Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3198/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ivice Veselića, predsjednika vijeća, Tihane Marije Miladin, člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlatke Paškvalin Bošković, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćniku Hrvoju Kardumu, odvjetniku u OD Kardum i partneri, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. OIB:02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, zastupan po punomoćnici Andreji Šeša, odvjetnici u Zagrebu, radi ništetnosti i isplate , radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5895/2023-25 od 27. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 21. srpnja 2026,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5895/2023-25 od 27. ožujka 2026. u pobijanom dijelu pod točkama II., III. izreke, te pod točkom IV. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.394,31 eur zajedno sa zateznom kamatom.

II. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5895/2023-25 od 27. ožujka 2026. pod točkom IV. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici parnični trošak preko iznosa od 1.394,31 eur zajedno sa zateznom kamatom i rješava:

„Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 718,75 eur zajedno sa zateznom kamatom od 27. ožujka 2026.“

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

„I. Nalaže se tuženiku, Privredna Banka Zagreb d.d., iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužiteljici ĆP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu broj: 9010596268 od 16.6.2005. godine o valutnoj klauzuli CHF, isplati iznos od 483,77 EUR uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od:

- 1,14 eur od 1.9.2005 godine pa do isplate

- 0,86 eur od 1.10.2005 godine pa do isplate

- 0,83 eur od 1.11.2005 godine pa do isplate

- 0,99 eur od 1.12.2005 godine pa do isplate

- 0,24 eur od 1.1.2006 godine pa do isplate

- 3,76 eur od 1.11.2008 godine pa do isplate

- 4,17 eur od 1.1.2009 godine pa do isplate

- 5,16 eur od 1.2.2009 godine pa do isplate

- 5,60 eur od 1.3.2009 godine pa do isplate

- 4,23 eur od 1.4.2009 godine pa do isplate

- 4,45 eur od 1.5.2009 godine pa do isplate

- 2,67 eur od 1.6.2009 godine pa do isplate

- 1,14 eur od 1.7.2009 godine pa do isplate

- 1,48 eur od 1.8.2009 godine pa do isplate

- 2,36 eur od 1.9.2009 godine pa do isplate

- 2,26 eur od 1.10.2009 godine pa do isplate

- 1,42 eur od 1.11.2009 godine pa do isplate

- 2,99 eur od 1.12.2009 godine pa do isplate

- 4,13 eur od 1.1.2010 godine pa do isplate

- 5,97 eur od 1.2.2010 godine pa do isplate

- 5,49 eur od 1.3.2010 godine pa do isplate

- 7,88 eur od 1.4.2010 godine pa do isplate

- 7,35 eur od 1.5.2010 godine pa do isplate

- 8,44 eur od 1.6.2010 godine pa do isplate

- 15,62 eur od 1.7.2010 godine pa do isplate

- 14,77 eur od 1.8.2010 godine pa do isplate

- 18,22 eur od 1.9.2010 godine pa do isplate

- 16,93 eur od 1.10.2010 godine pa do isplate

- 333,22 eur od 20.10.2010 godine pa do isplate po stopi od 15% godišnje od 1.9.2005. godine do 31.12.2007. godine; po stopi od 14% godišnje od 1.1.2008. godine do 30.6.2011. godine; po stopi od 12% godišnje od 1.7.2011. godine do 31.7.2015. godine; od 1.8.2015. godine do 31.12.2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 1.1.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 12.3 Ugovora o kreditu broj: 9010596268 od 16.6.2005. godine sklopljenog između tuženika kao kreditora, i tužiteljice kao korisnika kredita u dijelu u kojem je ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,50% od iznosa kredita.

III. Nalaže se tuženiku, Privredna Banka Zagreb d.d., iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužiteljici ĆP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem neosnovano naplaćene naknade za obradu zahtjeva, isplati iznos od 103,82 EUR uvećan za zakonske zatezne kamate do isplate po stopi od 15% godišnje od 21.6.2005. godine do 31.12.2007. godine; po stopi od 14% godišnje od 1.1.2008. godine do 30.6.2011. godine; po stopi od 12% godišnje od 1.7.2011. godine do 31.7.2015. godine; od 1.8.2015. godine do 31.12.2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 1.1.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 2.113,06 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

2. Protiv točaka II., III. i V. izreke presude žalbu podnosi tuženik zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka.

3. Žalba tuženika je djelomično osnovana u dijelu odluke o trošku.

4. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi temeljem odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku, a na navode žalitelja valja odgovoriti da presuda i rješenje sadrže jasne razloge o odlučnim činjenicama i nema proturječja između stanja spisa i danih razloga.

5. Predmet spora u žalbenoj fazi postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti odredbe članaka Ugovora o kreditu sklopljenog između tužiteljice i tuženika 16. lipnja 2005. u dijelu kojim je ugovorena jednokratna naknada za obradu kredita, te posljedično tome tužiteljica zahtjeva da joj tuženik isplati preplaćeni iznos od 103,82 eur zbog ugovorene ništetne odredbe za plaćanje jednokratne naknade za obradu kredita.

6. Prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza i činjeničnih tvrdnji stranaka utvrdio da su tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao banka-16. lipnja 2005. godine sklopili Ugovor o kreditu broj 9010596268 kojim Ugovorom je tuženik tužiteljici odobrio i stavio na raspolaganje iznos od 11.030,18 CHF u kunskoj protuvrijednosti, obračunat po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita. Člankom 12.3. Ugovora određeno je da se tužitelju prilikom prvog korištenja kredita naplaćuje jednokratna naknada od 1,50% od iznosa kredita.

7. Pravilno prvostupanjski zaključuje da je odredba o naknadi za obradu zahtjeva predmetnog Ugovora o kreditu, ugovorena suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03 - dalje: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu, slijedom čega je ništava.

8. Zakon o zaštiti potrošača je u članku 81. st. 1., 2. i 4. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a da se smatra da se o pojedinoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a da ako trgovac tvrdi da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, da je dužan to dokazati, dok je odredbom čl. 87. st 1. ZZP/03, bilo propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

9. Kako iz rezultata provedenog postupka proizlazi da je tužiteljica potrošač, jer iz predmetnog Ugovora o kreditu jasno proizlazi da je kao korisnik kredita navedena tužiteljica kao fizička osoba, te da je u konkretnom slučaju riječ o Ugovoru čiji je sadržaj tuženik unaprijed formulirao, na čiji sadržaj tužiteljica nije mogla utjecati, pa tako niti na spornu odredbu (kojom se tužiteljica, kao korisnica, obvezala tuženiku platiti naknadu za obradu zahtjeva), a da tuženik tijekom prvostupanjskog postupka nije niti tvrdilo, niti dokazivao (na tuženiku je teret dokazivanja činjenica koje mu idu u prilog u skladu s čl. 219. st. 1. i čl. 220. st. 1. ZPP), a navedeno ne tvrdi niti sada u žalbi, da je u fazi pregovaranja i zaključivanja predmetnog Ugovora o kreditu, tužiteljici, kao korisnici kredita, dao dovoljno informacija koje su bile važne za donošenje informirane odluke o sklapanju predmetnog Ugovora o kreditu, te da je tužiteljicu informirao o uvjetima i parametrima koji su utjecali na određivanje visine predmetne naknade (u čemu bi se sastojali troškovi obrade zahtjeva i na što se odnosi visina tih troškova), kao što nije dokazivao niti da se o spornoj odredbi Ugovora pojedinačno s tužiteljicom pregovaralo, a neupitno je da se navedene odredbe u standardni ugovor ušle na inicijativu tuženika. Iz navedenog jasno slijedi da je u konkretnom slučaju, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, tužiteljici, kao potrošaču, nametnuta obveza koju ona u vrijeme sklapanja ugovora objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu, te da je tužiteljica bila u ovisnom položaju u odnosu na tuženika koji je sklapanje Ugovora uvjetovao odredbama koje je sam formulirao, bez utjecaja druge ugovorne strane, na koji način je ta ugovorna odredba, suprotno žalbenim navodima tuženika, prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu tužiteljice, kao potrošača, čime se takva odredba ukazuje nepoštenom.

10. Stoga, kako je tuženik sebi ostavio isključivu slobodu određivanja visine predmetne naknade, bez pojedinačnog pregovaranja s tužiteljicom kao drugom ugovornom stranom, valjalo je o ništavosti predmetne odredbe Ugovora o kreditu (kojom se tužiteljica, kao korisnica, obvezala tuženiku platiti naknadu obrade zahtjeva), primjenom odredbi čl. 81. i 87. ZZP/03, zaključiti istovjetno kao i sud prvog stupnja, da se radi o ništavoj odredbi Ugovora. U tom smislu se ukazuje i na pravno shvaćanje zauzeto na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i sudaca Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Su IV – 308/2020, od 5. studenoga 2020., točka 8., koje glasi: „Ugovorna odredba iz ugovora o kreditu kojim je ugovoreno pravo banke na naknadu za prijevremenu otplatu kredita u smislu odredbe čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača može biti utvrđena ništetnom, ako se o toj odredbi nije pregovaralo.“

11. Utoliko su neosnovani žalbeni navodi tuženika da sporne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu, ne predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu u smislu odredbe čl. 81. ZZP/03.

12. Valja navesti da i je praksa Suda Europske unije odraz ustaljenog stajališta da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na poduzetnike (u konkretnom slučaju banku), kako u pogledu pregovaračke snage, tako i u pogledu razine obaviještenosti, odnosno položaju koji vodi do pristanka na uvjete koje je poslovni subjekt prethodno sastavio, bez mogućnosti utjecaja na njihov sadržaj. Upravo zbog tog slabijeg položaja potrošača Direktive Vijeća 93/13/EEZ, obvezuje države članice da propišu mehanizam koji će osigurati da bilo koja ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, može biti podvrgnuta ispitivanju kako bi se ocijenilo je li eventualno nepoštena.

13. Stoga čl. 4/2 Direktive 93/13/EEZ treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva, što u ovom konkretnom slučaju znači da u ugovoru moraju na transparentan način potrošaču biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma prijevremene otplate kredita i obrade zahtjeva, tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.

14. Stajališta Suda EU u tumačenju i primjeni Direktive 93/13/EEZ, jasno naglašavaju važnost obavještavanja potrošača prije sklapanja ugovora o ugovornim uvjetima i njihovim posljedicama, te da je takvo obavještavanje od bitne važnosti za potrošača jer će samo na temelju prethodne, potpune i razumljive obavijesti potrošač biti u situaciji razumno shvatiti i predvidjeti posljedice i ekonomske učinke koje iz toga za njega proizlaze.

15. Kako je utvrđeno da je ništetna odredba kojima je ugovorena jednokratna naknada, posljedica takve ništetne odredbe u smislu odredbe čl. 323. ZOO jest da je jedna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ništetnog Ugovora , te je tuženik dužan tužiteljici isplati iznos od 103,82 eur, koja visina među strankama nije bila sporna.

16. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da istaknuti prigovor zastare nije osnovan. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su -IV-47/20 održanoj dana 30. siječnja 2020. godine za pravne situacije restitucijskog zahtjeva kod ništetnog ugovora zauzeto je pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Navedeno znači da će zastara restitucijskog zahtjeva početi teći tek pravomoćnošću presude donesene u ovom postupku u kojoj je odlučeno o ništetnosti.

17. Tužiteljica ima pravo na zateznu kamatu od plaćanja svakog mjesečnog anuiteta tuženiku na temelju odredbi članaka 1111. st. 1. i 3. i čl. 1115. ZOO.

18. Odredbom članka 1111. st. 1. ZOO propisano je kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Stavkom 3. istog članka propisano je da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

19. Odredbom članka 1115. ZOO propisano je kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

20. Tuženik je, kao trgovačko društvo koje se bavi financijskim poslovanjem, nesavjesni stjecatelj od dana stjecanja tj. od dana kada mu je tužiteljica plaćala mjesečne anuitete, te je dužan tužiteljici platiti zateznu kamatu od plaćanja svakog mjesečnog anuiteta.

21. Odluka o troškovima postupka pravilna je po osnovi (čl. 154. st. 2. ZPP), međutim osnovano žalitelj ukazuje da je tužiteljici prema vrijednosti predmeta spora od 587,59 eur pripada 50 bodova za svaku radu poduzetu po punomoćniku odvjetniku, a sve sukladno Tbr 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23). Suprotno žalbenim navodima tužiteljica ima pravo na trošak sastava podnesaka od 17. listopada 2023. i 12. prosinca 2023. jer se radi o obrazloženim podnescima potrebnim za vođenje ovoga postupka. Tužiteljica ima pravo i na trošak zastupanja na ročištu od 25. ožujka 2025. kako je i zatraži la troškovnikom, neovisno od činjenice što je sud prvog stupnja omaškom u pisanju naveo da se radi trošku zastupanja na ročištu od 23. ožujka 2025. Kako iz zapisnika o održanom ročištu od 25. ožujka 2025. proizlazi da se na tom ročištu raspravljalo o glavnoj stvari tužiteljica ima pravo i na trošak zastupanja na tom ročištu prema Tbr, 9/! Tarife. Tuženik neosnovano pobija odluku o trošku u dijelu kojim je tužiteljici priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude, jer se radi o trošku koji je bio potreban za vođenje ovog postupka, te tužiteljica ima pravo na trošak zastupanja po punomoćniku na ročištu za objavu prema Tbr 9/3 Tarife.

22. Tužiteljici je odmjeren trošak za sastav tužbe, sastav podnesaka od 17.10.2023, 12.12.2023., 3.11.2024. i 4.11.2025., zastupanje na ročištima od 20.6.2024., 25.3.2025. i 3.11.2025. za svaku radnju po 50 bodova i trošak pristupa na ročište za objavu odluke od 25 bodova, odnosno ukupno 425 bodova, što iznosi 850,00 eura. Tom iznosu treba pribrojiti 25% PDV-a tako da je trošak 1.062,50 eur. Tužiteljici je priznat trošak vještačenja u iznosu od 331,81 euro tako da je ukupan trošak tužiteljice u ovom postupku 1.394,31 eura.

23. Slijedom iznijetog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. obiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, dok je na temelju odredbe čl. 380 točka 2. i 3. ZPP, odluka o trošku djelomično potvrđena i djelomično preinačena.

24. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer je sa žalbom uspio u neznatnom dijelu u vezi sporednog potraživanja odluke o trošku vezi čega mu nisu nastali posebni troškovi. (čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 5. ZPP).

U Zagrebu, 21. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić