Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3969/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Mirele Mijoč Kramar i člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari tužitelja IL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vedran Pajić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d. d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, kojeg zastupa punomoćnica Sari Stjepanović, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Leko i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-566/2025-7 od 18. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 21. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-566/2025-7 od 18. rujna 2025. pod točkom I. i III. izreke.

II. Preinačuje se, po žalbi tužitelja, presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-566/2025-7 od 18. rujna 2025. pod točkom II. i IV. izreke i sudi:

1. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 50,46 eura sa zateznim kamatama i to:

- na iznos od 6,08 eura od 14. veljače 2008. do isplate,

- na iznos od 5,82 eura od 13. ožujka 2008. do isplate,

- na iznos od 5,51 eura od 12. ožujka 2008. do isplate,

- na iznos od 5,42 eura od 13. svibnja 2008. do isplate,

- na iznos od 5,42 eura od 12. lipnja 2008. do isplate,

- na iznos od 5,46 eura od 10. srpnja 2008. do isplate,

- na iznos od 5,37 eura od 9. kolovoza 2008. do isplate,

- na iznos od 5,37 eura od 10. rujna 2008. do isplate,

- na iznos od 6,01 eura od 15. listopada 2008. do isplate, po stopi koja pripada tužitelju kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje: ZOO), u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 188,28 eura s osnova parničnih troškova, sa zateznim kamatama tekućim od 21. srpnja 2026. do isplate, po stopi koja pripada tužitelju kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu odredbe čl. 29. st. 2. ZOO, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak žalbe u iznosu od 62,50 eura, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I/ Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. OIB: 02535697732, da tužitelju IL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplaćenih dijela anuiteta na ime promjene tečaja CHF isplati iznos od 81,01 eura (osamdesetjedaneuro jedan cent) zajedno s zakonskom zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. god. po stopi od 15%, od 01. kolovoza 2008. god. do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi HNB a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 01.01.2024. godine pa do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne sto pe koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i to na:

- iznos od 6,11 eur od 10.11.2006. god. pa sve do isplate,

- iznos od 6,11 eur od 14.12.2006. god. pa sve do isplate,

- iznos od 6,11 eur od 12.01.2007. god. pa sve do isplate,

- iznos od 6,11 eur od 10.02.2007. god. pa sve do isplate,

- iznos od 6,11 eur od 10.03.2007 god. pa sve do isplate,

- iznos od 0,98 eur od 14.01.2008. god. pa sve do isplate,

- iznos od 13,53 eur od 13.11.2008. god. pa sve do isplate,

- iznos od 13,42 eur od 11.12.2008. god. pa sve do isplate,

- iznos od 12,77 eur od 15.01.2009. god. pa sve do isplate,

- iznos od 9,76 eur od 12.02.2009. god. pa sve do isplate,

sve u roku od 15 dana.

II/ U preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od ukupno 50,46 eura i to:

- iznos od 6,08 eur od 14.02.2008. god. pa sve do isplate,

- iznos od 5,82 eur od 13.03.2008. god. pa sve do isplate,

- iznos od 5,51 eur od 12.04.2008 god. pa sve do isplate,

- iznos od 5,42 eur od 13.05.2008. god. pa sve do isplate,

- iznos od 5,42 eur od 12.06.2008. god. pa sve do isplate,

- iznos od 5,46 eur od 10.07.2008. god. pa sve do isplate,

- iznos od 5,37 eur od 09.08.2008. god. pa sve do isplate,

- iznos od 5,37 eur od 10.09.2008. god. pa sve do isplate,

- iznos od 6,01 eur od 15.10.2008. god. pa sve do isplate

zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate se odbija kao neosnovan.

III/ Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. da tužitelju IL naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 59,46 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude pa sve do isplate, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV/ U preostalom dijelu zahtjeva za naknadom parničnog troška tužitelj se odbija."

2. Protiv prvostupanjske presude pod točkom II. i IV. izreke žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) . Predlaže da se preinači i traži trošak žalbe.

3. Protiv prvostupanjske presude pod točkom I. i III. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. ZPP te predlaže da se preinači. Traži trošak žalbe.

4. Žalba tužitelja je osnovana, a žalba tuženika je neosnovana.

5. Predmet odlučivanja je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 131,47 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, na ime tečajne razlike, koji zahtjev tuženik osporava navodeći da je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa za period od 10. studenog 2006. do 10. ožujka 2007. nastupila zastara, te osporava osnovanost zahtjeva za iznose koji se odnose na negativnu tečajnu razliku, odnosno manje plaćene iznose s obrazloženjem da nije došlo do neosnovanog prijelaza imovine tužitelja na tuženika.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud nije ustanovio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), kao niti žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koji u žalbi upire tuženik jer je sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava, odnosno zapisnika, a ne postoje drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati.

7. Prvostupanjski sud je ocijenio tužbeni zahtjev djelomično osnovan polazeći od utvrđenja i zaključaka:

- da je presudom Općinskog suda u Osijeku broj P-865/2021-20 od 10. siječnja 2024. pod točkom I. izreke usvojen tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti po odredbi članka 4. st. 1. Ugovora o kreditu broj [katastarska čestica], sklopljenog dana 4. listopada 2006. u dijelu odredbe koji glasi "….po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana…"; iz točke 6. stavak 2. Ugovora o kreditu broj [katastarska čestica], sklopljenog dana 4. listopada 2006. u dijelu odredbe koji glasi "… po srednjem tečaju za CHF tečajne banke važeće na dan plaćanja…" , pod točkom II. izreke usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju novčanu tražbinu na ime tečajne razlike od ukupno 1.936,62 eura a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, pod točkom IV. Izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.890,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, a pod točkom V. izreke u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška je odbijen,

- pod točkom III. izreke presude u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja je odbijen za isplatom ukupnog iznosa od 131,47 eura kao neosnovan,

- da je presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1322/2024-2 od 8. travnja 2025. potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-865/2021- 20 od 10. siječnja 2024., pod točkom I., II. i IV. izreke povodom žalbe tuženika na istu, dok je rješenjem ukinuta navedena presuda pod točkom III. izreke i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje,

- da tužbeni zahtjev tužitelja pobliže opisan pod točkom 1. izreke presude kojim traži isplatu ukupnog iznosa od 81,01 eura prvostupanjski sud smatra osnovanim u cijelosti budući je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača od 4. travnja 2012. došlo do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO , a zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe , a potraživanja iz ove parnice zastarijevaju u općem zastarnom roku od pet godina iz članka 225. ZOO,

- da navedeni rok nije protekao budući je tužba podnesena dana 2. kolovoza 2021., a presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 zastarni rok od pet godina, u pogledu valutne klauzule je počeo teći 4. lipnja 2018. ,

- da je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja pobliže opisan pod II. izreke presude, za isplatom iznosa od ukupno 50,46 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate je neosnovan u cijelosti budući se isti odnosi na manje plaćene iznose kada je tečaj bio niži nego što bi tužitelj plaćao po početnom tečaju prilikom isplate kredita pa nije došlo do neosnovanog prijelaza imovine tužitelja na tuženika odnosno tužitelj nije platio navedene iznose koje potražuje, već su rate kredita za navedene iznose, zbog nižeg tečaja, bile manje, a što je utvrđeno provedenim financijsko knjigovodstvenim vještačenjem koje je sud u cijelosti prihvatio i na koji punomoćnik tužitelja nije imao primjedbi.

8. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio prigovor zastare neosnovanim i za svoja utvrđenja dao valjane i argumentirane razloge koje tuženik navodima žalbe nije s uspjehom osporio.

9. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci broj Rev 1238/2022-2 od 11. siječnja 2024. zauzeo pravno shvaćanje da su pravilno nižestupanjski sudovi ocijenili prigovor zastare neosnovanim iz razloga jer je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO, pa je zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počela teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Stoga jer je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 postala pravomoćna 13. lipnja 2014. i od toga dana je počeo teći zastarni rok od pet godina propisan čl. 225. ZOO dok je u pogledu valutne klauzule zastara počela teći od 4. lipnja 2018. Obzirom na izloženo, odgovor na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija glasi: "Nije nastupila zastara prava za isplatom iznosa koji su dospjeli prije 4. travnja 2007. s osnove ništetnih odredbi ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi, a sve s obzirom na činjenicu da je kolektivna tužba poslovni broj P-1401/12 u postupku Potrošač podnesena 4. travnja 2012.". Prvostupanjska presuda je donesena u skladu sa navedenim shvaćanjem, a suprotni žalbeni navodi tuženika nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijene presude.

10. Nadalje, osnovani su žalbeni navodi tužitelja kojima pobija prvostupanjsku presudu u odnosu na manje plaćene iznose kada je tečaj bio niži nego što bi tužitelj plaćao po početnom tečaju prilikom isplate kredita. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci broj Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023., koju je sukladno odredbi čl. 390. st. 2. ZPP donijelo prošireno vijeće, vezano za umanjivanje potraživanje tužitelja s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate, zauzeo sljedeće pravno shvaćanje koje ujedno predstavlja i odgovor na pitanje postavljeno u tom predmetu: "U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud n ije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK - CHF bio manji od tečaja HRK - CHF na dan isplate kredita."….. "Prema tome, ako u postupku u odnosu na potraživanje tuženika nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP - a ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO -a, odnosno ako nije podnesena protutužba, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženika na ime restitucije u vezi s negativnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF."

11. Imajući u vidu navedeno, žalba tuženika je neosnovana pa je valjalo primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu u odnosu na glavnu stvar i troškove postupka (toč. I. i III. izreke prvostupanjske presude) pri čemu drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (čl. 365. st. 2. ZPP), a primjenom odredbe čl. 373. st. 3. ZPP prihvatiti žalbu tužitelja i preinačiti prvostupanjsku presudu pod točkom II. izreke i odlučiti kao pod točkom I. i II. izreke ove presude.

12. S obzirom da je tužitelj uspio sa zahtjevom u cijelosti, valjalo je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP tužitelju priznati i daljnji trošak u iznosu od 188,28 eura (tužitelj ima pravo na trošak u iznosu od 247,74 eura, a prema uspjehu u sporu dosuđeno je mu 59,46 eura/točka 10 obrazloženja prvostupanjske presude), s pripadajućim zateznim kamatama na temelju čl. 151. st. 3. ZPP.

13. Tužitelju je priznat trošak žalbe i to trošak sastava žalbe prema vrijednosti ožalbenog dijela po tužitelju od 50,46 eura (Tbr. 10/5 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/2023.), što uz primjenu Tbr. 46. i 54. Tarife iznosi 62,50 eura. Tužitelj nije pristojbeni obveznik pristojbe presudu koja je donesena nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama 20. svibnja 2023. ("Narodne novine", broj 51/2023.).

14. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe je odbijen jer tuženik sa žalbom nije uspio (čl. 154. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 21. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Žulj