Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-982/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis kao predsjednika vijeća, Ane Gradišek kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Željke Rožić Kaleb, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BS, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Blaženki Musulin, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Musulin i partneri, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. Pn-2994/2019-58 od 16. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 21. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. Pn-2994/2019-58 od 16. prosinca 2022. u dijelu pod toč. I. izreke za iznos glavnice od 499,00 Eur i u dijelu kamate na dosuđeni iznos tuđe pomoći i njege ( 74,32 Eur) za razdoblje od 19. rujna 2019. do presuđenja, te u dijelu pod toč. III. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda, suđeno je:

„I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 13.962,86 kn/1.853,19 Eur s naslova naknade štete zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 10.760,00 kn/1.428,10 Eur od 19. rujna 2019. do isplate,

- na iznos od 600,00 kn/79,63 Eur od 15. svibnja 2019. do isplate,

- na iznos od 1.590,16 kn/211,05 Eur od 15. lipnja 2019. do isplate,

- na iznos od 1.012,70 kn/134,41 Eur od 15. srpnja 2019. do isplate,

sve po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3-postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj potražuje isplatu iznosa od 5.440,00 kn.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 15.341,00 kn/2.036,10 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. prosinca 2022. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3-postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV Odbija se tuženik u cijelosti sa zahtjevom za naknadu troška parničnog postupka.“

2. Presudu, u dijelu pod toč. I. i III. izreke, pobija tuženik, za svotu od 3.760,00 kn/499,00 Eur zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne odluke o troškovima postupka. Predlaže, u smislu žalbenih navoda odbiti tužbeni zahtjev tužitelja a tuženiku dosuditi pristojbu na žalbu u iznosu od 400,00 kn/53,10 Eur.

3. Žalba je neosnovana.

4. Nisu pobijanom presudom ni postupkom koji joj je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/2022, 155/2023-u daljnjem tekstu ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka je razumljiva i ne proturječi razlozima presude, te presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, a za što postoji podloga u izvedenim dokazima, pa stoga sud nije počinio niti bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju određeno ukazuje žalitelj.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete iz štetnog događaj od 14. travnja 2019. u kojem je tužitelj ozlijeđen kao vozač vozila reg. oznake [registarska oznaka].

7. U žalbenom stadiju postupka nesporan je štetni događaj, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika. Nadalje, nesporno je i to da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužitelju ukupno 6.500,00 kn/862,70 Eur.

8. Sporna je visina neimovinske štete, za iznos od 3.760,00 kn/499,00 Eur, te tijek zatezne kamate na iznos od 560,00 kn /74,32 Eur, koja teče od dana podnošenja zahtjeva 19. rujna 2019. do presuđenja.

9.1. Prihvativši djelomično tužbeni zahtjev, a polazeći od utvrđenja temeljenog na nalazu i mišljenju vještaka dr. Božidara Šebečića, proizlazi da je tužitelj dana 14. travnja 2019. stradao u prometnoj nesreći te pritom zadobio ozljedu istegnuća mišića uz vratnu kralježnicu i natučenje lijeve podlaktice, da je liječen kraćom imobilizacijom vrata ovratnikom, mirovanjem, analgeticima, da se zbog psihičkih tegoba liječio kod psihijatra kao i da je na bolovanju bio dva mjeseca.

Zbog zadobivenih ozljeda trpio je bolove jakog intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 7 dana, slabijeg intenziteta 5 tjedana kumulativno. U odnosu na pretrpljeni strah, vještak navodi kako je tužitelj pretrpio tzv. primarni strah (koji se javlja za vrijeme neposredne životne ugroženosti) koji je bio jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, dok je sekundarni strah (koji se javlja radi tjelesnih ozljeda i brige za ishod liječenja i mogućih komplikacija) jačeg intenziteta bio u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta 10 dana, te blažeg intenziteta u trajanju od 6 tjedana. Vještak također navodi kako je tužitelju nakon predmetnog štetnog događaja bila potrebna tuđa nestručna pomoć 2 sata dnevno kroz 2 tjedna dana, za uobičajene kućanske poslove pomoć pri odlasku u trgovinu i slično. Vještak završno u nalazu i mišljenju navodi kako je liječenje tužitelja završeno a stanje stabilizirano dana 13. lipnja 2019.

9.2. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Ninoslava Mimice proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju pretrpio tzv. primarni strah, koji se javlja u trenutku štetnog događaja, isti je bio jakog intenziteta i kratkog trajanja, trajao je koliko i štetni događaj. i tzv. sekundarni strah, a koji se odnosi na zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja, i to jačeg intenziteta kumulativno 3 dana, srednjeg intenziteta kumulativno 10 dana, slabijeg intenziteta kumulativno 6 tjedana. Kod tužitelja iza štetnog događaja nije zaostalo trajnih posljedica u vidu duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti povodom pretrpljenog straha te vještak zaključno ističe kako predmetni štetni događaj nije rezultirao trajnim psihičkim posljedicama.

10. Pošavši od utvrđenja, da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljedu istegnuća mišića uz vratnu kralježnicu i natučenje lijeve podlaktice, da je liječen kraćom imobilizacijom vrata ovratnikom, mirovanjem, analgeticima, da se zbog psihičkih tegoba liječio kod psihijatra te zbog tegoba koje je osjećao obavljao je veći broj pretraga, sud prvog stupnja utvrđuje da primjerenu pravičnu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti predstavlja iznos od 16.700,00 kn/2.216,50 Eur.

11. Uz daljnje utvrđenje da je tužitelj pretrpio i imovinsku štetu zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom u iznosu od 560,00 kn /74,32 Eur, te da je tuženik tužitelju već isplatio naknadu u iznosu od 6.500,00 kn, sud prvog stupnja obvezao je tuženika na naknadu štete u daljnjem iznosu od 10.760,00 kn/1.428,10 Eur.

12. Neosnovano tuženik smatra da je, utvrđujući visinu neimovinske štete u iznosu od 10.760,00 kn/1.428,10 Eur, sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl.1100. st.1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05 - dalje: ZOO), jer jačina i trajanje fizičkih bolova i straha, neugodnosti kojima je tužitelj bio izložen za vrijeme većeg broja pretraga, imobilizacije, opravdavaju utvrđenje naknade neimovinske štete u navedenom iznosu

13. Slijedom navedenih utvrđenja posljedice zadobivene ozljede predstavljaju povredu prava osobnosti iz odredba čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje ZOO) koja povreda u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO u vezi s odredbom čl. 1046. ZOO opravdava dosuđivanje naknade neimovinske štete u visini 16.700,00 kn i 560,00 kn za tuđu pomoć i njegu, odnosno ukupno 17.260,00 kn, no kako je tuženik u mirnom postupku isplatio tužitelju iznos od 6.500,00 kn s osnova neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, to sud dosuđuje tužitelju danji iznos od 10.760,00 kn/1.428,10 Eur.

14. U pogledu odluke prvostupanjskog suda o tijeku zatezne kamate na iznos imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege, točno je kao što to tuženik u žalbi ističe da se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti koja obveza naknade štete se u smislu čl. 1086. ZOO smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, a jasno je da je obveza imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege nastala trenutkom prestanka potrebe za pružanjem te tuđe pomoći i njege i namirenjem troškova tuđe pomoći i njege (koji u konkretnom slučaju nisu plaćeni budući je pomoć pružana od ukućana) pa se njena visina utvrđuje slobodnom ocjenom, prema cijenama u času donošenja sudske odluke u smislu čl. 1089. st. 2. ZOO.

15. Međutim, sukladno odredbi čl. 12. st. 4. u vezi sa st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", br. 151/05 - dalje: ZOUP) odgovorni osiguratelj dužan u slučaju imovinske štete najkasnije u roku od 15 dana od dana podnošenja odštetnog zahtijeva oštećenoj osobi dostaviti obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporni, odnosno u istom roku dostaviti utemeljeni odgovor - ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporni (st. 1.). U slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete iz prethodno cit. st. 1., oštećena osoba, uz dužni iznos naknade štete ima i pravo na isplatu iznosa kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (st. 4. cit. odredbe Zakona).

16. Obzirom da specijalni propis, u konkretnom slučaju Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, određuje da tužitelj ima pravo, uz dužni iznos naknade štete i na kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, to je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je dosudio kamatu na dosuđeni iznos naknade nenovčane imovinske štete za pruženu tuđu pomoć u razdoblju od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate.

17. Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, kako po osnovi, tako i visini troškova koji su odmjereni.

18. Tužitelju je, protivno žalbi, pravilno priznat trošak odštetnog zahtjeva upućenog osiguratelju, kao potreban trošak na koji ima pravo prema odredbi čl. 151. st. 1. ZPP po kojoj parnične troškove čine izdaci učinjeni i u povodu postupka i Tbr. 32. Tarife prema kojoj odvjetniku pripada nagrada, između ostalog, za sastavljanje podnesaka po zahtjevu protiv osiguravajućih društava. Takva je odluka u skladu i s rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1071/2024-2.

19. S obzirom na navedeno, valjalo je odbiti žalbu tuženika i temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi presudu u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke, za iznos od 3.760,00 kn izreke, te u dijelu odluke koja se odnosi na tijek kamate na tuđu pomoć i njegu od 19. rujna 2019. do 16. prosinca 2022.

U Zagrebu, 21. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Andrina Raspor Flis