Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1033/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vlatku Marušiću, odvjetniku u Zagrebu, Bijenička cesta 17, protiv tuženika ŠI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Saši Anđelkoviću, odvjetniku u Zagrebu, Vrbanićeva 20, radi zaštite od uznemiravanja i imisija, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1164/25-48 od 7. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 21. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1164/25-48 od 7. siječnja 2026. u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 385,50 eura.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Nalaže se tuženiku da prestane uznemiravati tužitelja u vlasništvu odgovarajućeg suvlasničkog dijela nekretnine – k. č. br. [katastarska čestica], [adresa], MI – ĐI, povr. 3530 m2 od čega dvorište povr. 1283 m2 i stambena [adresa], površ. 2247 m2, povezano s vlasništvom 127. suvlasnički dio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-124)-četverosobni stan [adresa], povr. 96,46 m2 koji se sastoji od 4 sobe, kuhinje, kupaone, WC -a, predsoblja, hodnika i loggie sa spremištem u podrumu, koji je dio neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao dijelovi ostalih suvlasnika na adresi [adresa], upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], suvlasnički udio redni broj 127, k. o. [katastarska općina] na način da ukloni uzroke izlijevanja otpadnih voda u dograđenom dijelu kupaonice kao dijelu odgovarajućeg suvlasničkog dijela nekretnine - k. č. br. [katastarska čestica], [adresa], MI – ĐI, povr. 3530 m2 od čega dvorište povr. 1283 m2 i stambena zgrada [adresa], površ. 2247 m2, povezano s vlasništvom 123. suvlasnički dio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-121)-četverosobni stan [adresa], koji se sastoji od dvije sobe, dnevnog boravka, kupaone i ostalih prostorija u ukupnoj povr. 82,10 m2 s pripadajućim spremištem, koji je dio neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao dijelovi ostalih suvlasnika na adresi [adresa], upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], suvlasnički udio redni broj 127, k. o. [katastarska općina] kao i da ubuduće propušta na svojoj nekretnini činiti radnje kojim bi se uzrokovale prekomjerne imisije u vidu izlijevanja otpadnih voda, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da prestane uznemiravati tužitelja u vlasništvu odgovarajućeg suvlasničkog dijela nekretnine – k. č. br. [katastarska čestica], [adresa], MI – ĐI, povr. 3530 m2 od čega dvorište povr. 1283 m2 i stambena zgrada [adresa], površ. 2247 m2, povezano s vlasništvom 127. suvlasnički dio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-124)-četverosobni stan br. 20 na IV katu, III stubište, povr. 96,46 m2 koji se sastoji od 4 sobe, kuhinje, kupaone, WC -a, predsoblja, hodnika i loggie sa spremištem u podrumu, koji je dio neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao dijelovi ostalih suvlasnika na adresi [adresa], upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], suvlasnički udio redni broj 127, k. o. [katastarska općina] na način da izvede građevinske radove ugradnje odgovarajuće hidroizolacije sukladno pravilima struke u dograđenom dijelu kupaonice kao dijelu odgovarajućeg suvlasničkog dijela nekretnine – k. č. br. [katastarska čestica], [adresa], MI – ĐI, povr. 3530 m2 od čega dvorište povr. 1283 m2 i stambena [adresa], površ. 2247 m2, povezano s vlasništvom 123. suvlasnički dio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-121)-četverosobni stan br. 21 na V katu, III stubište, koji se sastoji od dvije sobe, dnevnog boravka, kupaone i ostalih prostorija u ukupnoj povr. 82,10 m2 s pripadajućim spremištem, koji je dio neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao dijelovi ostalih suvlasnika na adresi [adresa], upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], suvlasnički udio redni broj 127, k. o. [katastarska općina] kao i da ubuduće propušta na svojoj nekretnini činiti radnje kojim bi se uzrokovale prekomjerne imisije u vidu izlijevanja otpadnih voda, u roku od 15 dana.", kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 3.704,92 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 07.01.2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana".

2. Protiv točke I. i III. izreke presude žalbu je podnio tuženik iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP), te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti i tužbu odbaciti ili tužbeni zahtjev odbiti, odnosno podredno, istu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pružanjem zaštite od uznemiravanja i prekomjernih imisija u odnosu na stan koji se nalazi na adresi [adresa].

5. Sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:

- da je tužitelj vlasnik stana na IV. katu zgrade koja se nalazi na adresi [adresa], a koja je sagrađena na kčbr. [katastarska čestica] po novoj izmjeri kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da je tuženik vlasnik stana na V. katu zgrade koja se nalazi na adresi [adresa], a koja je sagrađena na kčbr. [katastarska čestica] po novoj izmjeri kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da se tuženikov stan nalazi iznad stana tužitelja,

- da je 5. srpnja 2020. došlo do prodora vode iz stana tuženika u stan tužitelja čemu je uzrok perilica rublja tuženika koja se nalazi u kupaonici koja se nalazi iznad spavaće sobe tužitelja,

- da je uz navedeni događaj prije toga u razdoblju od 2013. do 2020. nekoliko puta došlo do prodora vode u stan tužitelja i to 2013. i 2014. godine čemu je uzrok neadekvatni odvod otpadnih voda iz tuženikove perilice rublja,

- da je u mjesecu svibnju 2021. uslijed puknuća cijevi u stanu tuženika ponovno došlo do prodora vode u stan tužitelja,

- da je uzrok prodora vode u stan tužitelja neadekvatni odvod otpadnih voda iz tuženikove perilice rublja,

- da vlaženje tužiteljeva stana i prodori vode u stan tužitelja nisu izolirani slučajevi, već da isti predstavljaju bespravno uznemiravanje tužiteljevih vlasničkopravnih ovlaštenja i prekomjerne imisije.

6. Na temelju takvih utvrđenja sud prvog stupnja je primjenom odredbi čl. 110. st. 1. i čl. 167. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 - dalje: ZVDSP) prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tužitelj zahtijevao da se tuženiku naloži da prestane uznemiravati njegovo pravo vlasništva i da ukloni uzroke izlijevanja otpadnih voda, te da ubuduće propušta na svojoj nekretnini čini radnje kojima bi se uzrokovale prekomjerne imisije u vidu izlijevanja otpadnih voda.

7. Tuženik žalbom osporava pobijanu presudu ističući u istoj da je tužbeni zahtjev koji je prihvaćen točkom I. izreke pobijane presude istovjetan s onim koji je odbijen točkom II. izreke iste presude. S obzirom da je točka II. izreke presude postala pravomoćna 5. veljače 2026. jer se tuženik odrekao prava na žalbu, tuženik smatra da točka I. izreke pobijane presude predstavlja presuđenu stvar.

8. Međutim, predmetni žalbeni navodi tuženika nisu osnovani. Naime, sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima tuženika, nije o istovjetnom zahtjevu odlučio različito kako to tuženik navodi u žalbi. Naime, točkom I. izreke pobijane presude sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja kojim je isti zahtijevao prestanak uznemiravanja, uklanjanje uzroka izlijevanja otpadnih voda u njegov stan i propuštanje radnji kojima bi se uzrokovale prekomjerne imisije u vidu izlijevanja otpadnih voda. Točka II. izreke pobijane presude odnosi se na dio tužbenog zahtjeva kojim je tužitelj zahtijevao da tuženik izvede radove ugradnjom hidroizolacije, koji dio tužbenog zahtjeva je sud prvog stupnja odbio, a kako je to i navedeno u obrazloženju pobijane presude (točka 15.1. obrazloženja). Dakle, suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja nije o istom zahtjevu donio dvije oprečne odluke, pa stoga tuženikov prigovor da točka I. izreke pobijane presude predstavlja presuđenu stvar nije osnovan. Stoga u postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP koju sadržajno ističe tuženik.

9. Nisu osnovani niti žalbeni navodi da je točka I. izreke pobijane presude neprovediva u ovršnom postupku. Naime, točkom I. izreke presude tuženiku je naloženo da prestane uznemiravati tužitelja u njegovom izvršavanju vlasničkopravnih ovlaštenja i da ukloni uzroke izlijevanja otpadnih voda, te da ubuduće čini radnje koje bi uzrokovale prekomjerne imisije. Takva izreka pobijane presude je određena i provediva u eventualnom ovršnom postupku tako da su i ti žalbeni navodi tuženika neosnovani.

10. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da u postupku nije utvrđeno da je tužitelju nastala šteta. Naime, u konkretnom slučaju tužitelj je podnio tužbu radi zaštite od uznemiravanja (čl. 167. ZVDSP) i zaštite od prekomjernih imisija (čl. 110. ZVDSP). Za pružanje zaštite od uznemiravanja nije nužno sa da sam čin uznemiravanja prouzrokuje štetu niti je to uvjet za pružanje vlasničke zaštite iz čl. 167. ZVDSP. Također, i za zaštitu od prekomjernih imisija iz čl. 110. ZVDSP nije nužno da iste vlasniku nekretnine uzrokuju štetu već je dovoljno da se radi o imisijama koje su prekomjerne. Međutim, neovisno o navedenom, da je prodorom vode u stan tužitelju prouzročena šteta ne proizlazi samo iz iskaza tužitelja, već i iz isprava koje je sastavio sam tuženik točnije dopisa od 21. srpnja 2020.u kojem tuženik navodi da želi mirno riješiti štetu nastalu 5. srpnja 2020., kao i potvrde od 25. rujna 2014. kojom se potvrđuje da je tuženik tužitelju za sanaciju štete tog dana isplatio iznos od 1.500,00 kuna.

11. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika kojima osporava utvrđeno činjenično stanje. Naime, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je u tužiteljev stan 5. srpnja 2020. prodrla voda, te je pravilno utvrdio da se to prije toga dogodilo više puta. Niti jedan vlasnik nije dužan trpjeti da mu iz tuđeg stana prodire voda, pa je sud prvog stupnja pravilno ocijenio da radnje odnosno propuštanja tuženika da spriječi prodiranje vode u stan tužitelja predstavljaju radnje kojima se uznemirava tužiteljevo pravo vlasništva i da se ujedno radi i o prekomjernim imisijama. Za takva utvrđenja i zaključke sud prvog stupnja je dao jasne, logične i razumljive razloge koje tuženik svojim žalbenim navodima kojima iznosi vlastitu ocjenu izvedenih dokaza nije uspio dovesti u sumnju. Neosnovani su dakle, žalbeni navodi tužitelja da sud prvog stupnja nije pravilno ocijenio izvedene dokaze, te da je pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje.

12. Neosnovano tuženik u žalbi ukazuje i da se u konkretnom slučaju radi o izoliranim događajima koji ne opravdavaju donošenje pobijane presude. Naime, sud prvog stupnja je utvrdio da je do prodora vode iz stana tuženika u stan tužitelja došlo 5. srpnja 2020. i nekoliko puta prije toga u razdoblju od 2013. do 2020. Navedeno proizlazi ne samo iz personalnih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka, već na to ukazuje i potvrda od 25. rujna 2014 sastavljena od strane tužitelja i tuženika a kojom se potvrđuje da je tužitelj od tuženika primio iznos od 1.500,00 kuna za saniranje štete koja je nastala u stanu tužitelja.

13. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno, u smislu odredbe čl. 8. ZPP, ocijenio sve izvedene dokaze, te je na temelju istih pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Stoga u postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP, a niti je ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP. Na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 110. st. 1. i čl. 167. st. 1. i 2. ZVDSP kada je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično prihvatio u dijelu pobliže navedenom u točki I. izreke pobijane presude. Nije stoga u tom dijelu ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP kojeg u žalbi također ističe tuženik.

14. Tuženik u žalbi ističe i da je sud prvog stupnja počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Međutim, suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne , dostatne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati tako da nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Pritom sud prvog stupnja nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

15. Neosnovano tuženik osporava i odluku o troškovima parničnog postupka sadržanu u točki III. izreke pobijane presude. Naime, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da tužitelj u postupku nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva i to u onom dijelu koji se odnosi na ugradnju hidroizolacije. Stoga je pravilno primijenio odredbu čl. 154. st. 5. ZPP kada je naložio tuženiku da tužitelju nadoknadi sve troškove koje je tužitelj imao.

16. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke.

17. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

18. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 21. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj