteno dokazivati kako radna sposobnost osiguranice tužitelja i njezino umirovljenje nisu u uzročnoj vezi (primjerice odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev-203/2023-2 od 9. svibnja 2023.) sve s obzirom naročito na činjenicu da utvrđenja iz upravnog postupka provedenog kod tužitelja obvezuju samo stranke tog postupka, što tuženik nije bio.

10. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nadalje nije označio niti jedan razlog zbog kojega odluku donosi primjenom odredbi ZMO kojega samo označuje kao "lex specialis" s obzirom da je tuženik u tijeku postupka izrijekom ukazivao na potrebu primjene odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23 – dalje: ZOOP) upućujući na njegovu odredbu čl. 27. st. 3.

11. Prema odredbi čl. 27. st. 1. do 3. ZOOP je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, koji se određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu.

11.1. Kada se dakle radi o izdacima učinjenim naime invalidske mirovine, obveza tuženika postoji ako postoji razlika između mirovine koji se isplaćuje i svota koje bi bile isplaćene kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik kao osiguratelj stvarnog štetnika.

12. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske (primjerice odluke broj Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017., Rev- 5292/2019-2 od 16. lipnja 2020. Rev 3159/2018-2 od 12. srpnja 2022.) za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi vraćanja svota isplaćenih naime mirovine primjenjuje se ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete odnosno, u trenutku kada su izvršene isplate mirovine.

13. Tako je i Vrhovni sud Republike Hrvatske, primjerice u odluci Rev 203/2023-2 od 9. svibnja 2023. iznio pravno shvaćanje da se na odnose osiguratelja i oštećenih osoba, u pogledu postojanja i visine obveze osiguratelja za naknadu štete osnovom zaključenog ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti uporabom motornog vozila, primjenjuju odredbe zakona koji regulira obvezno osiguranje vozila a u odnosu na opseg štete, stvarnu štetu koju tužitelj trpi isplatama invalidske mirovine nakon odlaska njegovog osiguranika u invalidsku mirovinu, predstavlja razlika između isplaćene invalidske mirovine u razmjeru u kojem je tako isplaćenoj mirovini doprinio osiguranik tuženika i razmjernog dijela mirovine koju bi po redovnom tijeku stvari ostvario osiguranik tužitelja, a koji razmjer ovisi o duljini staža osiguranja do smrti osiguranika tužitelja i duljini razdoblja u kojem je do pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu uplata doprinosa izostala (primjerice odluka broj Rev- 1235/2021-2 od 22. veljače 2022.).

14. Slijedom iznijetog je primjenom odredbe čl. 369. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22., 142/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) ukinuta prvostupanjska presuda i predmet vraćen tom sudu na ponovno suđenje.

15. U ponovnom postupku je tako potrebno navesti razloge zbog kojih se isključuje primjena odredbi ZOOP što je u ovom slučaju izostalo kao i razloge zbog kojih se ocjenjuju neosnovanim prigovori tuženika glede visine potraživanja tužitelja te uzročne veze između umirovljenja i prometne nesreće i tek će potom, pravilnom primjenom materijalnog prava, imajući na umu i daljnje navode žalbe tuženika u ovom predmetu moći biti donijeta nova i zakonita odluka.

16. Odluka o troškovima postupka u povodu žalbe tuženika osniva se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu, 21. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Andrina Raspor Flis